Proživio je izniman život, bio je častan čovjek kojeg su poštovali i neprijatelji i neistomišljenici, a jedini koji ga je uvrijedio bio je TrumpŽivio je u vrijeme ‘američkog stoljeća’, u doba kad je američka politička, vojna i kulturna moć bila bez konkurencije. Borio se u Vijetnamu i preživio sve strahote zatočeništva, bio bijesan i očajan jer SAD nije mogao izvojevati pobjedu u jugoistočnoj Aziji. Postao je zvijezda u usponu na američkoj političkoj sceni, ali i zamalo podlegao iskušenju korupcije i utjecajnoj moći novca u američkoj demokraciji.
Pokrenuo je anti-establišment predsjedničku kampanju koja je nagovijestila bijes naroda i čežnju za autentičnošću koja će kasnije pročistiti američku političku scenu. Osvojio je republikansku kandidaturu za predsjednika, ali se zanos okrenuo protiv njega i uspostavljenog reda u njegovoj stranci.
U zadnjim danima zalagao se za ideju da internacionalistička, angažirana američka nacija može biti vodič prijateljima i poslužiti kao vodič prijateljima i bedem obrane od neprijatelja, te ustao protiv Trumpa koji vodi kampanju baš protiv takve politike.
McCain odlazi s pozornice baš u trenutku sumraka američkog stoljeća, kad se nacija usredotočila prema samoj sebi, zabrinuta potencijalnim opasnostima od imigranata, zapletima multilateralizma i izazovima globalne ekonomije.
BBC donosi šest najvažnijih trenutaka u McCainovom životu, koji odražava američku povijest kojoj je svjedočio.
Izlazak iz zarobljeničkog logora
14. ožujka 1973. godine
Slika je upečatljiva. Mršavi McCain, u dobi od 36 godina, odjeven u zgužvanu civilnu odjeću, maršira zajedno s američkim ratnim zarobljenicima u američki vojni transportni avion koji će ih odvesti na slobodu.
Više od pet godina zatočeništva u zatvoru u Vijetnamu ostavilo je traga. Kad je njegov zrakoplov srušen tijekom misije iznad Hanoia, imao je tamnu kosu. Pet godina kasnije McCainova kosa bila je sijeda.
Šepao je uslijed ozljeda koje je pretrpio pri iskakanju iz aviona, ali i zbog mučenja u vijetnamskom logoru. Na primanju u Bijeloj kući mjesec dana kasnije kod predsjednika Richarda Nixona, oslanjao se na štake.
Nikad se nije oporavio od ozljeda rana. Šepanje je s vremenom nestalo, ali do kraja života nije više mogao podignuti ruke iznad glave.
Politički savjetnik Mark McKinnon, koji je savjetovao McCaina tijekom predsjedničke utrke 2008. godine prisjetio se kako mu je pomagao da se počešlja dok su stajali iza kombija prije govora u New Hampshireu.
“Bio je to samo dirljivi trenutak u životu ovog ponosnog vojnika”, rekao je. “I tako sam mu počešljao kosu, a on je otišao u gomilu. Ja sam se okrenuo na drugu stranu i zaplakao.”
Iako je McCain ostao u vojsci osam godina nakon povratka u SAD, dan njegova puštanja iz Vijetnama označio je ključni trenutak vojne karijere koja mu je, kako izgleda, bila predodređena od rođenja.
I njegov otac i njegov djed bili su američki vojni zapovjednici koji su se borili protiv Japana u Drugom svjetskom ratu
McCain je slijedio njihove korake, upisao američku pomorsku akademiju, gdje su prijatelji rekli da mu je ponekad bilo doista teško ispuniti očekivanja da nastavi s vojnom obiteljskom tradicijom.
“Osjećao je kao da nema izbora”, kaže Frank Gamboa, jedan od McCainovih cimera kad su dvojica muškaraca bili članovi američke mornaričke akademije. “Jedan od tereta obiteljskog naslijeđa jest da ne možete biti svoji i da ne možete samostalno donositi odluke.”
Tijekom studija na akademiji, McCain je bio buntovnik. Zaradio je nadimak “John Wayne” McCain zbog stavova i zbog popularnosti među djevojkama. Sakupio je loših ocjena kao što netko sakuplja marke. Činilo se da je na rubu izbacivanja, a diplomirao je s najlošijim ocjenama.
