Kakve veze ima Mirko Šarović s činjenicom da je vlč. Ivan Grgić ubijen s 50 hitaca u 31. godini života? Itekakve. To ubojstvo bilo je dio politike stranke kojoj i danas pripada…

U gorskoj župi Ravska kod Ljubije, u prijedorskom kraju, u nedjelju 7. studenoga molitveno je obilježena 29. obljetnica mučeničke smrti mladog župnika te župe vlč. Ivana Grgića, izvijestio je TABB.

vlč. Ivan Grgić  u noći između 7. i 8. studenog 1992.  ubijen je u župi Ravska pokraj Ljubije.

Ubila ga je SDS vojska, vojska Mirka Šarovića i Radovana Karadžića. Vojska stranke koja je danas u prisnim odnosima sa SDA i proziva Dodika za dezerterstvo.

Što će reći da je za Šarovića ubijanje svećenika junaštvo? Baš kako je za Bakira i Komšića ubijanje franjevaca u Samstanu u Fojnici “Neljudski čin pojedinaca nikako Armije BIH”. Znate to su oni franjevci koje su fratrizanska braća zaboravila. I o njima više ne govore. Samo o Anđelu Zvizdoviću govore.

SDS predvodi  stanoviti Mirko Šarović koji se predstavlja demokratom. Član je SDS od 1990 godine. U njegovoj biografiji koja je javno dostupna na internetu nećete međutim naći koje je funkcije obavljao od 1990 do 2000. Sve je skriveno. Stoji tek samo da je član SDS od 1990. Dakle kao “demokrat” nikada se isčlanio iz te partije nije. Niti nakon Tomašice, niti nakon Srebrenice.

Nitko iz SDS-a nikada nije bio na grobu vlč. Ivana Grgića. Nikada od Šarovića nećete čuti niti riječi isprike za zločine njegove stranke nad Nesrbima u Srpskoj.

A ovaj, mladić, mučenik odveden je iz župne kuće i ubijen s pedeset hitaca u tridesetprvoj godini života.

Zašto je obični dijecezenski svećenik bio tolika prijetnja partiji Mirka Šarovića?  I kako današnji demokrata Mirko tumači Mirka Šarovića 1992? Ima daleko mračniju ratnu prošlost nego primjerice Aleksandar Vučić, pa opet Šarovićev demokratski doseg , iako je bio desno od Radovana, nitko danas u Američkoj Ambasadi niti u OHR-u ne dovodi u pitanje. Kako je to moguće?

U  istoj grobnici nalaze se i smrtni ostaci čuvara svetišta sv. Terezije od Djeteta Isusa i župnika u župi Presnače u predgrađu Banje Luke vlč. Filipa Lukende koji je u noći između 2 i 4 sata 12. svibnja 1995. zapaljen u župnoj kući zajedno sa sestrom milosrdnicom Cecilijom Grgić, a župna crkva srušena je miniranjem.

Zar je SDS bio tako plašljiva stranka da su svećenike i časne sestre ubijali čak i 1995? I  je li Dodik dezerter zato što to nije radio, što je neke Hrvate i Bošnjake pomagao?

Ili će nam na to pitanje odgovor dati Jelena Trivić i Draško Stanivuković? Metamorfozirani instagram SDS-ovci.

Mirku Šaroviću je izbrisana ratna uloga  u američkim i europskim uredima otkada je nakon nasilne smjene i kršenja mu prava, potpisao biti kooperativni “adut” stranih okupatora u BIH. Dakle Međunarodna zajednica u BIH nudi nam pripadnika stranke ubojice svećenika i časnih sestara, te džihadiste SDA kao alternativu Dodiku. Smrću radikalnog SDA člana s USA crne liste, rahmetli  Hasana Čengića, njihova ponuda je nešto manje bogata  nego prije par dana.

Mladi župnik Ivan Grgić bio je omiljen među svojim župljanima u Gornjoj Ravskoj, u blizini Prijedora, kojima je bio od velike, ne samo duhovne, nego i tjelesne pomoći. Preko brda pješačeći i do 20 km u jednom smjeru nosio bi lijekove bolesnicima. To je činio jer su komunikacije tijekom ratnih mjeseci 1992. godine bile prekinute, zbog čega su ljudi bili odsječeni jedni od drugih.

A onda je došla noć i mladi svećenik je ubijen, pretpostavlja se početkom studenoga te strašne 1992 godine. „Noć, u kojoj su sluge zloduha igrale svoje pakleno kolo Kainovo po mnogim našim selima i župama, pa tako i župi Ravska. Tu su to kolo savili oko Božjeg čovjeka, oko svjetionika ljubavi i mira u tami mržnje i rata, oko njegova župnog doma. Provalili su u dom, izvukli ga nasilno, uvukli u svoju paklenu kolonu auta i dovukavši ga na rub njegove župe, u neposrednu blizinu drugih masovnih grobnica već prije njega ubijenih Hrvata, župnika i župljana, došao je red i na njega. Čak 50 hitaca u glavu i tijelo ispucano je u svećenika Ivana Grgića”, rekao je Danko Komljenović, prisjećajući se izjava preživjelih.

Za njegovu smrt župljani su saznali tek kad su u nedjelju došli na misu, a vlč. Grgića nije bilo. Odgovorne za njegovu smrt biskup Komarica tražio je preko međunarodnih snaga, zbog čega su mu pripadnici vojske Republike Srpske prijetili smrću. Pravda je spora, ali dostižna, te je za ubojstvo uhićen Ratko Milojca godine 2010. i osuđen na 15 godina zatvora.

Petorica svećenika Banjolučke biskupije (Ivan Grgić, Petar Jurendić, Marko Šalić, Filip Lukenda i fra Alojzije Atlija) i jedna časna sestra (Cecilija Grgić) ubijeni su odnosno umrli nakon teških zlostavljanja, više svećenika je preživjelo logore, teško fizičko maltretiranje, atentate.