Dvoje staraca ubijeno, ubojica priznao, pa pušten na slobodu. Šute plaćenici iz nevladinog sektora. Šute inozemne ambasade. Šute federalni mediji. Šute jer su starci pogrešne, a ubojica prave nacionalnosti.
Nedavno u Mostaru u jednom šoping centru netko opsovao majku dvoma anonimnih novinara nekog još anonimnijeg portala čija su jedina referenca bogati donatori. To psovanje antifašističke majke bijaše predmetom zanimanja dnevnika udarnih termina po federalnim medijima, pisale su se kolumne i kolumne po dnevnim listovima i mučeničkim antifašističkim portalima, radile se tribine gdje su se dovodili mučenici iz Republike Hrvatske, Srbije i dr.
Pokradeni, prestrašeni, ubijeni…
Iz pritvora je izišao ubojica dvoje staraca koji je priznao njihovo ubojstvo, ali je pušten zbog nepostojanja dokaza, jer očigledno njegovo priznanje nije bilo dovoljan dokaz. Ni riječi u federalnim medijima!
Ni slova u mučeničkim antifašističkim portalima. Nevladin plaćenički sektor, kao i glasnogovornici raznih ambasada, međunarodnih organizacija ostadoše nijemi. Vrijednost života dvoje siromašnih staraca, zvjerski ubijenih pod svoga doma krovom nije ista kao ona dviju škola pod jednim krovom. Osim reakcije franjevaca iz Kraljeve Sutjeske, nitko relevantan se nije očitovao o tome.
Krenut ću samo po sjećanju. U Travniku su ubijena dvojica policajaca, u Sarajevu ubijen federalni doministar Jozo Leutar, u Konjicu ubijena obitelj Anđelić, u Brčkom ubijen povratnik, a pretučena njegova supruga završila u bolnici, ubijen gospodarstvenih Jozo Kafadar.
U Nevesinju i Kozari spaljene kuće, povratnici u selu Menjik napadnuti kolcima, pretučene i domaće životinje od strane seljana sela Pridvorci, i to pod budnim okom policije iz Uskoplja. U konjičkom naselju Bradina opljačkane kuće, oskvrnuti križevi, mehanizacijom preorane netom obrađene njive površine od oko 60 duluma, ostavljene poruke „ustašama ovdje nema mjesta”.
Na raspravi u općinskom vijeću Bugojna općinski vijećnik SDP-a javno govori „pobili smo vas 93. pobit’ ćemo vas opet”. U Grabovici kod Mostara više puta oskvrnute grobnice i pljačkane kuće itd.
Koja je zajednička poveznica? Sve redom su žrtve Hrvati. Još jedna poveznica je da su počinitelji u zabrinjavajućoj većini slučajeva nepoznati, a tamo gdje su poznati, poput ubojice staraca, poput napadača na povratnike u selu Menjik, poput ovog općinskog vijećnika SDP-a, slobodno hodaju bez ikakve odgovornosti za svoja zlodjela.
Dakle, iskustvo i stvarnost nas je naučila kako se ne radi tu o odnosu moći i nemoći, kako tvrde franjevci u svojoj reakciji na puštanje na slobodu priznatog ubojice, nego o tome da su ubijeni starci pogrešne nacionalnosti, a ubojica prave.
Fratri to ne smiju otvoreno priznati, stavljaju to na razinu odnosa bogatih i siromašnih u društvu, što je samo dio istine. Istina je da i oni sami vjerojatno dvoje otvoreno reći istinu, kako ne bi slučajno završili poput bračnog para.
Samo u prošloj godini samostan u Kraljevoj Sutjesci je toliko puta bio predmetom pljački i prijetnji da se nedavno moralo po službenoj dužnosti delegirati dežuranje policijske patrole ispred samostana.
Umrite starče i starice!
Od ove ionako bijedne države želi se (i u tome očigledno uspijeva) napraviti društvo kasta po uzoru na Osmansko carstvo gdje te kadija tuži i gdje ti kadija sudi, a ako si dobar s kadijom i, još bolje, ako si kadijine nacionalnosti, ne trebaš se ničega bojati. Kadija će ti uništiti mjesto zločina, kadija će ti napisati optužnicu, kadija će te osloboditi, kadijini mediji o tome neće reći niti riječi, pa makar ti priznao zločin, tvoj kadija će tebe izvući, nema nikakve brige.
Kadija je provjereni patriota, kadija je ujedno i Bosanac i Hercegovac. Kadija je građanin koji nije jedan narod, nego više naroda u jednome. Kadija je antifašista koji se mučenički bori protiv suvremenog fašizma nacionalističkih stranaka i u tome ima podršku međunarodne zajednice, matematičara Inzka, polupismenih diplomata.
Kadija je ostali koji je danas ostali, živi kao Bošnjak, ali sutra po potrebi može biti Hrvat, a prekosutra i Srbin ako zatreba. Tvoje je da šutiš i trpiš, a ako netko te dođe pokrasti, ako dođe lomiti tvoje svetinje, ako dođe u namjeri zvjerski te ubiti, tvoje je da pokorno to dopustiš.
Međutim, na kraju nije meni toliko do kadije. Bilo je i većih kadija od ovih današnjih certificiranih patriota, pa je naš narod opstao. Nisam siguran je li bilo većih parazita koji bi tobože trebali se boriti za taj narod. Dok je ubojica nedužnih staraca izlazio iz zatvora, u duhu suvremenog bratstva i jedinstva u Sarajevu se tucaju uskršnja jaja, poput ratnog plijena dijele se državna poduzeća, sjeda se u pokornošću stranačkom šefu zaslužene ministarske i zastupničke fotelje.
Da je možda predizborna, a ne postizborna godina, možda bi nekoj od hrvatskih stranaka i palo na pamet službeno se zauzeti i iskoristiti pozicije u vlasti za pravdu dvoje ubijenih staraca. Ovako, njihovim sjedanjem u izvršne i zastupničke fotelje i njihova, i kadijina pravda je zadovoljena, a ti starče i starico umrite u svojoj bijedi i životu u bijednoj zemlji.
Jedina utjeha je kako ćemo svi prije ili kasnije pred sud gdje nema tog kadije koji će i kadiju i ove parazite spasiti istinske pravde. Tu sada počivaju u miru Niko Crepulja i Mara Kristić, dvoje staraca kojima je jedini grijeh bio što ih kadija nije volio.
Slaven Raguž, Dnevnik.ba
wpDiscuz