Na današnji dan, u isti dan događa se smrt Vukovara i rađanje HercegBosne.
Na današnji dan pao je Vukovar u ruke JNA i četničke armade. Poslije tog uslijedio je pokolj na Ovčari koji je najavio seriju istih ili gori koji će se dogoditi širom ne samo Hrvatske i BIH, nego cijelog Istoka.
Rat u Jugoslaviji krivo je promatrati kao autarkiju, volju samodovoljnih društava i njihovih izabranih pojedinaca, kao suvereni poriv ex Yu naroda da se pokolju. Da je Zapad kazao Ne tom ratu, do njeg ne bi došlo. Umjesto tog isti taj Zapad posmjenjivao je ili pak marginalizirao sve one lidere koji su nudili dogovor i mirnu tranziciju. Ante Marković doveden je do razine ludjaka i maknut sa scene, a od svih bošnjačkih lidera i generala u Hrvatskoj je suđeno samo onome koji se Hrvatima i Hrvatskoj ničim nije zamjerio. Zbog kojeg nije zaplakala niti jedna hrvatska majka. Fikretu Abdiću. Nije li to malo, u najmanju ruku čudno, da i danas u Šeks Granićevskoj Hrvatskoj Dudakovići i Cikotići hodaju slobodno a da ista ta država Abdića smatra ratnim zločincem?
Iza svakog rata, vidimo to danas u slučaju Ukrajine, Bliskog Istoka, stoji moćan Kompozitor. No javnost u Hrvata time se ne treba baviti. Hrvatu je dano da ima državu ako će mrziti Srbina i služiti kao bedem srpstvu i Rusiji. I Hrvati tu ulogu posve ponosno prihvaćaju. “Predziđe austrijskog služanjstva” , nacija bečkih dječaka ne zamara se detaljima poput činjenice da smo prvo oružje dobili od Rusije, koja je odbila podržati Miloševićevo divljanje. A ne zanima ih nešto naročito i naša pozicija u BIH. “Eto vam tamo pa se dogovorite”. Video u kojem Vojska Srpske spašava tisuće hrvatskih izbjeglica koje bježe pred islamistima, Hamasovcima i Al Qaedom također im nije napet. Taj video ruši melankoliju 24h hrvatskog antisrpstva. Dano nam je – ili se prilagodimo novon neoustaškom narativu posttuđmanovske Perecije, ili naprosto nestanimo. U tom narativu, koji je pisala Norvalska skupina stradala je i “Bobanovska tvorevina”. Nedojebani ustašoidi i danas žive u uvjerenju da je pomirba nakon Ahmića i Grabovice moguć i da će se kad ta “cvijeće hrvatsko” okrenuti “Matici”. Mi , Hrvati u BIH plaćamo najveću cijenu te postpavelićanske zablude, duboko utkane u sve pore HDZ-a RH.
Da bi se shvatilo što je bilo i što nam se dogodilo bitno je znati Istinu. A Istina koja prethodi Vukovaru je sljedeća:
- USA administracija savjetuje Miloševića da on to može zaustaviti, da ne treba pristati na konfederaciju i da mu daju tri mjeseca da završi s pobunjenom Slovenijom i Hrvatskom.
- Isti ti Kompozitori u isto vrijeme savjetuju Tuđmana i Kučana da će biti uz njih i da je pravo vrijeme da se završi s komunističkim blokom. Da za Hrvate i Slovence ima mjesta u EU i pojedinačno.
- Ranijih godina, pitajte Bidena ako nama ne vjerujete, US Kongres zabranio je financiranje svih NGO pokreta i pojedinaca koji se zalažu za opstanak Jugoslavije. FInancirani su razni pokreti, čak i naši AZOVI , i lijevi i desni, svi oni koji su bili za raspad Jugoslavije.
