Published On: Uto, pro 19th, 2017

KECMANOVIĆ: Zapad ne želi BIH bez Srba jer će muslimani odmah napraviti džihad državu

Bosnu i Hercegovinu, prema stručnjacima nedovršenu i neuspjelu državu, Zapad drži zbog toga što neće Bošnjake da ostavi same. Nije problem do tobože “Velike Srbije” ili “Velike Hrvatske” nego je problem da se ne stvori muslimanska država na tom području, tvrdi Nenad Kecmanović, dekan FPN-a u Banja Luci. Nešto slično prije par godina kazao je i Stipe Mesić: Zapad se boji radikalizacije Bošnjaka, pa ne želi takvu državu. Nitko ga nije kritizirao.  Iako je ta izjava u suštini rasistička. Zašto? Zato što i Kecmanović i Mesić zapravo tvrde da su Bošnjaci narod, kojeg ako ga ostaviš malo samog, odmah se radikalizira.

No na Mesićev istup nitko se nije obazirao. Kecmanovića će napasti. Jer Mesić je prijatelj, pa mu je dopušten čak i Jasenovac.

Prenosimo tekst na srpskom:

Gotovo od 1995. do danas na delu je sistematsko otimanje nadležnosti entitetima u BiH (Federacija BiH i Republika Srpska) a pogotovu Srpskoj, od strane visokih predstavnika međunarodne zajednice.

Najaktualniji spor između entiteta i visokog predstavnika je rad i funkcionisanje Suda i Tužilaštva BiH. Narodna skupština Republike Srpske usvojila je pre desetak dana, tačnije 15. jula, odluku o raspisivanju referenduma o ovim pravosudnim institucijama, jer su one, kako je ranije objasnio predsednik Srpske Milorad Dodik, antiustavne i nisu u skladu s Dejtonskim sporazumom, već ih je nametnuo visoki predstavnik.

 

Može li Bosna bez namjesnika

Ovakvo neslaganje entiteta u BiH, a posebno RS, sa odlukama visokog predstavnika prečesto je bilo od 1995. do danas. Visoki predstavnici su smjenjivali političare, donosili rješenja, nametali odluke, oduzimali entitetska ovlaštenja… Sputnjik je istraživao koliko su visoki predstavnici promjenili (Daytonsku) BiH.

Bosna i Hercegovina je od 1995. do danas imala sedam visokih predstavnika. Bili su to: Karl Bilt (1995-1997), Karlos Vestendorp (1997-1999), Volfgang Petrič (1999-2002), Pedi Ešdaun (2002-2006), Kristijan Švarc Šiling (2006-2007), Miroslav Lajčak (2007-2009) i Valentin Incko od 2009. do danas.

Kancelarija visokog predstavnika Bosne i Hercegovine (OHR) je vodeća organizacija za civilni aspekt implementacije mira u BiH. Mandat visokog predstavnika preciziran je u Aneksu 10, Daytonskog sporazuma u kojem se visoki predstavnik proglašava konačnim autoritetom u zemlji za tumačenje sporazuma o implementaciji civilnog dijela mirovnog ugovora. Vijeće za implementaciju mira (PIC), koje čini grupa od 55 zemalja i međunarodnih organizacija koje vode proces implementacije mira, kasnije je dalje razradilo njegov mandat.

Konstantna centralizacija

Dekan Fakulteta političkih nauka u Banja Luci Nenad Kecmanović kaže za Sputnjik da se često u Republici Srpskoj ističe broj od nekih 60 ili više od 60 zakona, jednokratnih smenjivanja i ostalih odluka visokih predstavnika.

– Sažeto rečeno, tu se radilo o sistematskom otimanju nadležnosti Republike Srpske, otimanju u odnosu na ono što je izvorni Daytonski sporazum. To su sve vandaytonske odluke koje su nametnute odlukama visokih predstavnika prema osnovu “bonskih ovlaštenja” koja je čak i Venecijanska komisija osporila i unatoč tome što je funkcija visokog predstavnika u Daytonu ograničena na 10 godina. Što znači da je već 10 godina to u odnosu na Dayton nelegalna institucija – konstatira Kecmanović.

