BH blok, da bi bio blok s novom političkom filozofijom, mora, smatra Komšić, snažno i jedinstveno ući u borbu protiv konteksta koji su im nametnuti.
Nekadašnji , također nelegalan član Predsjedništva BiH Ivo Komšić napisao je za portal Analiziraj autorski tekst u kojem je pojasnio svoje viđenje političke situacije u BiH te svoj stav o budućim potezima BH bloka.
Tekst u nastavku prenosimo u cijelosti:
A kto je taj, što je taj, da prostiš, blok,
Gdje li je taj
Odakle je
Kuda je taj, da prostiš, blok.
Je li BH blok oživljena jedinstvena tradicija naše zemlje, odgonetka naše sadašnjosti i nada budućnosti?
Politička sintagma BH blok ušla je u opticaj odmah iza nedavnih izbora. Blok je prvo bio ideja nove političke koalicije koja bi mogla, bez nacionalnih stranaka, formirati vlast barem na nekoliko kantona Federacije BiH. Međutim, i za ovakvo objedinjavanje bilo je potrebno u Blok uključiti neke nacionalne stranke, koje su se odvojile od vodećih SDA i HDZ. Pri tome je bilo veoma važno uključiti barem na simboličan način hrvatske stranke koje bi Bloku istovremeno davale multietnički karakter i opozicioni karakter prema HDZ-u. Blok je krenuo vrlo ambiciozno i samouvjereno, te su se ubrzano na toj ideji formirale većine u pet federalnih kantona (Sarajevo, Tuzla, Zenica, Bihać, Goražde). Međutim, za većine na višim nivoima nije bilo dovoljno “ruku”, osim formiranja Zastupničkog doma Federacije. Izborni rezultati nisu omogućavali da se druga zakonodavna tijela Federacije i BiH formiraju bez SDA, HDZ-a i SNSD-a.
Prvotni uzlet i entuzijazam Bloka ubrzo je splasnuo i pokazalo se da se tako heterogeni interesi ne mogu lako objediniti. Dovedene su u pitanje sve njegove kantonalne većine, izuzev sarajevske. SDA je pokazala da može okupiti oko sebe svoje prebjege, i stare i nove, HDZ je ubrzo homogenizirala sve hrvatske stranke oko sebe i formirala svoj blok. BH blok se faktički sveo na SDP, DF i Našu stranku. Pokazalo se da nema snagu ni za osvajanje planiranih kantona, a kamoli Federacije i države.
Dodatna snaga
Blok je dobio dodatnu snagu u izboru Željka Komšića u Predsjedništvo BiH. Također, Blok je najavio dugoročnu programsku koaliciju, što bi trebalo značiti novu, objedinjenu, nenacionalističku političku snagu budućnosti.
SDA se našla u nevolji. Mora na nivou Federacije ući u koaliciju s HDZ-om, a na nivou države još i sa SNSD-om. Radi toga je SDA otvorila mogućnost priključenja BH bloka u vlast i na ovim nivoima. Zapravo, žele imati četvrtu političku snagu u vlasti za koju procjenjuju da bi im bila bliža od druge dvije, s kojima koalira iz nužde. Blok je sa svoje strane procijenio da bi im se sve kantonalne većine vremenom mogle istopiti i da bi mogli ostati bez vlasti, iako su u nekim sredinama pobjednici. Tada je lansirana ideja da Blok može ući u vlast na svim nivoima, ali samo kao Blok, kao objedinjena snaga stranaka. Pritom, u vlast na nivou Federacije i države ušle bi samo SDP, NS i DF, koje su inače okosnice Bloka na nižim nivoima. Nakon toga, otpočele su kalkulacije. Blok je čvrsto na stajalištu da se neće rastavljati, a SDA bi rado prihvatila samo SDP, ili još i DF; cijeli blok samo ako mora. Blok mora donijeti odluku u kom sastavu hoće i može ući u vlast.
U iščekivanju te odluke, desili su se neki događaji koji su promijenili cijeli politički kontekst. Danas ništa nije isto kao što je bilo tek prije mjesec dana, a kamoli u oktobru, nakon izbora.
