Predsjednik uprave Podravke Marin Pucar kaže da tržište odlično funkcionira kad je u pitanju profit, da je ono samoregulirajuće po pitanju profita, ali ne kad su u pitanju interesi svake pojedine države i njezinog stanovništva.
ZAGREB – Dok građani Hrvatske pojačavaju zalihe hrane i stoje u redovima u trgovinama, a Vlada donosi odluke o ograničavanju cijena hrane, higijenskih potrepština i zaštitne opreme, sve se češće u Hrvatskoj povlači pitanje samodostatnosti proizvodnje, posebice kad su hrana i lijekovi u pitanju.
Nametale su tu temu često udruge poljoprivrednika, ističući da u Hrvatskoj domaća proizvodnja pada iz godine u godinu, te da je kod sve manje robe proizvodnja dostatna za domaće tržište. Zato smo kroz statističke podatke »provukli« tridesetak proizvoda čije je cijene Vlada ograničila, a podatke smo izvukli iz lani objavljenog godišnjeg izvješća o stanju poljoprivrede za 2018. godinu što ga je objavilo Ministarstvo poljoprivrede.
Zatvorene granice
Pokazalo se da Hrvatska ima i više nego dovoljnu proizvodnju žitarica, odnosno u tom je segmentu proizvodnja na 117, 8 posto hrvatskih potreba, ali je samodostatnost proizvodnje povrća u 2017. godini iznosila svega 61,9 posto svih potreba domaćeg tržišta i niti jedna vrsta povrća nije dostatna za podmirenje ukupnih potreba domaćeg tržišta. Tako, primjerice, domaća proizvodnja krumpira pokriva do 70 posto potreba, kupusa gotovo 86 posto, luka i češnjaka niti 43 posto. Samodostatnost u proizvodnji voća iznosila je svega 40,2 posto svih potreba domaćeg tržišta, a jedino je proizvodnja trešanja i višanja s 233,8 posto dostatna.
Samodostatnost mahunarki iznosila je 54,7 posto i niža je u odnosu na prethodne godine. Kad je meso u pitanju, samodostatnost je 67,74 posto, a mliječnih proizvoda 72,4 posto.
U Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) smo pokušali provjeriti što je sa samodostatnosti u proizvodnji higijenskih potrepština i lijekova, zaštitne opreme, te plahti i jastučnica za potreba bolnica.
– Prema posljednjim informacijama kojima raspolažemo, ima dovoljno lijekova, sanitetskih proizvoda, zaštitnih navlaka za cipele, zaštitnih kombinezona i druge zaštitne i medicinske odjeće, deterdženta za rublje i deterdženta za suđe. Sredstva za dezinfekciju vode, prostora i ruku imat ćemo ako proizvođači dobiju etilni alkohol neophodan za proizvodnju. Za plahte, jastučnice, kute i medicinsku obuću imaju zalihe, odgovorili su nam iz HGK-a.
Naravno da Hrvatska ne može proizvoditi sve što njezino stanovništvo inače kupuje, niti su potrebe njezinog tržišta samo ono što stanovnici potroše jer u turističkoj sezoni hrane se i milijuni stranih turista. Ipak, zatvaranje granice, te odluke pojedinih zemalja članica Europske unije o zabrani izvoza medicinske i zaštitne opreme, pokazale su da sve države vode računa isključivo o potrebama svoga stanovništva i da se više nitko ne poziva ni na solidarnost, ni na slobodu tržišta, i slobodno kretanje roba.
Predsjednik uprave Podravke Marin Pucar kaže da tržište odlično funkcionira kad je u pitanju profit, da je ono samoregulirajuće po pitanju profita, ali ne kad su u pitanju interesi svake pojedine države i njezinog stanovništva.
Čudesna rajčica
– Čim su se pojavili prvi znakovi krize, nestalo je i solidarnosti i slobodnog tržišta i svatko misli samo na sebe. Možda ovo jest prilika da ponovo, iako smo na to trebali misliti odavno, definiramo stratešku proizvodnju. Ne kažem da se može proizvoditi bez ikakvih kriterija isplativosti, ali pitanje je bi li Podravka danas imala proizvodnju prerađene rajčice da se odlučivalo samo na osnovi profita. Da je Podravku preuzela neka velika međunarodna korporacija, možda bi rekli da dovoljno profita donosi jedino proizvodnja Vegete, gotovih juha, lijekova i dječje hrane, kaže Pucar, čija tvrtka ovih dana stalno umiruje javnost porukama da zaliha ima i da će biti dovoljno hrane i lijekova.
Pucar kaže da se zato u Podravci proizvodi u tri ili četiri smjene, ali da i oni moraju biti oprezni kako pojava virusa među radnicima u pogonima ne bi ugrozila i proizvodnju hrane ili lijekova.
– Ne znam koliko ljudi znaju da u preradi rajčice pokrivamo najviše do 30 posto tržišta i da smo jedini u Hrvatskoj. Nije to posebice profitabilna proizvodnja, jer mi kooperantima u Istri plaćamo veće cijene nego u Italiji, ali nismo prestali proizvoditi. Također jedini imamo pogon za ukiseljeno i konzervirano povrće, napominje Pucar. Na pitanje je li možda rješenje i u tome da potrošači više preferiraju domaću proizvodnju, što bi je onda i održalo, Pucar kaže da razumije ljude koji odlučuju na osnovi cijene, zbog visine plaća i mirovina, no ističe da je ovo situacija u kojoj se doista mora razgovarati o samodostatnosti strateških proizvoda.
wpDiscuz