Kemal Čaušević za sedam godina kupio devet stanova i poslovnih prostora

Kemal Čaušević, bivši ravnatelj Uprave za neizravno oporezivanje (UNO) Bosne i Hercegovine je kupio nekretnine vrijedne milijun i 80 tisuća KM za nepunih sedam godina.
Međutim, njegovi ukupni prihodi ostvareni od 2004. godine nisu bili ni približno dovoljni da pokriju ulaganja u imovinu.
Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su pronašli da je Čaušević od 2006. do kraja 2012. godine kupio pet stanova, četiri poslovna prostora i više od 20.000 četvornih metara zemljišta. Nekretnine se nalaze u najužem centru Sarajeva i na drugim atraktivnim lokacijama u gradu.
U zemljišnim dokumentima nije zabilježeno da su nekretnine nakon kupnje stavljane pod hipoteku zbog kredita, au kupoprodajnim ugovorima stoji da je vlasnike isplaćivao preko računa ili naruke.
Prema podacima UNO-a, Čauševiću je od prosinca 2003. do ožujka 2012. godine isplaćeno skoro 576.000 KM na ime plaća i naknada. To je u prosjeku 72.000 KM godišnje, ne računajući dnevnice. Blizu 53.000 KM dodatnih prihoda od iznajmljivanja nekretnina i drugih djelatnosti izvijestio je Poreznoj upravi Federacije BiH (FBiH) u razdoblju od 2005. do 2010. godine.
Platežna moć bivšeg direktora UIO-a je bila i manja jer novinari CIN-a nisu uzeli u obzir troškove unajmljivanja stana u Banjoj Luci, gdje se nalazi sjedište Uprave, plaćanje poreza na nekretnine, adaptacije i opremanje stanova i poslovnih prostora u Sarajevu, kao ni životne troškove njega i njegove nezaposlene supruge.
Čaušević se tri puta sastao s novinarima CIN-a, ali je odbijao službeno razgovarati o svojim prihodima. On je u pisanoj izjavi naveo da njegova zarada od 1986. godine dvostruko premašuje vrijednost imovine koju je kupio. Obećao je da će dokumentirati sve prihode, ali to nije učinio.
Deset nekretnina u sedam godina
Kada je u prosincu 2003. godine imenovan na funkciju direktora UIO-a, Čaušević nije bio vlasnik ni stana, ni kuće, niti neke druge nekretnine.
Tijekom rata bio je pripadnik Armije BiH, a 1996. godine dobiva posao u Ministarstvu financija FBiH, gdje je radio kao državni službenik u financijskom sektoru. Iste godine Vlada FBiH mu je dodijelila napušteni stan u sarajevskom naselju Grbavica u kojem je do 1992. godine živjela Dragica Brkić s obitelji, koja je nakon rata podnijela zahtjev za povrat imovine.
Kada je 2001. godine dobio rješenje o deložaciji, Čaušević je iz stana iznio cjelokupan inventar, uključujući prozore, vrata, utičnice i sanitarije. Brkić ga je tužila zbog devastacije, a Općinski sud je u rujnu 2004. godine osudio direktora UIO-a za kazneno djelo uništavanja tuđih stvari i izrekao mu kaznu od 400 KM. Sud nije osporio da je Čaušević ušao u potpuno devastiran stan i da je u njegovu obnovu uložio 20.000 KM. Ipak, u obrazloženju presude je navedeno da je stan ostavio u neupotrebljivom stanju.
U veljači 2006. godine kupio je prvi stan u ulici Mula Mustafe Bašeskije, na ulazu u Stakleni grad, mali zanatski centar u blizini sarajevske katedrale. Četrdeset četvornih metara je platio 115.000 KM. Naredne godine je u istom ulazu kupio i stan od 58 četvornih metara koji ga je koštao 90.000 KM.
Treći stan, površine 108 četvornih metara, u kojem Čaušević danas živi, ​​nadzidan je u potkrovlju ove zgrade. Pravo na nadziđivanje stekao je kao bivši borac. Predugovor o sufinanciranju izgradnje potpisao je 2003. godine s Fondom Kantona Sarajevo za izgradnju stanova za članove porodica šehida i poginulih boraca, ratnih vojnih invalida, demobilisanih boraca i prognanih osoba. Stan je otkupio 2008. godine. U ugovoru je navedeno da je Čaušević za njega isplatio Fondu 57.000 KM.
Fond je odbio dostaviti podatke tome koliko je koštala izgradnja ovog stana, navodeći u da je tražena informacija povjerljiva jer se odnosi na privatnost trećeg lica. Ovaj fond je, između ostalog, formiran da bi članovima boračke populacije pomogao u rješavanju stambenih problema.
