Kako se potomci nacista nose sa krimenom porijekla

Kada je bio mali dječak, Raineru Hoessu su pokazali porodično naslijeđe. Sjeća se da je majka podigla poklopac sa kutije na kojoj je bila velika svastika. U kutiji se nalazilo mnogo fotografija na kojima je bio njegov otac dok je još bio dijete. Fotografije prikazuju njegovu igru sa braćom i sestrama u bašti porodične kuće.

Prikazano je idilično porodično imanje koje je bilo udaljeno samo nekoliko metara od logora u Auschwitzu.

Njegov djed Rudolf Hoess je bio prvi komandant u koncentracionom logoru u Auschwitzu. Njegov otac je odrastao u kući pored kampa.

Rainera proganja kapija koja se vidi na fotografijama, a koja vodi direktno u koncentracioni logor. On je zove “kapija za pakao”.

“Teško je objasniti taj osjećaj krivice. Iako ne postoji razlog zbog kojeg bih je trebao osjećati, ja je osjećam. Sramota me zbog onoga što su moj djed i moja porodica uradili hiljadama drugih porodica. I onda se zapitam, zašto su oni morali umrijeti, a ja sam ostao da živim. Ostao sam živ kako bih nosio ovu krivicu, ovo breme. To mora da je jedini razlog”, kaže Rainer.

Njegov otac nikada nije napustio nacističku ideologiju i Rainer više nije u kontaktu s njim.

Slična situacija je i sa Katrin Himmler, koja se pokušava nositi sa činjenicom da je Heinrich Himmler bio član njene porodice.

Himmler, glavni organizator holokausta, je brat njenog djeda. Njen djed i ostala njegova braća su također bili nacisti.

“To je teško breme. Imati nekoga takvog u porodici. Uradila sam sve što je u mojoj mogućnosti da se distanciram od svega toga”, kazala je Katrin.

Prema njenim riječima, potomci nacista su između dva ekstrema.

“Većina ih se u potpunosti odvoji od svojih roditelja, kako bi mogli živjeti svoje živote. Ne žele da ih porodična historija uništi. Neki, pak, odluče da je vjernost i bezuslovna ljubav najvažnija pa zaborave na sve negativne stvari”, dodala je Katrin.

Ona vjeruje da svi sebi postavljaju isto pitanje: “Da li ih stvarno možete voljeti, ako želite biti iskreni i stvarno znati sve što su uradili?”

Katrin je vjerovala da ima dobar odnos s ocem dok nije počela istraživati porodičnu historiju. Njen otac nije želio mnogo pričati o tome.

“Koliko je njemu teško bilo govoriti o tome shvatila sam tek kada sam prihvatila činjenicu da je moja baka bila nacista. Stvarno sam je voljela. Bilo mi je teško kada sam pronašla pisma koja je poslije rata slala nacistima i ratnim kriminalcima osuđenim na smrt”, kaže Katrin.

Za Moniku Hertwig je bilo veoma teško prihvatiti sve činjenice kada je počela istraživati o prošlosti svoje porodice. Bila je beba kada je njen otac Amon Goeth osuđen i obješen zbog ubistva hiljada Jevreja.

Goeth je bio sadistički komandant u koncentracionom logoru Plaszow, ali Monikina majka ju je odgajala kao da se nikada ništa nije desilo.

Kada je postala tinejdžerka počela je preispitivati svoje sjećanje na oca, a kada se suprotstavila majci ona joj je rekla da je njen otac “možda ubio nekoliko Jevreja”.

Tek kada je pogledala film “Schindlerova lista” Monika je shvatila kakve strahote je počinio njen otac.

Hermann Goering, planirani nasljednik Adolfa Hitlera, je bio brat djeda Bettine Goering.
Ona je zaključila da su potrebne drastične mjere kako bi se u potpunosti odvojila od porodične historije. I ona i njen brat su odlučili da se sterilišu.

“Oboje smo to uradili…kako bismo bili sigurni da više neće biti Goeringa”, kazala je Bettina.

Bettina je prije 30 godina napustila Njemačku i sada živi u Santa Feu u Novom Meksiku.