Uz potpuni nered i nesnalaženje vlasti u Federaciji BiH, dosadašnju pandemiju koronavirusa obilježio je rat zdravstvenih institucija u Kantonu Sarajevo, podijeljenost po političkim crtama i prepucavanja direktora dviju javnih bolnica.
Podjele u zdravstvu dosad su bile zaštitni znak jednog drugog važnog grada kod nas, onog u Hercegovini, a predpandemijski “put pacijenta” crtan je u Mostaru. Tamo je bilo važno iz kojeg dijela grada dolazite kad vas “stisne u prsima” pa tražite najbližu hitnu pomoć. Tad je moglo biti fatalno ako greškom odete na Bulevar, a ne na Carinu ili obratno.
Mostarske podjele u zdravstvu svoje korijene vuku iz rata 1993. godine, a održale su se kroz administrativni aparat koji je “postdejtonska” i “postvašingtonska” BiH nastavila njegovati.
Ipak, zdravstvo u Hercegovini u pandemiji djeluje ujedinjeno i evo dosad nismo imali disonantnih tonova. Nismo čuli prepucavanja direktora zdravstvenih institucija koji se, gle čuda, bore za naklonost birača na lokalnim izborima, niti je neko vidio da Bošnjaci s covidom “leže” u Južnom logoru, a Hrvati na Bijelom Brijegu. Svi su u jednoj Covid bolnici.
S druge strane, ni osmi mjesec pandemije u Kantonu Sarajevo ne prestaju tektonska podrhtavanja u zdravstvenom sektoru koji je, logično, pod udarom pandemije na ispitu na kakvom nije bio još od agresije na našu zemlju.
Zdravstvo podijeljeno po političkim linijama, bez pravog ministra zdravstva, s kriznim štabom u ostavci, građanima može generirati samo dodatne strahove i psihoze, a nikako biti ono što mu je uloga i u osnovi ono za što ga građani plaćaju – javni sektor na koji se čovjek može osloniti kad mu je najteže i od kojeg zavise životi.
Da su okolnosti drugačije i da zdravstvene institucije u Kantonu Sarajevo nisu “rogovi u vreći”, možda stotinjak hospitaliziranih zbog koronavirusa ne bi toliko prijetilo kolapsom i zagušenjem cijelog sistema.
klix.ba