Naredne godine Čaušević je u staklenom gradu kupio poslovni prostor od 16 četvornih metara za 79.000 KM. On je novinarima CIN-a pokazao još dva manja poslovna prostora koja posjeduje u Staklenom gradu. U Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Sarajevu nema evidencije o vlasniku ovih poslovnih prostora jer nije izvršena njihova uknjižba.
Četvrti stan kupuje u travnju 2010. godine za 114.000 KM. Stan od 67 kvadratnih metara se nalazi u Ulici Ferhadija i udaljen je pedesetak metara od stanova koje je Čaušević ranije kupio. U travnju iduće godine u istoj zgradi kupuje i peti stan iste kvadrature koji plaća 107.200 KM.
Čaušević je tijekom 2010. i 2011. godine kupio tri parcele na Poljinama ukupne površine od 20.400 četvornih metara ukupne vrijednosti 280.000 KM. Ovaj dio Sarajeva poznat je po kućama i posjedima ovdašnjih političara i biznismena. Prema podacima iz zemljišnih knjiga, Čaušević i njegova supruga Aida su suvlasnici dviju parcela dok je on jedini vlasnik treće parcele.
Bivši direktor UNO-a je posljednju nekretninu kupio u studenom prošle godine za 236.632 KM. Poslovni prostor od 198 metara kvadratnih se nalazi u Shopping centru na Grbavici.
Raniji vlasnik ovog prostora je bilo sarajevsko poduzeće Data-projekt. Zbog poreznih dugova ovog poduzeća Kantonalni porezni ured je zaplijenio njihov poslovni prostor i stavio ga na aukcijsku prodaju na kojoj je Čaušević dao najbolju ponudu.
Čaušević je u ožujku 2011. godine stekao još jedan stan u centru Sarajeva koji je naslijedio nakon očeve smrti.
Godinu dana nakon odlaska iz UNO, Čaušević je osnovao tvrtku Gastro Bosnia u Sarajevu. Tvrtka je prijavljena na adresi njegovog poslovnog prostora u Staklenom gradu ali je, prema riječima uposlenika okolnih lokala, ovaj prostor zatvoren od kraja studenog prošle godine.
Čaušević je u pismenoj izjavi CIN-u naveo da je cijeli radni vijek ostvarivao visoke prihode od: rada u građevinskom poduzeću, privatnom biznisu, državnim institucijama i organima upravljanja te od izdavanja knjiga, sudjelovanja na seminarima i od izmamljivanje nekretnina. Naveo je još da je dio imovine financiran prihodima njegove familije.
SIPA podnijela prijavu protiv Čauševića
Državna Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) sumnjiči Čauševića da je godinama igrao važnu ulogu u prikrivanju nezakonitosti pri uvozu tekstila.
U tim je poslovima zbog utaje carinskih pristojbi i PDV-a državni proračun oštećen za najmanje 6 milijuna KM, navela je SIPA u prijavi upućenoj Tužilaštvu BiH početkom 2011. godine. U Tužiteljstvu navode da istraga u vezi s ovim slučajem još nije okončana.
Prema podacima iz izvještaja SIPA-e, Čaušević i drugi uposlenici UNO-a su dozvoljavali uvoz tekstila s lažnim deklaracijama o podrijetlu robe.
Nekoliko tvrtki je uvozilo kineski tekstil i druge proizvode s dokumentacijom koja je lažno pokazivala da roba vodi porijeklo iz Turske. Ovu dokumentaciju su podnosili kako bi izbjegli plaćanje carinskih i poreznih pristojbi jer je, prema Sporazumu o trgovinskoj suradnji, uvoz tekstila iz Turske oslobođen plaćanja carinskih pristojbi. Na ovaj način osumnjičeni uposlenici UNO-a su sebi i spomenutim tvrtkama pribavili znatnu materijalnu korist, stoji u izvještaju.
Čauševiću je stavljeno na teret i da je spriječio pojedine uposlenike UNO-a da naknadno naplate carinske i porezne pristojbe.
U dokumentu se spominje slučaj Edina Cernice, šefa Carinske ispostave UIO-a u Sarajevu, koji je pokušavao naknadno naplatiti carinske pristojbe. Cernica je 2005. i 2006. godine zatražio od nadležnih institucija Turske provjeru autentičnosti Certifikata EUR 1 (potvrda o podrijetlu robe). Međutim, prije nego je završio ovaj postupak Čaušević ga je smijenio i rasporedio na druge poslove. Na njegovo mjesto je postavio drugog službenika koji je obustavio postupak naplate.
Cernica je zbog interesa istrage odbio govoriti za CIN o ovom slučaju.