Kako obrazovani Hrvati postaju perači suđa na Zapadu?

HRVATSKA nikad nije imala veći odljev mozgova. Svi tapšaju dojučerašnje studente po ramenu i govore im da pakiraju kofere i upute se trbuhom za kruhom izvan granica Lijepe naše. Ipak, rijetki su oni koji razmišljaju što će dogoditi s populacijom koja nam je trebala držati naciju na nogama.
Perači suđa ili pomoćno osoblje u kuhinji
S diplomom u obećane zemlje – u zadnje vrijeme omiljena odredišta su Irska i Njemačka.
Dojučerašnji studenti dolaze puni entuzijazma, misleći da će u struci lako naći posao i da su samo na njih čekali, a onda hladan tuš! Diploma nema vrijednost bez debelog životopisa, prakse u struci, preporuka iliti “radnih svjedodžba”. U boljim slučajevima perspektivni hrvatski studentski mozgovi postaju pomoćno osoblje u kuhinji.
Marija (podaci poznati redakciji) se našla u identičnoj situaciji. S diplomom Ekonomskog fakulteta bi mogla lako naći posao u struci u Njemačkoj jer je područje rada opširno i traženo, no na nekoliko razgovora su joj jasno dali do znanja da odličan prosjek i asistencija na fakultetu ne znači previše, s obzirom da nema pravog iskustva na “terenu”. Praksu nije obavljala jer je ponuda gotovo nikakva u Hrvatskoj. Trenutno radi kao pomoćno osoblje u njemačkom restoranu, a kaže kako nije optimistična oko buduće perspektive jer je konkurencija u toj zemlji prevelika i prejaka.
Iako se hrvatski visokoškolski obrazovni sustav ne razlikuje previše od njemačkog, britanskog, francuskog ili norveškog sustava, a “bolonja” bi trebala doprinijeti globaliziranju studentskog obrazovanja, čini se da se razlikuju oni koji studiraju – studenti.
Hrvatski studenti “samo” studiraju
Ukoliko se uzme u obzir teorijska literatura koja je ponuđena studentima, dostupnost informacija te izbor aktualne tematike, domaći studenti ne zaostaju previše za njemačkim, austrijskim ili francuskim kolegama. Ipak, način života između hrvatskih studenata i zapadnih kolega veoma je drugačiji i upravo tu nastaje problem – hrvatski studenti nisu konkurentni na Zapadu.
Veliki propust događa se na području praktičnog stjecanja znanja. Hrvatski studenti nisu kadri raditi posao u struci, a znanje im se ne širi ništa više od onoga što su naučili na fakultetu. Kada se oduzme postotak informacija koje su zaboravili nakon diplomiranja, znanje za obavljanje posla je skromno.
Fakulteti nude određeno znanje, međutim na domaćim studentima je da to znanje sami prošire – u tvrtkama, volontiranjem, stručnim praksama.
Sve mi diraj, samo x-icu ne!
Ne postoji krivi izbor studija, postoji samo konkurencija gdje će se profilirati oni najbolji. Ono što odmah na samome početku razlikuje hrvatske studente od zapadnih jest pasivnost i neaktivnost.
Studentske prosvjede gotovo i ne pamtimo, ocjenjivanje profesora postoji radi formalnosti, a studenti rijetko kad odrađuju stručnu praksu mimo studija. Vrhunac studiranja u Hrvatskoj je dobiti Rektorovu nagradu, a Hrvatska se nalazi na dnu liste po broju studentskih razmjena.
Za vrijeme “zapadno-europskog” studiranja smatra se gotovo obaveznim još u vrijeme preddiplomskog studija jedan semestar otići na stručnu praksu u inozemstvo. Diplomski rad se “odrađuje” u tvrtkama ili institucijama, a diplomiranje odgađaju samo zato da bi volontirali i dobili dobru crticu u životopisu prije potrage za poslom. Hrvatski studenti upisuju apsolventsku godinu kako bi zadržali pravo na x-icu, a ljeti odlaze prodavati sladoled ili u poljoprivredu. Zapadni studenti tada obavljaju praksu u različitim tvrtkama.
Konkurentni Zapad “te hladno prožvače i ispljune”
S diplomom u ruci dojučerašnji hrvatski studenti dolaze na Zapad, a velika većina tada shvaća da prosjek od 5,0 i Rektorova nagrada njemačkim poslodavcima ništa ne znači, kao ni slabo “natucanje” jezika. Hrvatskim studentima nedostaje iskustvo, odvažnost i osjećaj snalaženja u multikulturalnim sredinama kao i preporuke poslodavaca.
U neformalnom razgovoru s djelatnicima njemačkog Zavoda za zapošljavanje u Stuttgartu, saznajemo da mladi hrvatski migranti s diplomom nemaju prevelikog uspjeha pri zapošljavanju.
Kažu, situaciju otežava i zabrana zapošljavanja u većini branši, uz iznimku deficitarnih zanimanja. Situacija se dodatno komplicira jer studenti nisu usko specijalizirani za određena područja, na kojima su se trebali usavršiti tijekom obrazovanja te nemaju dovoljno praktičnog iskustva.
Ipak, Mario (podaci poznati redakciji) je imao više sreće. On je za vrijeme školovanja surađivao na inozemnim projektima i tako dobio poslovnu priliku u Njemačkoj. Objašnjava nam kako se usmjerio i usavršavao na njemu najzanimljivijem području u elektrotehničkoj branši te je uz dobar životopis i preporuke lako dobio posao. Kaže da njemački poslodavci cijene iskustvo i samoinicijativu puno više od odličnih ocjena tijekom studija. Prisjeća se da je njegovo studiranje bilo previše naporno, no da mu je drago da se aktivirao već na prvoj godini studija.
Cijela Europa na dlanu
Hrvatska možda nije dio Zapadne Europe, ali jest dio Europske unije. Trenutno domaći studenti imaju iste beneficije i mogućnosti kao bilo koji drugi studenti iz Europe te mogu jednako konkurirati za dobro plaćene stručne prakse (između 800 do 1400  eura) i sudjelovati u studentskoj razmjeni uz pristojnu stipendiju. Danas postoji veliki broj programa koji su orijentirani i ograničeni samo na jugoistočnu Europu – sve kako mladi migranti s diplomama ne bi morali kucati na vrata poslodavaca koji su vlasnici restorana ili američkih fast-food lanaca.
Potrebno je samo malo truda i vlastitog angažmana, uz koje rastu i šanse za isticanje među velikom konkurencijom.