Netko će reći da to baš ne štima jer je Tito bio US favorit. Jeste u mjeri u kojoj je kao živ lider mogao služiti kao američko sredstvo provociranja Staljina. Nakon smrti Staljina a i Tita, jasno je koliko je USA voljela tu Titovu državu.
Štoviše nadali su se da će krvavim raspadom iste , doći do domino efekta i na razini SSSR. Da će i tamo zapuškarati.
To je osnovni i jedini razlog zašto je USA financijski i strateški učinila sve da EX Yu narodi završe na Ovčarama i Potočarima, to je razlog zašto već 1991 dovode islamiste na Balkan.
Nakon 5 godina rata točnije afere Lewinsky, ista ta USA ulazi kao mirotvorac tu, stvara Monty Daytonski međunarodni monstrum, prijeti Hrvatskoj da što više uzmakne od svojih geopolitičkih interesa i prava obrane vlastitog naroda, te stvara Kosovo, novo geopolitičko žarište, međunarodno pravni apsurdistan i to par godina poslije rata, i sve naravno NATO bombama, onim bombama koje nisu primijenili ni u doba Vukovara niti Srebrenice. I Balkan ponovno postaje bure baruta. Paradoks na osnovu kojeg će Putin otcijepiti Krim i svašta još nešto.
Amerika je tako slijepo na Balkanu odigrala gotovo sve ono što je želio Beč. Udaljiti Hrvatsku od BIH, dokusurati Srbe, prvo Kosovom a onda NATO-izacijom Srpske koja će potom uvući i Srbiju u NATO i tako udariti novi srednji prst Rusiji u oko.
Na današnji dan , kad je pao Vukovar, i koji se u Hrvatskoj slavi, kao praznik, čime Hrvatska postaje jedina zemlja na svijetu koja na razini praznika, ima dan, kad je pao neki njen grad, osnovana je međutim jedna nova geopolitička cjelina Hrvatska Zajednica Herceg Bosna. No Hrvati u Hrvatskoj o tome gotovo da i ne pišu niti im je taj podatak toliko bitan.
Rađanje HercegBosne i smrt Vukovara preklopili su se datumski da bi se par godina kasnije život jednih i smrt drugih ponovno doveli u korelaciju. Politička eutanazija HercegBosne bila je uvjet narodu Hrvata da oslobode zemlju Hrvata. Ima li tu logike? Baš i nema. No taj bijedni Zagreb predvođen ljudskim nesrećama poput Granića, šakom i kapom lobirao je za to.
Sudbina naroda HercegBosne njegova tragika, gotovo je trostruko uvezanija Vukovarom nego drugih građana RH.
RH paraziti, narod koji je pravo na to da postoji, da ima svoju državu, pravo koji nije uspio obraniti vojno, to pravo dobio izdajom prava svog naroda van te države, pravom naroda koji je svoje pravo na postojanje obranio vojno. I ne samo to. Učinio je sve da Hrvatska vojno opstane. No ljudi u Hrvatskoj ovo ne žele čitati. Niti će se ove teze ikada naći u hrvatskim udžbenicima. Kao što nevoljko djecu uče da im je kralj prvi krunjen u HercegBosanskoj županiji tako nevoljko uče djecu da je sloboda Hrvatske došla iz HercegBosne. A ta istina je neporeciva. I ako ništa, tješi da nam to barem ne negiraju Dalmatinci. Itekako svjesni što je naš opstank i borba u ratu značio za njih. Kao i za tisuće bošnjačkih izbjeglica. Koje smo UZP-izrali tako što smo ih smještali u vlastite hotele. Valjda.
Njih u Pereciji, u U, Azov, Hrvatskoj, ovo živcira. Zato je HercegBosna kao pojam najviše sotoniziran upravo u Granićevoj Hrvatskoj. Ta zemlja koju danas predvode Granićevi ljudi u sebi čuva jedan stenogram, kojeg nema niti u “Diplomatskim Olujama” niti igdje a radi se o razgovoru Tuđmana i Granića u kojem ovaj drugi ovom prvom pojašnjava da je Hrvatskoj postavljen nečuven uvjet – Da bi USA pristala na vojnu akciju Zagreba za oslobođenjem vlastitog teritorija, uz US potporu prekomjernog granatiranja, Hrvatska mora izručit Hrvate iz BIH.