Povremeno se provlačio zahvaljujući obiteljskom ugledu. Gamboa opisuje slučaj kad je McCain zaratio sa nadređenim koji je tijekom večere zlostavljao filipinskog konobara, pa je trebao završiti s disciplinskom kaznom.
Kad ga je ovaj pitao za ime, McCain mu je samouvjereno odgovorio: “John S McCain III. A ti?” Kad je čuo McCainovo ime, nadređeni je samo zašutio i odustao.Kao ratni zarobljenik, McCain je imao još jednu priliku da koristi svoje prezime kako bi izbjegao nevolje, ali ju nije želio iskoristiti. Kad su njegovi zarobljenici shvatili da je bio sin admirala, bio mu je ponuđeno prijevremeno puštanje na slobodu. McCain je odbio – tvrdeći da oni koji su zarobljeni prije njega moraju ići prije na slobodu.
“McCainu je rečeno da će stvari za njega biti vrlo loše kad to saznaju u logoru. I tad su ga počeli mučiti. Bila je to važna i hrabra odluka. Odbio je slobodu zbog svojih suboraca”, kaže Gamboa.
McCain će provesti godine u samici, ali unatoč okrutnim mučenjima, nikad nije potpisao ‘priznanje’ da je počinio ratne zločine. Međutim, nikada nije tražio ili dobio bolji tretman zbog svojih korijena i napustio je Vijetnam, zajedno s kolegama zatvorenicima.
Izabran u Kongres
2. studenoga 1982
McCain je ušao u politiku osvojivši mjesto u republikanskoj kvoti u okrugu Phoenix. Otišao je u Arizonu ubrzo nakon vjenčanja za drugu suprugu Cindy i proveo neko vrijeme radeći za njezinog oca, bogatog biznismena, koji mu je svojim poznanstvima i utjecajem pomogao stvoriti mrežu veza koje su mu kasnije pomogle u političkoj karijeri.
“Nisam bio iznenađen što je otišao u politiku. Završio je s karijerom u mornarici, nije mogao ispuniti zadatke koji su bili potrebni za čin admirala, pa je ostao kapetan, ali mirovina nije bila za njega opcija”, govori Gamboa
Vrhunac njegove prve kampanje bio je prvo suočavanje s protukandidatima u republikanskim redovima, kad ga je rival u debati počeo ispitivati kakve veze ima s Arizonom, ako je iz Phoenixa.
McCain, temperamentan kakav je uvijek bio, počeo je uzvraćati paljbu:
“Slušaj, prijatelju, proveo sam 22 godine u mornarici. Moj djed je bio u mornarici, mi se u vojnoj službi često krećemo, moramo živjeti u svim dijelovima zemlje, u svim dijelovima svijeta. Volio bih da sam mogao cijeli svoj život, poput tebe, provesti u luksuznom prvom distriktu Arizone, ali radio sam druge stvari. Zapravo, kad bolje razmislim, mjesto na kojem sam proveo najduže vremena bio je Hanoi.”
McCain je završio na prvom mjestu sa 6% više glasova od drugog kandidata. U svojim memoarima iz 2002, McCain je rekao da misli da je njegova debata bila presudna za pobjedu na izborima.”Bio sam samo bijesan i zanio sam se”, napisao je.
McCain je stigao kao mladi i novi kongresnik u Washington, ali je tamo već imao dobra poznanstva. Prije no što je napustio oružane snage, bio je veza između mornarice i Kongresa, pa se upoznao s mnogim političarima i osobljem na Capitolu. Bio je na istoj dužnosti koju je obavljao njegov otac dok je John bio tinejdžer.
Ali McCain je “uvijek bio drugačiji”, kaže biograf Elizabeth Drew. “Bio je drugačiji i u zatvoru i drugačiji u Kongresu. On nikada nije bio samo jedan u mnoštvu. ”
McCain je izabran za predsjednika kongresnog kluba. Na jednom od svojih prvih glasanja o važnim pitanjima, suprotstavio se predsjedniku Ronaldu Reaganu o slanju američkih vojnih snaga u Libanon, a njegov rezon dobit će puni smisao mjesec dana kasnije kad je poginuo 241 američki vojnik i još 58 francuskih u samoubilačkom napadu na njihov kamp.
