Kako je priopćila hrvatska policija, A.Č. uhićen je na osnovu Interpolove potjernice 13. marta ove godine kada je na putu iz Sarajeva za Austriju trebao presjesti na aerodromu “Franjo Tuđman”. Tokom 40 dana koliko je trajao ekstradicijski pritvor u Hrvatsku je iz Tunisa stigla obimna dokumentacija (teška šest kilograma, preciziraju mediji) koja dokazuje umiješanost A.Č. u likvidaciju Mohameda Zouarija.
Tuniško pravusuđe stoga zahtijeva od vlasti u Zagrebu njegovo izručenje toj državi. Kako izvještavaju hrvatski mediji, osumnjičeni A.Č. negira svoju umiješanost u atentat u Tunisu i protivi se izručenju. Tuniška policija za likvidaciju iz decembra 2016. tereti još jednog državljanina BiH, 38-godišnjeg E.Š.. Portal „Slobodna Bosna“ saznaje da je riječ o osobi imena Elvir Šarac.
U TUNISU MU PRIJETI SMRTNA KAZNA
Odluku o eventualnom izručenju državljanina BiH vlastima Tunisa, nakon složene procedure, trebao bi donijeti ministar pravosuđa Hrvatske Dražen Bošnjaković. Hrvatski pravni stručnjaci napominju da je prije nekoliko godina u Tunisu skinut moratorij sa smrtne kazne, što dodatno komplicira odluku o eventualnom izručenu A. Č. toj zemlji, jer Hrvatska ne izručuje osumnjičenike državama u kojima postoji smrtna kazna.
Tuniski inžinjer Mohamed Zouari ubijen je u decembru 2016.godine ispred svoje kuće dok je ulazio u automobil. Ubica, ili više njih, ispalili su u njega šest metaka. Četiri mjeseca prije zločina u Tunis je ušlo četvoro stranih državljana od kojih su dvojica imali pasoše BiH. Unajmili su automobile i apartmane u blizini mjesta gdje je živio Zouari.
Tuniški inžinjer kojeg je izraelska tajna služba MOSSAD dugo nadzirala zbog, kako se tvrdilo, njegovih tijesnih veza sa palestinskim Hamasom, nekoliko dana prije nego što je likvidiran vratio se sa puta u Libanon i Tursku. Atentat na njega očito je bio dugo i pažljivo pripreman (prema nekim tvrdnjama čak godinu i pol!), a u njega je na različite načine bilo uključeno više osoba. Bosankohercegovčki državljani A. Č.(46) i E.Š.(39) kako se tvrdi, bili su neposredni izvršioci ubojstva o čemu, navodno, svjedoče nadzorne kamere sa mjesta zločina, kao i svjedoci koji su ih vidjeli. Navodno su dva pištolja koja su nađena na licu mjesta upravo oni koristili tokom likvidacije Mohameda Zouarija.
Lideri Hamasa su odmah nakon ovog zločina za njega optužili Izrael, čiji je ministar odbrane Avigdor Lieberman cinično odgovorio da “ako je neko ubijen u Tunisu, sigurno nije riječ o mirovnjaku, niti o kandidatu za Nobeloveu nagradu”.
Zagrebački Jutarnji list iz izvora bliskih hrvatskoj policije piše da je A.Č. “čovjek koji ni po čemu ne odskače, te ostavlja dojam prilično smirene osobe“. Neki drugi mediji otkrivaju da je puno ime osumnjičlenog za atentat u Tunisu Alem Č.
Portal “SB” od sigurnosnih službi Bosne i Hercegovine saznaje, da su ih hrvatske vlasti izvijestile da je uhapšenom puno ime i prezime Alem Čamdžić, da je rođen 1972. u Srbiji, ali da ima državljanstvo BiH.
Ljudima u BiH ime Alem Čamdžić ne “zvuči poznato”, međutim, kada mu se doda njegov (ratni) nadimak-Čamac, onda se mnogim koje su rat proveli u Sarajevu odmah “upale lampice”.
