Kako se osjećaju mame anđela?

Čak i kad se radi o gubitku bebe u prvim tjednima trudnoće, bol može biti toliko duboka da se s njom teško suočiti, pogotovo ako je i dalje prisutna jaka želja za djetetom, odnosno novom trudnoćom. Mame na forumima svoje izgubljene bebe često nazivaju anđelima, a o svojim osjećajima nakon spontanog pobačaja pisale su i čitateljice Klokanice u raspravi o kiretaži.

‘Bebi je prestalo kucati srce’

Samo nekoliko dana nakon kiretaže, na koju je išla jer je njezinoj bebi prestalo kucati srce, naša čitateljica tena22 piše: “Evo prošlo je četiri dana od izlaska iz bolnice i tek mi sada neke stvari dolaze u glavu. Osjećam se užasno. Još uvijek ne znam kada bi mogla na sljedeću trudnoću jer mi je ginekolog na bolovanju i poludjet ću dok se ne vrati. Željela bih što prije ponovno zatrudnjeti, ali me strah da mi se to opet ne dogodi.”

Miss_Miu je opisala svoje bolno iskustvo gubitka bebe u 5. mjesecu trudnoće: “U noći s 3.12. na 4.12. završila sam u Petrovoj bolnici s laganim krvarenjem u 20. tjednu trudnoće. Na putu prema bolnici osjetila sam pokrete svoje curice, a kada sam stigla u bolnicu, kad su obavili ginekološki pregled, plodna voda mi je curila. I 10 minuta poslije na ultrazvuku bebino srce nije kucalo. Bio je to šok, još pola sata prije me boksala. Doktor mi je rekao da će mi ujutro dati drip za trudove, i da ćemo to tako izvesti. No, na kraju nije bilo izvedeno prirodnim putem već uz anesteziju i kiretažu. Kad sam se probudila na intenzivnoj, jaukala sam od bolova, s pitanjem zašto baš ja?! Ne mogu se pomiriti s činjenicom da više nema moje male curice. Em je prva trudnoća, em smo zaručnik i ja htjeli tu bebu više od ičega! I ne mogu se pomiriti s tom činjenicom.”

Tuga, ljutnja, strah, ili praznina

Pobačaj može biti vrlo bolan događaj u životu žene. Uz gubitak još nerođenog djeteta, gubitak je to i svih nada i snova o zajedničkom životu s njim, kaže psihologinja iz Psihološkog centra Razvoj, Natalija Stanković, koju smo pitali koje su sve reakcije uobičajene nakon ovakvog iskustva.

“Teško je ne zapitati se tada zbog čega se to desilo baš meni? Jesam li ja kriva? Je li moglo biti drugačije? Tražeći smisao u onome što se dogodilo javljaju se mnoge emocije: tuga, strah, bespomoćnost, sram, ali i ljutnja, razdražljivost, gubitak kontrole. No, na neka pitanja jednostavno nemamo odgovor, a burne emocije govore nam o težini koju osjećamo. Međutim, ponekad jedino što žena osjeća jest praznina, zbunjenost, nevjerica ili šok. Razmišljanja o djetetu kojeg nema, poteškoće s koncentracijom i pažnjom, nezainteresiranost, pesimizam, još su neke od uobičajenih reakcija. Njima se mogu pridružiti i razni tjelesni simptomi: gubitak apetita (ili pretjerana glad), stalni umor, napetost, problemi sa spavanjem i mnogi drugi. Sve te reakcije jednako su vjerojatne i normalne u situaciji gubitka. Međutim, iako neugodne, one su ujedno i početna točka u budućem oporavku”, objašnjava Natalija.

Koraci do oporavka

Pitali smo je i kako si žena može pomoći u tom procesu tugovanja i oporavka. “Prvi korak u procesu oporavka od gubitka jest njegovo prihvaćanje. Pri tome je važno da žena prihvati i izrazi sve emocije koje doživljava, bez obzira na moguće komentare (makar i dobronamjerne) okoline. Potiskivanje ili negiranje osjećaja može dovesti do psihičkih ili tjelesnih poteškoća. Osjećaj gubitka je osobni doživljaj i nitko nema pravo procjenjivati i suditi o tome kako je ženi koja ga je doživjela. Ponekad, žene imaju potrebu osamiti se i biti ‘same sa sobom’ ili samo s bliskim osobama, dok će dugima više odgovarati druženje i boravak među ljudima.

