Serijom izdanja za pamćenje i u konačnici samim ulaskom u finale Svjetskog prvenstva hrvatska nogometna reprezentacija napravila je rezultat za pamćenje.
Ako se ikad neki sportski uspjeh može titulirati kao povijesni, onda to definitivno zavrjeđuje plasman u finale Svjetskog prvenstva reprezentacije države koja, s obzirom na dugogodišnji val iseljavanja i negativni prirodni prirast, danas vjerojatno nema niti četiri milijuna stanovnika.
Ulazak u finale nadmašio sve
U ovih 27 godina koliko imamo svoju državu, bilo je pregršt planetarnih uspjeha hrvatskih sportaša, od olimpijskog košarkaškog srebra preko svjetskog i olimpijskih zlata rukometaša pa do Goranova Wimbledona i Janičine “eksplozije” na Zimskim olimpijskim igrama u Salt Lake Cityju (tri zlata i jedno srebro).
Međutim, nogomet je ipak nešto više, uvjerljivo najpopularniji sport na svijetu i danas će cijela planeta stati i gledati finalni obračun.
Očito je bilo suđeno da se na Svjetskom prvenstvu u Rusiji susretnu Hrvatska i Francuska. Još kad je ždrijeb skupina, održan u Sankt-Peterburgu prošle jeseni, svrstao Francusku u skupinu C, a Hrvatsku u skupinu D s favoriziranom Argentinom, računali smo kako je neizbježan sudar s Tricolorima u osmini finala.
Kao da je bilo suđeno…
U toj računici pretpostavka je bila da će Argentina predvođena Lionelom Messijem biti prva u našoj skupini, ali Gaučosi su na koncu tek uz pomoć Vatrenih (i suca) uspjeli proći skupinu kao drugoplasirani. Ipak, nisu dugo ostali na turniru, već na startu nokaut faze u spektakularnoj utakmici izbacila ih je – Francuska.
Urugvaj i Belgija bile su iduće francuske “žrtve”, dok je Hrvatska na drugoj strani ždrijeb, poslije fenomenalnih devet bodova u skupini, na penale eliminirala Dansku, Rusiju i onda u polufinalu Englesku, one Engleze koji su toliko bahato i podcjenjivački uoči dvoboja pričali o Vatrenima, a na kraju su ostali i bez brončane medalje nakon poraza od Belgije.
wpDiscuz