U svom drugom mandatu, postao je čelni čovjek u Odboru za vanjske poslove Doma. Godine 1985. vratit će se u Vijetnam s legendarnim televizijskim voditeljem CBS-a Walterom Cronkiteom, gdje se fotografirao pored spomenika protuzračnom vodu koji je srušio njegov zrakoplov.
Američki politički časopis nazvao ga je “Republikanac u usponu”. Godinu dana kasnije kandidirao se i osvojio mjesto u Senatu SAD-a kao senator iz Arizone. Zamijenio je Barrya Goldwatera, kuma američkog konzervativnog pokreta i republikanskog predsjedničkog kandidata 1964. godine. Na tom mjestu ostao je iduću 31 godinu života.
Istraga o korupcijskom skandalu
20. studenoga 1991
Jedna od stvarnosti američke politike jest da se kandidati i dužnosnici moraju baviti poslovima prikupljanja sredstava potrebnih za kandidiranje i osvajanje izbora.
To je bila lekcija koju je McCain naučio dok je još živio u Phoenixu kad se morao povezati s bogatim donatorima prije prve utrke za Kongres. Među ostalima tu je bio i jedan bogati poslovni čovjek, bankar i vlasnik nekretnina Charles Keating, koji je gotovo uništio McCainovu političku karijeru.
Skandal koji ga je tako skupo koštao imao je korijene u krizi sa štednjom i zajmovima potkraj 80-ih, kad je kombinacija nedostatka financijske regulacije i poslovne korupcije dovela do propasti više od tisuću financijskih institucija. Keating se bojao da će i njegova tvrtka ‘Lincoln savings and loans’ doći na red za istragu vladinih istražitelja, pa se bojao propasti.
Pozvao je svoje prijatelje u Senatu SAD-a – sve one čije je kampanje podržavao – i tražio od njih da lobiraju za ‘mekši’ odnos prema njegovoj tvrtki. Jedan od njih bio je i McCain, koji je zahvaljujući Keatingu nekoliko puta proveo godišnji odmor na Bahamima. ,
McCain je sjedio na dva sastanka senatora i regulatora kako bi razmotrio stvar. Prema broju i imenima senatora na sastanku, istražitelji su zaključili da Keating ima vrlo utjecajne prijatelje. McCain je rekao da samo želi Keatingu osigurati pravedni tretman.
Na drugom sastanku McCain je shvatio da se Keatingu i njegovom ‘Lincolnu’ sprema kazneni progon. U tom je trenutku McCain uhvatio vrući krumpir. Nije bilo dugo prije nego što je cijela stvar postala javna.’Lincoln’ se urušio, američki porezni obveznici su imali više od 2 milijarde dolara gubitka, a Keating je optužen i osuđen zbog prijevare. McCain i ostali četiri senatora na sastancima postaju oličenje korumpiranih utjecajnih političara, što je imalo utjecaja i na njegovu kampanju. Dobili su nadimak, ‘Keatingovih pet’, a Odbor za etiku Senata otvorio je istragu o tom pitanju.
McCain je promijenio taktiku, održao je press konferenciju i otvoreno priznao da je pogriješio. Naposljetku, istraga Senata u velikoj je mjeri oslobodila McCaina, utvrdivši samo da je u tom pitanju pokazao “lošu prosudbu”.
“Ta afera ostala mu je teret i kasnije”, kaže Drew.
Nakon toga nastavio je s reformom financiranja kampanja i to je bio jedan od njegovih osnovnih ciljeva. Rezultiralo je usvajanjem važnog zakona2002. godine kad je ograničio utjecaj nereguliranih donacija političkim strankama i ograničiti političke govore nezavisnim grupama, no Vrhovni sud je to odbacio.
Brooke Buchanan, koji je radio na McCainovoj predsjedničkoj kampanji za 2008., a kasnije je radio kao direktor za komunikacije u njegovom uredu u Senatu, kaže kako se prikupljanje sredstava za kampanje McCainu osobito gadilo.
Poraz u Južnoj Karolini
19. veljače 2000. godine
Godine 2000. George W. Bush je bio glavna figura za republikansku kandidaturu za predsjednika. Ipak, McCain je gotovo pobijedio.
Senator iz Arizone vodio je niskobudžetnu kampanju, najpoznatiju po autobusu kojim je obilazio New Hempshire, koji su nazvali “Straight-Talk Express”.
