Katolici u BiH pravi su materijal za Franjinu crkvu

Bilo je pitanje trenutka kada će papa Franjo najaviti svoje putovanje u Sarajevo. I dogodilo se to jučer. Sasvim logično i sasvim očekivano. BiH s jedne strane treba povećana pažnja, u međunarodnim razmjerima, upravo takvoga autoriteta kakav je Vatikan, a s druge strane katolici u BiH žive u ovome trenutku jedno od najautentičnijih kršćanskih poslanja jer žive život prognane i mučeničke Crkve usred Europe 21. stoljeća, što papi Franji itekako mora biti na srcu.
Katolička crkva u BiH, predvođena svojim pastirima, na čelu s vrhbosanskim nadbiskupom kardinalom Vinko Puljićem, živi stvarno evanđelje, kakvo ne živi nijedna mjesna crkva u Europi. Čak ni susjedna, tj. bratska Katolička crkva u Hrvatskoj, koja je s Katoličkom crkvom u BiH objedinjena zajedno pod nazivom Crkva u Hrvata. Prepolovljenog broja vjernika od rata naovamo, liječeći ratne rane i obnavljajući porušene crkve i domove, pritisnuta nerazumijevanjem političkih elita i ignoriranjem onih vjerskih, tobože subratskih s islamske i pravoslavne strane, Crkva u BiH poput broda je u oluji, čija posada vjeruje isključivo u snagu Božje providnosti, tj. u činjenicu da ih Bog nije napustio. I papa Franjo, kao veliki svjedok vremena u kojemu živimo, upravo to dolazi potvrditi – niste sami!
To je, doista, veliko ohrabrenje. Fokus cijeloga svijeta 6. lipnja, kada papa Franjo kao globalna megazvijezda bude u Sarajevu, bit će upravo ondje. Cijeli svijet bit će uz katolike i Hrvate iz BiH. A papa je, k tome, već najavio kakvu će poruku poslati iz Sarajeva. Odnosno, dvije. Da su katolici ondje kvasac dobra, kako ih zbog toga dolazi poduprijeti te da želi pridonijeti izgradnji bratstva i mira. Ne bratstva i jedinstva kakvo je vladalo nekad i završilo u krvi, nego bratstva i mira. To u konkretnom slučaju znači i povratak Hrvata, katolika, na njihova ognjišta u BiH i ravnopravno sudjelovanje u raspodjeli vlasti. Jer mir izgrađen na nepravdi nikada ne može zaživjeti. Katolici u BiH stoga su pravi materijal za Franjinu crkvu. Autentični i svjedočki, prognani i ugroženi, ali ipak ljudi nade i pomirenja. Vjernici budućnosti. Tj. kvasac za vrijeme koje dolazi.
Darko Pavičić, Večernji list