Sastanak na Kupresu bio je sve ono što politički sastanci u BiH često nisu: nasmijan, kratak i navodno – koristan. Lideri HDZ-a BiH, bošnjačke Trojke (SDP, NiP, Naša stranka), te opozicije iz RS-a (SDS, PDP, Lista za pravdu i red) složili su se da se – mogu složiti. I to je, za bh. političke pojmove, već ozbiljan pomak.
Novi susret planiran je za početak travnja, odmah nakon Bajrama, što daje dovoljno vremena da se napiše nacrt nove koalicije i još dovoljno više vremena da sve to propadne.
Dragan Čović, čovjek koji s vremenom ima osoban ugovor, nazvao je opoziciju iz RS „partnerima“, a na pitanje tko su točno ti partneri, odgovorio je u svom prepoznatljivom stilu:
– Evo, vidjeli ste to koji su bili tu.
Drugim riječima – tko zna, zna. A tko ne zna, neka se ne miješa u proces.
S druge strane entitetskog optimizma, Draško Stanivuković (PDP) bio je skoro pa poetski:
– Svaki razgovor je put u dogovor.
A što ako je razgovor s krivima? Ili o krivima? Ili mimo naroda? To nije bilo predmet sastanka.
Predsjednik Liste za pravdu i red bio je još direktniji:
– Bilo je bolje nego što smo očekivali.
Što samo pokazuje koliko su očekivanja bila nisko postavljena.
Nova državna većina tako polako klija između kupreških kamenjara i postbajramskih kalkulacija. Hoće li izdržati prvi udar vjetra iz Sarajeva, Banje Luke ili Bruxellesa – to još nitko ne zna. Ali svi znaju gdje će biti idući sastanak. I svi već pišu izjave za slučaj da ne uspije.