JURICA GALOIĆ/PIXSELL

Osluškujte sebe, u redu je da budete sami, no razgovor s drugima često može pomoći. Ako osjetite potrebu za njim, potražite osobu od povjerenja. Razgovarajte o svojim osjećajima i razmišljanjima. Recite drugima što vam treba. Prihvatite razgovor s osobom s kojom se osjećate dobro i za koju doživljavate da vas razumije, bez obzira na to koje emocije i razmišljanja iskazujete.

Ako vam netko govori poruke koje vam ne odgovaraju, kao što su na primjer: ‘nemoj biti tužna’, ‘nije to ništa strašno, pa niste se stigli ni povezati i upoznati’, ‘moraš biti jaka (zbog djece, partnera, okoline)’, ‘ne smiješ to osjećati’ i slično, prekinite komunikaciju. Imate pravo na svoje osjećaje i razmišljanja i jedino vi znate kako se osjećate i što vam pomaže u oporavku.

Vjerujte sebi. Iako je bol ponekad jako teška, pokušajte biti s njom bez pretjerane upotrebe lijekova, alkohola ili cigareta. Budite strpljivi. Dajte si dovoljno vremena za oporavak. Pronađite vrijeme za odmor, ali nemojte biti ni previše pasivni. Podrška drugih, naročito bliskih osoba, uvelike pomaže u procesu oporavka. Ako vam je teško, nemate podršku ili osjećate da ne možete dalje sami, potražite stručnu pomoć”, savjetuje psihologinja.

Kada ste spremni za novu trudnoću?

Budući da žele dijete, mnoge žene se nakon pobačaja pitaju kada opet mogu početi raditi na bebi. Najčešće ih zanima kada će njihovo tijelo za to biti spremno, no tuga i strah od ponovnog gubitka često su još dugo prisutni.

Tako i mama25, kojoj je prva trudnoća završila spontanim pobačajem i kiretažom, a sada je drugi put trudna na našem forumu piše: Ja sam bila luda…nisam mogla vidjeti bebe i trudnice i stalno sam se pitala zašto baš ja. Zapravo sam se tek oporavila kada sam opet ostala trudna i kada je prošlo prvih kritičnih 12 tjedana. I danas me prije svake kontrole strah hoće li sve biti ok.”

Natalija Stanković ističe da je vrijeme potrebno za oporavak od gubitkavrlo individualno: “U tom procesu moguća su razdoblja poboljšanja, ali i trenuci kada se možete osjećati lošije nego prije. No s vremenom, bol će postajati manja ili rjeđa. Naučit ćete s njom živjeti i ponovo ćete moći osjećati veselje, pozitivno razmišljati i radovati se životu.

Svaka žena za sebe najbolje može osjetiti je li emocionalno spremna za novu trudnoću. Slušajte svoj unutarnji glas. Oprostite se od djeteta koje se nije rodilo. Završite tu priču i tek onda krenite dalje. Iako će neke tuge ostaviti duboki trag u nama i iako neke događaje nikada nećemo zaboraviti, neka nova trudnoća bude početak života djeteta, neopterećenog nasljeđem prošlosti”, poručuje Natalija Stanković.

Tuga oko termina poroda

Čak i nakon što krenete dalje i normalno nastavite sa svojim životom, sjećanje na svog “anđela”, uvijek nosite sa sobom. To potvrđuje i naša čitateljica chocolate koja je prošle je godine izgubila bebu u 7. tjednu trudnoće: “Bez obzira što su svi govorili da je to kratka trudnoća, ostavilo je traga na meni. Prošla sam i kiretažu u općoj anesteziji i to mi je bilo toliko grozno da se ne volim ni sjećati toga. Bolovi, tuga, milijun i jedno pitanje, zašto baš ja, zašto baš meni? I dan danas ne prođe dan, a da se ne sjetim moje bebice koju sam izgubila. Da je sve bilo u redu sada bi imala već četiri mjeseca.”

Datum kada se beba trebala roditi često je dan kojeg mame “anđela” posebno pamte. “Svake godine kad dođe dan kad sam trebala roditi moga malog anđela proplačem i mislim da je to sasvim normalno. Teško je ne sjetiti se, mada je od toga već prošlo pet godina”, napisala je na forumu mama pod imenom antonio.