Posljednjih mjesec dana režim Bashara Al Assada melje svoje protivnike na skoro svim frontovima. Radi se o ratu koji će trajati još mnogo godina.
Posljednji mjesec dana uveliko se razlikuje od dosadašnjih godina rata. Režim je povratio snagu i prešao iz defenzive u ofenzivu.
I međunarodne okolnosti su se promijenile. SAD sve stidljivije pomažu tamošnju Al Qaidu, a pitanje je dana kada će Assad prekinuti posljednje rute opskrbe Al Qaide sa Turskom.
Zašto je ovo bitno za nas? Pa bitno je jer je u prosincu 2012. BiH priznala Sirijsku opoziciju kao legitimnu vlast u ovoj zemlji. Opozicija se pokazala kao potpuni fijasko i tek skupina disidenata sirisjkog režima bez snage da uspostavi bilo kakvu funkcionalnu vlast na svom teritoriju. Ubrzo su vojnu frakciju Sirijke opozicije usisale terorističke organizacije Al Qaida i Islamski front, a Sirijska opozicija postala je tek prazna politička ljuštura.
I sad, kakve veze ima BiH sa svime!? Naša diplomacija iz te 2012. godine (znamo i tko je vodio), pokazala se tek kao mala podanička ruka za glasanje. Što god nam se kaže mi ćemo poslušati. Da su nam rekli, a mogli su, Oružane snage idu u rat u Siriju, mi bismo kao ovce otišli.
Naša diplomacija nikad nije imala svoje mišljenje, niti svoj stav. To i ne čudi, jer nama međunarodni faktor diktira i domaće političke procese, kako onda neće vanjske.
Mi smo te 2012. ničim izazvani priznali jednu skupinu disidenata, njih 20-tak, da su legitimni predstavnici države od 18 milijuna stanovnika, koja ima svog predsjednika i vlast! Mnogi će osporiti legitimitet Assadu da vlada, što je u redu, ali koji je legitimitet imala samoproglašena opozicija?! Nikakav.
I sad, kad Assad pobijedi, mi ćemo, zbog svog podaništva, morati moljakati diktatora Assada da nam oprosti na svemu, i eto, ako ikako množe, primi naše diplomate natrag u Damask.
Assad, ako bude korektan, samo će reći: “opraštam vam dečki, ali ne šaljite diplomate. Meni ne trebaju, a vama još manje.”