Niti jedna povijesna regija na Balkanu nije toliko pokradena i razdijeljena, sve u ime nekih viših ciljeva kao teritorij Stare Hercegovine. A upravo je Hercegovina igrala najvažniju i najslobodarskiju ulogu od svih zemalja bivše Kraljevine, republike, zovite kako hoćete.
Uloga Hercegovine u ustanku protiv Osmanlija je povijesna. Uloga Hercegovine u zaustavljanju JNA tenkova 90-ih i potpunog preokreta rata povijesna je.
I koliko god je bila nadmoćna u ratovima, toliko je bila gubitnik u dobivanju ratova nakon mira.
Dukljanski diplomati redovno su se širili na Zapad nauštrb Hercegovine. I ne samo oni. Sve jače “lobističke kuće” iz Sarajeva, Zagreba, Beograda, Podgorice, redovno su se namirivali na Hercegovini.
Hajdučki mentalitet Hercegovine previše im je vjerovao. I svaki put su Hercegovci, ma koje vjere i nacije bile prepuštali tzv “maticama” da odlučuje o njima. Tako je danas i sa Hrvatima u Hercegovini koji se nadaju da će im nekakva “matica” pomoći. Tako je i sa Bošnjacima Hercegovine koji gledaju u “maticu” prema sjeveru koja nikako da im pomogne. Tako je i sa Srbima u Hercegovini koji čekaju “maticu”.
A nikako da shvate, niti jedni ni drugi ni treći, da je upravo Hercegovina matica. I da je ovaj kameni prostor dao i od srpstva i bošnjaštva i hrvatstva ono najbolje što se dati moglo.
I umjesto da budu ponosni jedni na druge, da se jednako dive i Maku Dizdaru, i Aleksi Šantiću i Ab Šimiću, da s ponosom ističu i Novaka Đokovića i Marina Čilića, i Miću Ljubibratića i Džemala Bijedića, Hercegovina, stara Hercegovina, čudo od zemlje, dopustila je da njome vladaju gori od nje same stotinu puta.
Šta se dogodilo s Hercegovinom pa je od prkosne Hercegovine Mihaila Ljubibratića, Hercegovine Rizvanbegovićevih, Don Ivan Musićeve Hercegovine, Hercegovine kojoj je protestantski duh udahnula Žana Mercus, nizozemska revolucionarka, prva i posljednja hercegovska hajdučica, pa da je od tako prkosne zemlje i društva, koja se prva ustaje protiv otomanske Porte, postala tiha porobljena zemlja, kojoj 50-ih oduzimaju jedan od njena dva povijesna izlaza na more Sutorinu, te taj teritorij, naš hercegovski, daju za nekakva sela u Bosni, predma Bosna nikada nije bila ovlaštena trgovati hercegovskom zemljom, što nam se dakle dogodilo nije jasno.
No ovaj primjer je jasan primjer na što smo spali.
Iz Bosne prijete Kosovu ak se Kosovo dogovori sa Srbijom o razmjeni teritorija. A nas su naučili da šutimo, i da im ne smijemo niti prigovoriti što su našu zemlju, i naše more dali za par sela u Sandžaku.
U čije ime ? S čijom dozvolom?
Možemo li zamisliti da Hercegovina daje dijelove Bosne kako bi se ona proširila? Teško.
Priča o Sutorini i povratu Sutorine aktivirana je u Hercegovini. A kako je ugušena? Po volji Bosne.
Ista ona Bosna koja ju je prodala za svoj interes, zatražila je tišinu oko Sutorine. Sutorine koja se Bosne i ne tiče. Jer nikada nije ni pripadala Bosni.
wpDiscuz