Čamac, čije se puno ime ni tokom rata nikada nije navodilo, bio je jedna od nazanimljivijih, ali i najzagonetnijih ratnih ličnosti odbrane opkoljenog Sarajeva uz kojeg su se vezale brojne legende i mitovi, ratni podvizi, herojska djela, koja, međutim, nisu imala previše svjedoka. Prema ratnim legendama koje su kružila sa bojišta, Čamac, usamljeni ratnik-diverzant, vrhunski opremljen, obučen i motiviran, samostalno je upadao, tvrdilo se, u okupiranu neprijateljsku teritoriju na Ilidži (češće) i Grbavicu (nešto rjeđe) ostavljajući iza sebe pustoš i neprijateljske gubitke. Vraćao se iz tih akcija neokrznut, šutljiv i vječito zagonetnog, nedorečenog, pobjedonosnog osmijeha.
“Furao se na Chucka Norrisa, Ramba, Valtera… i druge filmske junake koje je obožavao, i to mu je prilično dobro polazilo za rukom”, kaže ovih dana jedan suborac Alema Čamdžića, koji i dalje ne može da vjeruje da je Čamac zaista osoba koji je zbog ubistva u Tunisu uhpšen u Hrvatskoj. Premda, kako primjećuje naš sugovornih, takva “priča pomalo liči na Čamca. On jeste avanturista po prirodi, šutljiv i ćudljiv čovjek koji ne može mirovati ni sekunde”.
MISTERIJE VOJNIKA ČAMCA
Sarajevski režiser Pjer Žalica je 1992.godine snimio o ratnom putu Alema Čamdžić dokumentarni film nazvan “Čamac” koji se jedno vrijeme mogao pogledati na You Tubeu, međutim, kada smo ovih dana, nakon vijesti o hapšenju Čamdžića u Hrvatskoj, potražili film na internetskom kanalu, njega nije bilo. U Žalicinoj filmografiji ne pominje se da je autor tog dokumentarca snimljenog u produkciji sarajevske filmske kuće „SAGA“.
Kako i zbog čega je film “ispario”, možemo samo nagađati. Također, u jednom novinskom članku u Specijalnoj jedinici MUP-a BiH Čamac odbija saopćiti svoje pravo ime i prezime, jer, kako veli, “može mi smetati na poslu kojeg trenutno radim“. I da dvojbama i zabunama nikada kraja ne bude napomenimo da u Specijalnoj jedinici FMUP-a djeluje policajac koji ima isto ime i prezime – Alem Čamdžić, ali je znatno mlađi od Čamca!
Ovaj novinar-potpisnik, koji relativno dobro poznaje Alema Čamdžića- Čamca od prvih dana rata, također teško može vjerovati da je upravo on jedan od plaćenih ubica kojeg je izraelske tajne službe MOSSAD angažirala za likvidaciju Tunižanina Mohameda Zouarija.
“Alem Čamdžić se odmah po izbijanju rata javio u Komandu Prvog korpusa, gdje ga je koliko se sada mogu sjetiti komandant rahmetli Mustafa Hajrulahović Talijan uputio u diverzantsku jedinicu kojom je zapovijedao Boris Krstanović- Čile. Talijan je i sam u JNA bio diverzant i procijenio je da je Čamac osposobljen za tu formaciju. Bio je mlad, ambiciozan i željan vatrenog krštenja. Mislim da je Čamac pričao da je prije rata bio na ugovornom stažu u JNA , da je završio obuku sa Niškim specijalcima, ili u Pančevu, ne sjećam se više detalja“, prisjeća se danas jedan od članova Štaba Prvog korpusa Armije BiH. Kaže na kraju da je diverzantska jedinica u kojoj je bio Čamžić-Čamac u jesen 1992.godine u vrijeme velike srpske ofanzive na grad iz pravca Ilidže, bila upućena na Stup i da je dala ogroman doprinos zaustavljanju agresora.