Osvojio je 18 bodova i osvojio pobjedu koja je Bushovoj kampanji ostavila kao nadu izborni obračun koji se dva tjedna kasnije održavao u Južnoj Karolini. Ako bi McCain tamo pobijedio, vodilo bi to do njegove nominacije.
McKinnon, koji je radio u Bushovom timu 2000. godine, kaže da je McCain “upravo pobjedom u New Hampshireu zadao Bushu najjači udarac”.
Međutim, to nije bilo dovoljno, jer Bushov je tim naporno radio da ocrni McCaina. Bushovi pristaše počeli su sve glasnije i javno kritizirati McCainiov rad u Senatu. No, poslužili su se i prljavštinama, pa su tako počeli kružiti anonimni leci, mailovi i telefonski pozivi s tvrdnjama da je McCain otac izvanbračnog djeteta ‘miješane’ rase. Istina je bila zapravo da su Cindy i John usvojili djevojčicu iz Bangladeša a baš se njezina fotografija našla na tim ‘kompromitirajućim
Bilo je i drugih prljavština, pa su se čak postavljala pitanja o njegovom mentalnom zdravlju, pa čak i teorija zavjere – da je ‘Mandžurski kandidat’ kojeg su isprogramirali vijetnamski zlostavljači, pa zatim i širili glasine da je spavao s prostitutkama.”Stvarno je bilo odvratno”, kaže McKinnon.
McCain si je i sam odmogao zamjerivši se konzervativcima Južne Karoline izjavom da je konfederacijska ratna zastava, koja je u to vrijeme lebdjela u glavnom gradu države, bila “simbol rasizma i ropstva”. Kasnije je odustao od te izjave, rekavši da je zastava dio “baštine” Južne Karoline, što je uspjelo razočarati obje strane.
Također je kritizirao Sveučilište Bob Jones, kršćanski koledž u Južnoj Karolini koji zabranjuje međurasne veze među studentima i gdje je Bush bio održao govor.
Kad je Bush Bush otvorio vatru, McCainova prva reakcija je bila da uzvrati istom mjerom. Njegova je kampanja odaslala video spotove u kojima su usporedili Busha s tadašnjim predsjednikom Billom Clintonom – potez koji je tadašnji guverner Teksasa nazvao “kao vrlo niski udarac”. McCain je povukao spotove nakon što mu je jedna žena na tribini rekla da joj je sin postao uznemiren nakon što je čuo na Bushovoj kampanji da je McCain lažac i varalica.
Bush je završio pobjedom u Južnoj Karolini za 11 bodova. Presudio je dobro financiran i organiziran Bushov stroj , ali tada je McCain bio najbliže predsjedničkoj stolici ikada.
“Da je kampanja završila u Južnoj Karolini dan ili dva ranije, McCain bi pobijedio”, kaže McKinnon. “I postao bi predsjednik.”
McCain se vratio Senatu i usredotočio se na prolazak reforme financiranja kampanje, i čekajući iduću priliku 2008.
Branio Obamu od teorija zavjere
10. listopada 2008
U vrijeme McCainovog putovanja u Lakeville u Minnesoti, njegova kandidatura za predsjednika bila je u krizi. Ankete mu nisu davale previše šansi, a i burza je bila u padu. McCainov iznenadni izbor za potpredsjednicu stranke pao je na slabo poznatu guvernericu s Aljaske, Sarah Palin koja je optužila Obamu da nije patriot i da se ‘druži sa teroristima.’
Uzburkala je republikansku glasačku bazu koja je bila uznemirena mogućnošću da nakon osam godina vladavine republikanaca na vlast dođe demokrat, koji je imao sve veće izglede za pobjedu. Neki konzervativni čelnici i marginalne skupine počele su ispitivati Obamino državljanstvo i vjersku pripadnost, te pitali ima li on pravo postati kandidat za predsjednika SAD.
Kada mu je usred govora iz publike jedan čovjek rekao da je “prestrašen” mogućnošću da Obama postane predsjednik, McCain je odgovorio da je on pristojan čovjek. Publika je ostala šokirana, mnoštvo je počelo vikati da je demokratski kandidat lažljivac i terorist.
Zatim je starija žena raščupane kose rekla da se ne može pouzdati u Obamu, dodajući kako je “čitala o njemu” i “da je on Arapin”. McCain je odmahnuo glavom i uzeo joj mikrofon.“Ne, gospođo”, rekao je McCain. “On je pristojan obiteljski muškarac, građanin, s kojim se slučajno raspravlja o temeljnim pitanjima, i to je poanta kampanje”.