Gubernatori u 21. veku

Novinar i dobar poznavalac prilika u BiH Cvijetin Milivojević kaže da se visoki predstavnici međunarodne zajednice ponašaju kao neka vrsta gubernatora koji pokušavaju da nadležnosti entiteta i u kvalitetu i u kvantitetu smanje i da faktički od BiH naprave centralizovanu državu.

Milivojević podseća da su entiteti imali nadležnosti u spoljnoj politici, finansijama, carinama, narodnoj banci, postojale su dve vojske…

– Čak smo imali pokušaj prije nekoliko godina da se ukinu i policije koje su u ovom trenutku  jedini znak državnosti entiteta, kakvog-takvog. To je odlučnim protivljenjem sadašnje vlasti Milorada Dodika spriječeno. Po cijenu da on bude prokužen i bio je od tog trenutka prokužen i prokažen kao čovek koji faktički “stopira” EU integracije – precizira Milivojević.

Referendum kao brana?

Profesor Kecmanović podseća da je kada je reč o pravosuđu, Republika Srpska je već jednom prije četiri godine krenula sa referendumom, ali se, kako kaže, digla u međunarodnim strukturama velika buka, a Ketrin Ešton je iznenada došla i predložila pokretanje “strukturalnog dijaloga“. Međutim, od tada do danas ništa se nije promjenilo.

– Mislim da odustajanja ovoga puta od toga neće biti zbog toga što je i opozicija u RS počela vlast u predizbornoj fazi da podbada oko toga. Podsećaju da je Dodik najavljivao referendum jednom, drugi put, pa ništa. Naravno, referendum nije sam sebi cilj. Postoje zahtijevi Republike Srpske, ukoliko oni budu udovoljeni prije referenduma, onda je suvišno održati referendum – pojašnjava Kecmanović.

Pozivajući se na “bonska ovlaštenja“ visoki predstavnik Karlos Vestendorp je 1999. smijenio Nikolu Poplašena, predsednika Republike Srpske, 2004. je to isto zadesilo i Mirka Šarovića. Iste te 2004. je tadašnji visoki predstavnik Pedi Ešdaun donio odluku da smijeni i “protjera“ iz javnog života 59 funkcionera Srpske demokratske stranke i to je nazvao “raščišćavanjem trulog drveća kako bi Republika Srpska i BiH mogle graditi novu budućnost“.

Republika Srpska je često podsjećala da Aneks 10 Dejtona predviđa da je za svaki prijenos nadležnosti potreban sporazum “strana“, te da nijedan takav sporazum nije potpisan.

Objašnjavajući kako to da je visoki predstavnik mogao da smjenjuje sve ove predsjednike i donosi ovakve odluke, a da administracija Milorada Dodika odoljeva, profesor Kecmanović kaže da su razlog za to promijenjene okolnosti, prije svega na globalnom planu.

To se ranije događalo, dodaje Kecmanović, u vrijeme unipolarnog sveta kad su Amerikanci mogli da urade što god su htjeli. Ali, ističe on, sad ponovo dolazimo do jednog paradoksa.

– Zanimljivo je da su oni i onda kad su mogli gotovo sve, ipak napravili Daytonski sporazum sa dva entiteta, sa jednom decentraliziranom strukturom, sa zajedničkim organima koji imaju minimalna ovlaštenja i tako dalje.

A onda su, pošto su to napravili sami, napisali i potpisali, počeli da osporavaju. Dakle, ima tu nekih pitanja koja ostaju za razmišljanje. Prema mom mišljenju, mada se Bošnjaci jako ljute kad to kažem, Bosnu i Hercegovinu, prema stručnjacima nedovršenu i neuspjelu državu, Zapad drži zbog toga što neće Bošnjake da ostavi same – zaključuje Kecmanović.

(rs.sputniknews.com)