“Nakon odbrane Stupa gdje se borio zajedno sa pripadnicima Specijalne jedinice MUP-a, Čamac se priključio toj jedinici, Vikićevcima, kako smo ih zvali”. Ulaskom u Specijalnu jedinicu koja je imala čvrstu hijerarhiju i vojničku disciplinu, Čamac sve manje “solira”, ne djeluje više kao slobodni strijelac na svoju ruku, a uskoro postaje instruktor u Centru za obuku policijaca koji je bio smješten u Osnovnoj školi “Miljenko Cvitković” na Mejtašu. Bio je blizak suradnik načelnika Centra Ivice Šutala, predratnog specijalca i alpiniste, jednog od heroja odbrane Stupa i Sarajeva u cjelini.
U ratu, svjedok je toga i ovaj novinar, Alema Ćamdžića-Čamca se rijetko moglo vidjeti, ali ga se lako moglo prepoznati, iako je bio naoko krhke građe, ali markantan i autoritativan. Vječito obučen u jurišni prsluk, sa kožnim rukavicama bez prstiju na rukama, besprijekorno ošišan i obrijan, djelovao je poput američkih marinaca, strogo i prijeteći. O njegovom privatnom životu, pedratnom i ratnom ništa se nije znalo
KAKO SE PIŠE IRAK…
Nakon okončanja rata Alen Čamdžić Čamac se profesionalizirao u Armiji BiH, mada neki ljudi koji ga bliže poznaju tvrde da je već tada surađivao sa stranim vojnim organizacijama koje su premrežile Bosnu i Hercegovinu. “Mislim da se bio angažirao u agenciji za deminiranje, kao i da je surađivao i sa američkom firmom MPRI koja je bila zadužena za obuku naše vojske“, veli jedan od ljudi koji su se sa njim družili tih godina.. On misli da je jedno vrijeme Čamdžić bio i zastupnik neke izraelske firme koja se bavi prodajom prislušne opreme i komunikacijskih sredstava.
Naš sugovornik se ne može sjetiti kada je Čamac otišao iz Bosne i Hercegovine na strana ratišta, ali misli da je to bilo tokom 2003. i savezničkog napada na režim Sadama Huseina u Iraku. Potpisnik ovoga članka posljednji je put vidio Alema Čamdžića-Čamca i kratko razgovarao prije 7-8 godina u jednom sarajevskom kafiću. Bilo je ljeto i on je došao na odmor u Sarajevo. Rekao je da je još uvijek u Iraku angažiran od zapadnih vojnih snaga u obučavanju lokalnih vojnih postrojbi. Jedan zajednički poznanik kazao mi je ovih dana da je Čamca i poslije toga viđao u Sarajevu, ali ne u posljednjih dvije-tri godine.
Da li je Alem Ćamdžić- Čamac, ćutljivi, samozatajni alfa-diverzant i heroj obrane Sarajeva, ista ona osoba koja se već skoro dva mjeseca nalazi u pritvoru u Hrvatskoj, lice sa interpolove potjernice optužen za gnjusni zločin u Tunisu, to još uvijek nijedna od zvaničnih insituticija u BiH ne želi potvrditi. Previše je profesionalnih sličnosti, afiniteta, biografskih i faktografskih podudarnosti između dva Alema, s jedne strane, a istovremeno, suviše neponanica i sumnji, s druge strane.
Šta god da se na kraju ispostavi kao istina i kako god se ovaj teroristički skandal pravosudno i diplomatski raspetlja, sama činjenica što su državljani BiH optuženi kao počinitelji (još) jednog krvavog zločina koji je dobio globalne dimenzije, još je jedna ružna i tužna mrlja na ionako ruševnom međunarodnom ugledu ove zemlje.
wpDiscuz