Prvo, desio se 9. januar, proslava Dana RS-a. Proslava je bila puna simbolike i veoma konkretnih poruka: RS, odnosno sve stranke u RS-u ne odustaju od projekta da je ovaj entitet država srpskog naroda u BiH, da je ona potpuno pod utjecajem Srbije i Ruske Federacije, da je ideja velike Srbije još živa usprkos svim haškim presudama, da Srbija računa na promjene granica, itd. To sve znači da se ruši Dejtonski sporazum, da se ne prizna država BiH, da će se njen napredak ka NATO savezu zaustaviti, da će se približavanje EU na razne vidljive i nevidljive načine opstruirati. Uz sve to, pokazalo se da će Miloradu Dodiku, kao članu Predsjedništva BiH, glavni suradnik u tome biti Dragan Čović, koji je sjedio u prvom redu na proslavi.
Kontradikcije i obmane
S druge strane, nije dangubio ni Čović. Prvo je isforsirao da Sabor Hrvatske donese Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH, zatim je takvu deklaraciju donio i HNS, Čovićeva nevladina organizacija u koju je okupio sve hrvatske stranke iz BiH. Bez obzira na sve neistine, kontradikcije i obmane koje stoje u tim deklaracijama, na njima je izvršena i hrvatska politička homogenizacija, osim one srpske. Dodatnu homogenizaciju je izvršio Dodik na najavi sudskog preispitivanja imena Republika Srpska.
BH blok, ušao u vlast ili ne, mora se odrediti prema ovom kontekstu i reagirati na njega. Nije dovoljno negirati laži koje se plasiraju o našoj državi i njenoj perspektivi, o našem društvu i njegovim suprotnostima, mora se praktično djelovati i proizvoditi događaje kao što rade i oni drugi. Uz to, iza njih stoje dvije susjedne države, a tko stoji iza Bloka? Nije dovoljno govoriti o Bloku kao političkoj koncepciji budućnosti, on mora sada pokazati svoju snagu jer se može desiti da te budućnosti ne bude. Za budućnost se bori danas.
Blok je najavio da će njegov prioritet biti borba za ulazak BiH u NATO i EU, i da to čvrsto drži Blok na okupu – oko toga se sve tri stranke sigurno slažu.
Postavlja se pitanje po čemu se politika Bloka razlikuje od ostalih blokova koji su formirani? Osim Dodikove rezerve prema NATO-u, i oni će se zalagati za isto to. Samo, oni će to činiti s pozicije vlasti i te procese usmjeravati po svome, po dinamici koju oni odrede. S obzirom na kontekste koje su formirali, jedna politika će biti na stolu, druga ispod stola, kao i do sada. BiH i svi mi s njom ćemo tapkati u mjestu. Oni će vlast koristiti za osobne i nacionalističke interese.
BH blok, da bi bio blok s novom političkom filozofijom, mora snažno i jedinstveno ući u borbu protiv konteksta koji su im nametnuti. Prije svega, mora ući u rješavanje gorućeg problema naše zemlje, a to su korupcija i kriminal. Međunarodne organizacije koje promatraju našu zemlju i njen put ka EU, ovaj problem stavljaju na prvo mjesto. Zalaganje za euroatlantske integracije je čista demagogija i obmana sve dok postoji ovaj nivo korupcije i kriminala. Ne radi se o običnim kriminalnim grupama, one postoje u svim zemljama, već o kriminalu i korupciji koji su povezani s vlastima. Radi toga se i govori o organiziranom kriminalu. On je efikasan samo ako ga vlast organizira jer ona ima mehanizme njegove kontrole, ali i samozaštite.
Drugi važan zadatak BH bloka je zaustavljanje mržnje koja se nesmetano širi u društvu. Naše društvo jeste uveliko razoreno ratom, ali nije uništeno. Pored svih ratnih tragedija i trauma, ljudi se nisu toliko zaujeli, gdje god su mogli vratili su se u svoje domove i uspostavili normalnu komunikaciju s komšijama. Međutim, posljednji događaji koje nam nacionalisti priređuju, uz pomoć vladajućih struktura iz susjednih država, u formi proslava zločinačkih tvorevina, uz negiranje zločina i genocida, uz slavljenje i odlikovanje zločinaca, uz odricanje perspektive našoj državi i širenje beznađa, društvo se ubrzano polarizira, a mržnja se etablira kao normalno stanje. Pritom odlučujuću ulogu igraju mediji pod kontrolom nacionalista i neofašista. Naročito se pritisak vrši na mlade ljude, tako da se ima dojam utrkivanja u ispoljavanju nacionalizma. Nevjerojatno je koliku mržnju prosipaju oko sebe. Sa ovakvim stanjem BiH nema budućnosti čak ni onda ako se država stabilizira.
