“Osobno, kao i nikada do sada, ne želim ulaziti u unutarnje političke procese i sukobe u BiH. Samo, kao prijatelju BiH, neizmjerno mi je žao da političari u BiH ne uspijevaju naći konsenzus i sadržaj one sintagme koji su svi prihvatili – o BiH kao zajednici jednakopravnih građana i naroda na cijelom području države”, ističe on.
Josipović naglašava da je očito da se Hrvati boje majorizacije i žele izborno zakonodavstvo koje će jamčiti da sami biraju svoje političke predstavnike. S druge strane, Bošnjaci se boje dezintegracije BiH.
“I jedni i drugi se boje za svoja temeljna prava u dijelu zemlje u kojemu su u manjini. I Srbi, naravno, imaju svoje strahove i želje. A i u okviru svaka od tri nacionalna korpusa postoje razlike u viđenju političkih odnosa i budućnosti zemlje”, naglašava Josipović.
U razgovoru za Vijesti.ba, ovaj bivši hrvatski predsjednik pojašnjava da su višenacionalne i multikonfesionalne države različito uredile svoje unutarnje odnose, pa i u EU.
U nekim zemljama, dodaje, zaista etnicitet i vjerska pripadnost građana nema nikakav utjecaj na njihova prava i obveze. U drugima, poput Belgije, čije društvo realno vode politike kojima je važan kriterij etnička ili vjerska pripadnost građana, potrebno je i unutarnje odnose pravno urediti da odgovaraju realnosti.
“I BiH spada u one države koje se mogu pohvaliti bogatstvom kulturne, etničke i vjerske raznolikosti, ali i čiji politički realitet polazi od tih raznolikosti, sa svim dobrim stranama, ali i izazovima koje one nose. Ključno je da političari razumiju strahove i nade ‘onih drugih’ i da su spremni napraviti razuman kompromis. One države koje to nisu sposobne napraviti izložene su opasnosti trajne nestabilnosti i opasnosti za prava i kvalitetu života svojih građana”, smatra Josipović.