Gubi li Martin Raguž iz ruku uzde kojima upravlja strankom, svega nekoliko mjeseci po preuzimanju dužnosti predsjednika HDZ-a 1990, ili su posljednja neslaganja i previranja unutar druge po snazi hrvatske stranke u BiH samo dio normalnoga procesa uspostavljanja nove stranačke hijerarhije?
Naime, nakon što su Slavica Josipović i Rudo Vidović, visokopozicionirani dužnosnici stranke podnijeli ”ostavke upozorenja”, Raguž je brže-bolje pokušao cijelu stvar izgladiti.
Po sistemu ”vuk sit, ovce na broju”, Raguž je uspio nabrzinu zataškati neslaganja između vrha stranke u Mostaru i Županijskoga odbora HDZ-a 1990 u središnjoj Bosni. Tako je Raguž rekao kako su ”ostavke upozorenja” način na koji su Josipovićka i Vidović, inače članovi stranačkoga Predsjedništva, pokušali upozoriti na neke stvari koje se dešavaju u središnjoj Bosni.
A te ”neke stvari” su u biti žestoka neslaganja, koja nitko javno ne želi potvrditi, a koja postoje unutar same srednjobosanske organizacije HDZ-a 1990. Kako bi dobio potporu za izbor predsjednika HDZ-a 1990, Raguž je tijekom unutarstranačke kampanje morao obećati mnogo toga članovima stranke iz središnje Bosne.
A najviše je obećavao fotelje. Za sada one stranačke, ali kasnije i one županijske, federalne te državne. No, stranka ima samo određen broj fotelja koje i nisu toliko unosne, a posebno ne donose neku pretjeranu moć.
Tako je nakon izbora Martina Raguža za predsjednika HDZ-a 1990 u stranačkom Predsjedništvu završilo čak 29 osoba. I svi oni od Raguža očekuju nove fotelje. Tako je i posljednji sukob u središnjoj Bosni izbio upravo radi fotelja.
Nezadovoljnici
Anto Bilić i Ljuban Herceg pokušali su smijeniti Josipovićku s dužnosnti predsjednice županijskog odbora stranke, no nisu uspjeli. Mislili su kako je Raguž na njihovoj strani jer su mu pomogli izlobirati srednjobosansko stranačko članstvo da na proteklome stranačkom saboru glasa upravo za njega.
No, prevarili su se. Prijetnja izalaskom iz stranke Josipovićke i Vidovića očito je urodila plodom te će Bilić, Herceg i ostali nezadovoljnici morati pričekati sljedeće izbore bilo unutarstranačke bilo opće kako bi nešto tu mogli promijeniti.
Mudro su Josipovićka i Vidović procijenili kako bi svojim ostavkama mogli nanijeti tešku štetu stranci. Vidović je zamjenik predsjednika HDZ-a 1990 ali i zamjenik državnoga ministra prometa i komunikacija, dok je Josipovićka zastupnica u Parlamentu FBiH. Njihovim izlaskom iz stranke HDZ 1990 bi izgubio, dakle, jednu poziciju u Vijeću ministara, ali i jedan od tri mandata koje imaju u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH.
”Ostavkama upozorenja” jednostavno su pokazali Ragužu da stranku i neće moći voditi baš onako kako je to zamislio, a posebno ne onako kako je obećavao.
Samodopadnost
No, s druge strane, iznimno je zanimljivo objašnjenje Slavice Josipović kojim je pojasnila zbog čega je odlučila ostati u stranci. Tako je između ostaloga kazala i kako je vodstvo stranke u Mostaru shvatilo kako bi njenim i Vidovićevim napuštanjem HDZ-a 1990 najviše na gubitku bili Hrvati srednje Bosne!
Ta izjava možda i najbolje pokazuje kakvo samodopadno mišljenje bh. političari imaju o sebi, ali i kako nisko mišljenje imaju o ljudima koji za njih glasuju. Iako Hrvati središnje Bosne danas imaju malo toga za izgubiti, za Slavicom Josipović, Rudom Vidovićem, HDZ-om 1990 ili bilo kojim drugim političarom ili strankom zasigurno suzu ne bi pustili. Zbog njihovih fotelja danas im je svakako gotovo gore nego u ratu.
Dnevno.ba
wpDiscuz