Nova politička filozofija vlasti
Treći važan zadatak BH bloka je do kraja razraditi i realizirati novu političku filozofiju vlasti. Tu novu koncepciju je najavio Željko Komšić kada je preuzeo funkciju člana Predsjedništva BiH. On se odmah izjasnio da će svoju funkciju obavljati u skladu s Ustavom BiH, što znači, u doslovnom tumačenju, bit će predsjednik države a ne samo eksponent naroda kome pripada. Kao takav, bit će predsjednik svima, u onoj mjeri u kojoj su svi građani ove zemlje. To je nova koncepcija vlasti koja nije nacionalistička. Do sada je izvršna vlast po cijeloj vertikali bila nacionalistički podijeljena, ministarstva su bila nacionalna, ministri su u vlasti predstavljali samo svoje narode, ne državu. Državna vlast je dosezala do interesa tzv. narodnih predstavnika u vlasti, narod je u cjelini ostajao po strani. Takva koncepcija je bila najbolje tlo korupciji i kriminalu. Nitko nikoga nije dovodio u pitanje, sve se međusobno pokrivalo. Zato smo bili blokirana zemlja, zato nismo imali stranih investicija, zato nismo imali pristup europskim fondovima, zato se nije gradio autoput. Itd.
Najvažnija zadaća novonajavljene politike je prekinuti s dosadašnjom koncepcijom vladanja državom i uspostaviti novu. To ne može Željko Komšić sam, čak ni uz pomoć Džaferovića, sve dok je naspram njih nacionalistička koalicija. Nitko se iz te koalicije neće odreći stranačkih i svojih nacionalističkih interesa, i to onako kako ih oni vide i projektiraju.
Historijska je odgovornost na BH bloku. Novi nacionalistički konteksti nisu samo puka demagogija i nisu samo isforsirana stanja za pritisak kako bi se ta odgovornost pojačala. Nije teško zaključiti da bi nacionalisti u vlasti bili neuporedivo komotniji bez Bloka nego s njim. Međutim, ukoliko Blok želi provesti politiku koju je najavio, a koja obuhvaća sva tri navedena pitanja, on mora ući u vlast. Nemoguće se boriti protiv korupcije i kriminala iz opozicije, nemoguće je zaustaviti širenje mržnje i neofašizma iz opozicije, nemoguće je iz opozicije mijenjati osnovnu matricu nacionalističke vlasti. Za novu političku filozofiju moraju se donijeti zakoni koji će biti osnova djelatnosti. Zakone donosi parlamentarna većina, a ne manjina. Propustiti mogućnost da se to radi je historijska šteta. Nacionalistima se ne smije dozvoliti da se razmašu. Oni će svakako nastaviti proširivati kontekste koje su uspostavili, ali im se prostor mora sužavati. Jedna važna karika im je polomljena neizborom Čovića u Predsjedništvo (nije teško zamisliti kako bi ono funkcioniralo s njim). Ta karika im je bila važnija od svih, ne zbog toga što su izgubili jedno mjesto u vlasti, nego zbog toga što se sa Željkom Komšićem mijenja njihova koncepcija vladanja. Zato je toliko žilava borba i nastojanje da se njegov izbor prikaže kao nelegitiman, kao prevara, kao majorizacija naroda. Nije on bitan kao ličnost, već kao personifikacija nove političke koncepcije. Ta koncepcija se ne smije ostaviti na cjedilu, ona se ne može staviti na čekanje. Našoj državi i našem društvu ona treba odmah. Onaj tko misli voditi bitku s nacionalistima iz opozicije i sačuvati čiste ruke, treba znati da može propasti u blato do grla.
Izvor: Analiziraj
Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected].
wpDiscuz