Brooke Buchanan, McCainova tajnica za medije tijekom kampanje, bila je taj dan prisutna i rekla je da je bila uvjerena kako će zbog ovakvog odgovora McCain vjerojatno platiti političku cijenu.
Tijekom utrke McCain se morao suočiti s bijes i ogorčenjem unutar dijelova republikanske baze, a kulminiralo je u Minnesoti. Neupućenim promatračima sve je više podsjećalo na Trumpov populizam, a sve manje na senatora iz Arizone.
“McCain je nastojao izvući novu vrstu republikanske stranke, pokušavajući ju premjestiti više u centar, opraštajući se od dijela glasova u stranci”, kaže Drew. “On je to htio, ali na kraju suprotna strana je bila jača.”
“Ne” ukidanju ObamaCarea
28. srpnja 2017
Usred noći zazvonio je telefon glasnogovornici Brooke Buchanan. Zvao ju je McCain. Ona više nije radila u Senatu, ali su se njih dvoje svakodnevno čuli i razgovarali o aktualnim pitanjima.
“Ustani”, rekao je. “Uključi televizor. Postat ću vijest.”
Američki senat je razmišljao o ukidanju dijela Zakona o prihvatljivoj skrbi, sveobuhvatnog zakona o reguliranju zdravstvenog osiguranja koji je bio Obamin veliki uspjeh.
Sudbina zakona je visjela o niti. Trebao je samo jedan glas “ne” da se ukine taj zakon. McCain je bio jedan od rijetkih preostalih neodlučnih. Bilo je gotovo 1:30 ujutro.
Buchanan je upalila televizor i vidjela McCaina kako izlazi na dno dvorane Senata i okreće se službeniku koji je prebrojavao glasove. Ispružio je desnu ruku – onu koju mu nisu nekoliko puta slomili u Vijetnamu, ali je ubrzo pala.
“Ne”, rekao je McCain tiho i sjeo za stol dok su – reče McCain tiho, a zatim sjedne za stolom u Senatskoj komori, dok su republikanci ostali u šoku, a demokrati počeli slavlje. Glasao je protiv ukidanja Obaminog Zakona. McCain je u Senat u Washingtonu doletio iz Arizone, samo nekoliko dana nakon hitne operacije jer mu je bio dijagnosticiran tumorna mozgu i to je bio posljednji put.
Uzdrmao je predsjednika Trumpa, čovjeka koji je zaprepastio Washington kada je doveo u pitanje McCainovo ratno herojstvo rekavši da biti zarobljenik nije herojski čin.
“Široko sam se osmjehnula”, kaže Buchanan. “Bila sam ponosna na njega. Bila je to teška odluka, ali bio je to jedan od onih trenutaka kad je McCain zasjao u punom svjetlu.”Buchanan kaže kako je McCain zapravo na sebe preuzeo odgovornost da bi spasio druge republikance, uključujući i njegovog prijatelja Lindseyja Grahama iz Južne Karoline, i da ih spasi bijesa republikanske baze.
“Shvatio je da nema ništa za izgubiti”, kaže ona.
McCain je prekinuo sve odnose s Trumpom i počeo ga sve više kritizirati. Kritizirao je njegov susret s Putinom u Helsinkiju, kao i Trumpove napade na FBI i američku obavještajnu zajednicu.
Posvetio mu je i odjeljak u svojim memoarima objavljenim neposredno prije njegove smrti.
“Tvrdoglavost i reality show su, čini se važniji od bilo kojih naših vrijednosti. Prijateljuje s laskavcima, kritičari su mu neprijatelji”, napisao je.
Također je rekao prijateljima da ne želi Trumpa na sprovodu, čime je pokazao konačni prijezir prema čovjeku koji je došao u ured za koji se McCain dva puta borio, ali nije uspio.
“Bio je izvanredan, ali i ranjiv. Nije bio savršen, ali je bio prvi koji je to priznao. Proživio je vrlo teške trenutke, bio ratni zarobljenik, imao je i teške trenutke u Senatu. Ali je rekao:”Nesavršeno sam ljudsko biće, ali na kraju dana moj je posao služiti ovoj zemlji“. To je upravo ono što je radio cijeli život.