Josip Juratović je nakon Mesića u Sarajevu najomiljeniji političar hrvatske nacionalnosti.
Ovaj njemački političar na početku ističe kako su u centru Zagreba bile zapaljene svijeće, “ne zato što je advent nego u sjećanje na jednog osuđenog ratnog zločinca”, te navodi da je Praljak svojim samoubojstvom dobio svjetsku pozornost i time oduzeo prostor žrtvama zločina za koje je osuđen. Piše da se o presudi u Hrvatskoj “diskutira s visokim emocijama i kontroverzno” te kao negativan primjer navodi reakciju premijera Andreja Plenkovića.
Stvara se negativno raspoloženje prema međunarodnim institucijama
59-godišnji Juratović – inače rođen u Koprivnici, od 1974. živi u Njemačkoj – ističe da je “posebno perfidno i nespojivo s jednom demokratskom i pravnom državom što su konzervativci pokrenuli manipulativnu debatu kako je hrvatski narod kolektivno kriv za politiku Franje Tuđmana prema Bosni i Hercegovini”. U tom kontekstu Juratović kritizira i predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović koja je naglašavala da haškom presudom nije osuđen cijeli hrvatski narod, iako toga u samoj presudi uopće nema. Nacionalisti su presudu iskoristili da guranjem ideje kolektivne krivice u prvi plan hrvatski narod predstave kao mučenike, s ciljem da u narodu stvore negativno raspoloženje prema međunarodnim institucijama, piše Juratović.
S druge strane, Juratović ističe da je pozitivan aspekt haške presude hercegovačkoj šestorci to što se u javnosti počelo govoriti o zločinima koje su u ratu u BiH počinili Hrvati i Bošnjaci, s obzirom na to da se dosad najviše pisalo o zločinima koje su počinili Srbi, koji i jesu počinili najviše zločina. “I u Republici Srpskoj slave ratne zločince”, podsjeća Juratović.
Zabrinjavajućim smatra i što dio hrvatske javnosti, kao i neki crkveni predstavnici, sve one koji se ne slažu s njima prozivaju kao izdajnike, dok zločince slave kao heroje, a žrtve vlastitog naroda koriste u marketinške svrhe. U Hrvatskoj se događa “opravdavanje, umanjivanje i marginalizacija počinjenih zločina” te se nekritički slavi “obrambeni rat koji se naziva Domovinski”. Prevladava perspektiva pozicije žrtve, piše Juratović, te se forsira narativ po kojem je Hrvatska u BiH samo branila Hrvate.
Zbog nacionalizma i loše ekonomske situacije ljudi napuštaju regiju
“Svi zločini onih koji su bili uključeni u ratove moraju biti osuđeni”, naglašava ovaj njemački političar hrvatskog porijekla i poziva da se “priznaju i zločini koje su počinili pripadnici vlastitog naroda”. Dosadašnje poricanje krivnje ostavlja negativne posljedice na cijelu regiju, konstatira Juratović, te dodaje: “Nacionalistički smjer iz kojeg proizilazi i loša gospodarska situacija razlozi su zašto mnogi ljudi odlaze živjeti u inozemstvo. Građane kojima je politika oduzela pravo na mišljenje sve teže je oduševiti napuhanim nacionalističkim parolama.”
Negativno se ocjenjuje i nacionalistička politika po kojoj bi se u BiH trebao uspostaviti treći entitet, što bi dovelo do novih nemira u ionako nestabilnoj državi. Juratović upozorava i da se EU nedovoljno angažira u BiH, te time otvara sve veći prostor utjecajima SAD-a, Rusije i Turske na Balkanu.
“Zapadni Balkan postao je zona međunarodnog eksperimentiranja. Odnos prema regiji je lakmus test za EU. Vrijeme je da se Europa kao mirovni projekt iskaže ozbiljno i na Balkanu”, zaključuje svoj tekst Josip Juratović.