Kako je ruski konzul ukrao Povelju Kulina bana iz Dubrovnika

Povelju je bosanski ban Kulin 29. kolovoza 1189. godine izdiktirao svom pisaru, a taj dokument, smatraju historičari, svjedoči o više od osam stoljeća dugoj bh državnosti.
Povelja je sačuvana u tri primjerka. Danas se orginal nalazi u Sankt Petersburgu u Rusiji, pod okriljem Ruske akademije nauka i umjetnosti, a još dva primjerka, prijepisa, u Dubrovačkom arhivu.
Prošlog mjeseca zastupnik Stranke demokratske akcije BiH (SDA) u Zastupničkom domu Parlamenta Bosne i Hercegovine Šemsudin Mehmedović podnio je inicijativu da se od Vijeća ministara Bosne i Hercegovine zatraži pokretanje procedura za povrat Povelje u matičnu domovinu.
Reporter agencije Anadolija (AA) posjetio je Dubrovački arhiv gdje se uvjerio da se tamo još uvijek čuva neprocjenjivo blago države BiH.
“Povelja Kulina bana datira od 29. kolovoza 1189. godine. Bosanski vladar ban Kulin u tom dokumentu obećava vječni mir Dubrovčanima, obećava vječno prijateljstvo dubrovačkom knezu Krvašu i dopušta Dubrovčanima, što je njima bilo jako interesantno, slobodnu trgovinu po njegovoj zemlji bez plaćanja nekakvih nameta! Osim, kako kaže Kulin ban u Povelji, što mu oni budu dobrovoljno dali “, kaže za agenciju Anadolija viši arhivist Zoran Perović.
Činjenica da je Kulin ban mogao osobno jamčiti sigurnost Dubrovčanima, kao i osloboditi ih plaćanja obveza, mnogo govori o tadašnjoj organiziranosti države Bosne i utjecaju njenog vladara.
Za razliku od uobičajenog vjerovanja u BiH da postoje tri primjerka dokumenta od neprocjenjive vrijednosti, ne samo za BiH već za sve južnoslavenske narode, Perović, pak, tvrdi da su postojala četiri primjerka Povelje Kulina bana. Objašnjava kako je točno da se dva primjerka nalaze u Dubrovniku, jedan u Rusiji, a da je četvrti, bosanski primjerak, navodno izgubljen “bez ikakvih saznanja kada i gdje”.
“Od dva primjerka koja postoje u našem Dubrovačkom arhivu, za jedan se smatra da je to prijepis koji je nastao malo nakon originala. Originalni primjerak nalazi se u Akademiji nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu u Rusiji, ukraden je negdje početkom 19. stoljeća. Tadašnji ruski konzul u Dubrovniku Jeremija Gagić je otuđio Povelju i poklonio je ruskom caru! To je napravio iz jednostavnog i prostog razloga – da bi se dodvorio caru “, objasnio je Perović.
Prema relevantnim historijskim izvorima, Povelja Kulina bana najvjerovatnije je ukradena 1830. godine.
Podsjetio je kako je u to vrijeme, u prvim desetljećima 19. stoljeća, Rusija bila velika sila koja se u međuvremenu odbranila od Napoleona i sakupljala sve do čega je došla.
“Sakupljala su sve što je moguće, krali kao vjeverice. Pazite, intencija je bila da se slavenski jug oslobodi od Osmanlija”, rekao je on.
Perović naglašava da je Povelja iznimno značajna i za Bosnu i Hercegovinu, kao i za Dubrovnik.
“Za Bosnu iz razloga što se prvi put u pisanom obliku spominje ime jednog državnog vladara, a za Dubrovnik iz razloga što se u jednom dijelu povelje spominju stanovnici ovoga grada. U Povelji piše: Kunem se tebi knezu Krvašu i svim Dubrovčanima, da ću vam biti vječni prijatelj “, podvukao je Perović.
Dubrovčani su, kazao je, imali slobodu trgovine. No, ako bi nastao neki problem na teritoriji Bosne, nosili su sa sobom Povelju koju bi sada pokazivali feudalcu s kojim je nastao navedeni nesporazum.
To je bio dvojezičan dokument na latinskom i starobosanskom. Pisan je bosančicom.
Povelja Kulina bana je prvi diplomatski dokument pisan na domaćem jeziku i kao takav zaslužuje pažnju, kako jezikoslovaca, tako i historičara. Smatra se da je njegova vrijednost za bosansku srednjovjekovnu historiju nemjerljiva.
“To je prvi dokument, za koji se zna, koji je napisao jedan bosanski vladar vladaru, to jest knezu druge države. Povelja ukazuje i na dobru organiziranost i uređenost zemlje u tom momentu, jer se iz nje vidi da Bosna ima svog vladara, državni teritorij, da vladar raspolaže svojom uredom … Povelja Kulina bana je jedan od rijetkih naših pisanih spomenika koji je stigao do nas u pisanom stanju; jedan od rijetkih spomenika iz tih dalekih vremena koji nosi obilježja narodnih govora; pisani spomenik o kome imamo dosta podataka : zna se kada je, za koga je pisan i tko ga je pisao “, napisao je nedavno zastupnik Mehmedović u obrazloženju inicijative za povrat povelje u BiH.
Povelja Kulina bana je, kako je dodao, najstarija bosanska isprava s našeg tla, pisana bosanskim narodnim jezikom. Ovaj dokument je, ističe se, ne samo najstariji dosad pronađeni i očuvani bosanski državni dokument, nego je Povelja bosanskog bana Kulina i jedan od najstarijih državnih dokumenata kod svih južnoslavenskih naroda i država. Proučavanje Povelje iznudilo je i enigmatično pitanje originalnosti sačuvanih primjeraka.