Kampanja za izbore predsjednika Republike Hrvatske doima se kao vrlo maglovita i nezanimljiva. Kandidati vode kampanju uglavnom bez jasnijih odgovora na pitanja građana. Zanimljiva je bila posjeta triju kandidata Mostaru. Vidjelo se kako su oni koji su na bilo koji način povezani s tom državom pažljivo slušali i čitali što su kandidati tamo izjavili. Još su zanimljivije – opravdane! – oštre reakcije pojedinih portala, pa i ovog za kojeg pišem ovaj članak*, na izjave dvoje kandidata Kolinde Grabar Kitarović i Milana Kujundžića. Štoviše, već se tjednima nadzire među bosanskohercegovačkim hrvatskim portalima, ali i publicistima, lagana naklonost prema aktualnom predsjedniku Ivi Josipoviću. Takav pozitivan stav prema Josipoviću svakako je, što će se obrazložiti u ovom tekstu, nerealan i činjenično neutemeljen.
_______piše: Ivan Pepić l poskok.info
Kandidat Milan Kujundžić stigao je u Mostar u nedjelju 14. prosinca. Unatoč svim savjetima, pokazateljima i statistikama koji dokazuju kako su Hrvati blagonakloni prema stvaranju većinski hrvatskog entiteta, on je iznio stav koji ne priliči političaru tijekom jedne izborne kampanje. Umjesto da je samo potvrdio, kao pravi političar, ono što većina želi čuti odnosno da se založio za stvaranje hrvatske federalne jedinice, Kujundžić je konfuzno spomenuo belgijski i švicarski model – iako se oni politološki značajno razlikuju – što je medijima ostavilo prostor da tu izjavu interpretiraju kao „Kujundžićevo protivljenje“ hrvatskom entitetu na teritoriju Bosne i je taj stav potvrdio u intervjuu za Večernji list nekoliko dana kasnije. Da stvar bude gora, Kujundžić se u Mostaru okružio Budimirovim jaranima, Zvonkom Jurišićem i raznim HSP-ovim vitezovima.
U posjetu Mostaru 15. prosinca došla je Kolinda Grabar Kitarović, kao kandidatkinja HDZ-a. Svečanost u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače obilježena je nevjerojatnom nepripremljenošću ili ne znanju kandidatkinje. Umjesto da uči na greške drugih, Grabar Kitarović odabrala je put neprihvaćanja „tamo nekog trećeg entiteta“. Vjerojatno je Milan Kovač, HDZ-ov predsjednik Odbora za BiH, propao u zemlju kad mu je kandidatkinja pokazala potpuno nepoznavanje pojmova i stanja na terenu. Čak je i Dragan Čović pokazao suzdržanost prema Grabar Kitarović.
Takvo ponašanje dvoje kandidata pokazuje dvije stvari.
Prvo, zahtjev bosanskohercegovačkih Hrvata za stvaranjem federalne jedinice s hrvatskom većinom neozbiljno je prihvaćen od svih kandidata. Čak je legitimni zahtjev o kojem se godinama ozbiljno raspravlja u akademskim krugovima ismijan, s obzirom na druženja kandidata s raznim političkim fosilima (Kujundžić-Jurišić). Isto tako, pokazalo se kako kandidatkinja ne barata općim pojmovima i ne razumije zahtjev hrvatskog naroda.
Kolinda Grabar Kitarović nije shvatila ozbiljno svoj posao, dok je HDZ potvrdio svoju kancerogenu klijentelističku politiku „važno je pobijediti pa ćemo lako“.
Drugo, osim postojanja nekoliko individualaca, publicista, komentatora i znanstvenika, hrvatska desnica nema jaku platformu odnosno stranku koja će iznijeti jasne stavove o hrvatskim interesima i o budućnosti protektorata Bosne i Hercegovine. Otkako je Hrvatska vojska napustila teritorij, politička desnica nema interesa u Bosni i Hercegovini. Jer, da HDZ ima interesa, Kolinda Grabar Kitarović ne bi u predizbornoj kampanji (!) griješila o tom presudnom pitanju, a HDZ bi okupljao oko sebe ne stranački Odbor za BiH, nego najjače mozgove iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, i to barem četiri puta mjesečno.
Ipak, tu se pojavila hrvatska nada – zlatousti Ivo Josipović. Srećom, kratku hrvatsku pamet spašava google. Titovskim činom, aktualni predsjednik je nakon dolaska na vlast tijekom jednog kišnog dana u proljeću 2010. godine usred Bosne izjavio kako su „nacionalizmi zavadili naše narode“ i da se „ispričava zbog politike Republike Hrvatske zbog nastojanja podijele BiH 1990ih“. S njim je bio Niko Lozančić, čovjek koji se ne može približiti hrvatskoj granici zbog nelegalnog primanja povlaštene mirovine, čim je prema podacima iz DORH-a oštetio Republiku Hrvatsku, i to u iznosu od 600.000 kuna. Josipović je posjetio Bosnu i Hercegovinu u nekoliko navrata.
Za razliku od prethodnika Mesića, Josipović je radio svoj posao bez da bi netko ozbiljniji uvidio njegovu državničku crtu, odgovarao je na pitanja svih, ulijevajući u istoj mjeri nadu milom regionu, ali i Zagrebu i Mostaru. Rejting efendija, kako ga neki vole zvati, da bi smirio prevarene Hrvate iz BiH nije primao Živka Budimira, predsjednika Federacije BiH, jer je znao kako je prijevarom došao na to mjesto, ali je u istom periodu triput izljubio četničkog vojvodu Nikolića kako bi, eto, dokazao svoje liderstvo u regiji.
Nije Josipović ostao dužan ni Hrvatima u BiH. Prilikom posjete Brčkom 2013. godine, Josipović izjavljuje kako „sve ozbiljnije analize pokazuju kako treći entitet nije rješenje“. Naravno, čim mu je biskup Perić poslao promemoriju u kojoj je pozvao predsjednika da se zalaže za stvaranje ravnopravne političke federalne jedinice, kao jedinom rješenju koji će Hrvatima omogućiti opstanak na teritoriju Bosne i Hercegovine. Nikad Ivo Josipović nije bio za treći entitet, nego je samo izjavljivao kako je ravnopravnost važna i da se „narodi“ (i narodnosti?) moraju međusobno dogovoriti.
Nedavno sam napisao tekst u kojem sam iznio nerad aktualnog predsjednika kad su u pitanju bosanskohercegovački Hrvati. Ni u jednom trenutku tijekom svog mandata Josipović nije: razgovarao sa stranim predstavnicima izvršnih vlasti, spomenuo hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini pred značajnim institucijama Europske unije (Europsko vijeće, Vijeće Europske unije), nije koristio diplomatske kanale (znajući da mu je Goldstein veleposlanik u Parizu, čovjek koji u središnjem uredu drži sliku Josipa Broza Tita kojeg normalna Europa osuđuje sve je rečeno), nije potegnuo u pet godina to pitanje pred UN-om, itd.
Ivo Josipović samo je uljepšana verzija Stjepana Mesića, zbog posjeta većinskim hrvatskim selima u Bosni i Hercegovini, slikanja s franjevcima i večera s tajkunima iz Udruge Bosanskih Hrvata (UBH) Prsten u Zagrebu. Ivo Josipović je čovjek koji u pet godina svog mandata nije ni u jednom trenutku imao jasan stav oko nijednog pitanja, uvijek se prevrtavao i omišljao, samo kako bi imao jači rejting od Ce-tunga.
Takav je bio i prema Hrvatima u BiH, nerealan, dosadan, prevrtljiv i bez jasne politike. Da nije bilo pritiska na vlasti od strane javnosti, publicista i znanstvenika, Josipović ne bi ni posjećivao hrvatska mjesta u Bosni i Hercegovini.
Stoga, zašto bi aktualni predsjednik, s obzirom na njegovu narcisoidnu prirodu pomogao i stao uz Hrvate u Bosni i Hercegovini? Njegova prevrtljivost koju svi prepoznaju i koja se manifestira u Hrvatskoj postoji i kad je u pitanju Bosna i Hercegovina.
______________________________
*Na moj upit hoće li biti objavljen tekst u kojem kritiziram Josipovića iako ga Poskok predstavlja kao najbolje rješenje od ponuđenih odmah mi je odgovoreno da nema nikakvih problema. Ovaj članak stoga dokazuje razvijenu demokratsku svijest uredništva portala poskok.info.
wpDiscuz