Da bi USA pristala da Hrvatska prvo sruši Krajinu a potom mirno reintegrira Vukovar, Tuđman i Granić moraju izručiti narod koji je :
- Procentualno i na razini simbolike, dao najveću žrtvu u obrani Vukovara.
- Koji je odradio ključna bojišta prije same Oluje kako bi se izolirala Krajina.
HercegBosna je procentualno i na razini simbolike, dala najveću žrtvu u obrani Vukovara
Za one koji ne znaju gotovo cijeli Kupres ratovao je u obrani Vukovara. Ne postoji mjesto HercegBosne koje nije dalo na desetine prekaljenih boraca 1991 u Vukovaru. Gotovo da nema obitelji na tlu HercegBosne koja nije dala svoj doprinos u obrani tog grada. Robert i Blago Zadro simbol su vukovarskog otpora Miloševićevoj armadi, jedan pogiba u Vukovaru drugi na Kupresu skačući na tenk, s bombom u ustima, kao kamikaza, gubi život mlađi Zadro, sin naš i vukovarski na tom svetom, centralnom bojištu HercegBosne skupa sa Žutim mravima u bitci koja je po svemu bila samurajska. Kakve li Božje poruke Graniću i Tuđmanu da jedan smo narod, da se izdati ne smije, da žrtve obitelji Zadro ne smije biti uzaludna. I njihova dva groba. Jedan vukovarski i drugu kupreški.
HercegBosna je odradila ključna bojišta prije same Oluje kako bi se izolirala Krajina.
Pročitati nešto o akcijama 1994 i 1995 istočno od Krajine, u HercegBosni i o tome kakve su se krvave bitke tu vodile. Neka se ne ljuti fanatična sekta štovatelja Oluje, oni koji tvrde da je to najvažniji događaj hrvatske povijesti, no nije. Oluja nije bitka svih bitaka. Štoviše i sam Tuđman nazvao ju je “redarstvenom akcijom”. Oluja je bila bitka poslije bitke. I u njoj je Franjo Tuđman dovršio mokre snove srbofaga, tako što je ono jada što je ostalo od srpstva usmjerio u koridor koji je Milošević već bio pripemio za njih. Prije tog on i Granić su smjenama , pritiscima i nasiljem obranili jedinu uspješnu priču hrvatskog rata 90-ih HercegBosnu, u krvi ju ugasili, da bi ju potom medijski sotonizirali do razine da su je se i vlastita djeca počela stidjeti. Iako na tlu tog prokletog rata ne postoji čistija borba, čistija vojska i čistiji rat od onog kojeg su vodili Hrvati u BIH. Računajući tu i sva ona prokleta zla i zločine koje su u ime nas počinili otpadnici našeg naroda. Čak računajući i te zločine odgovorno tvrdimo da niti jedna druga vojna formacija HVO-u ne može pogledati u oči što se morala tiče. HVO nije imao svoje Lore, štoviše imao ih je HOS koji se danas javno slavi u Sarajevu, nije se bavio selotejpima i akumulatorima, nije u ime neke strane sile obredno sjekao glave niti svoj prostor nazivao Prostorom Križarstva kao što su Alijini proglasili Prostor Džihada, jedina je vojska koja je oslobađala i gradove drugih naroda, jedina je vojska koja je u oslobođeni grad pozvala drugi narod (Jajce),dok su ratovali usred srednje Bosne s Al Qaedom i Hamasom kroz Grude su prolazili humanitarni konvoji za Srebrenicu, jedina koja je pomagala i drugim vojskama (uz VRS 1993 koja je jedina pomogla Hrvatima).
No HercegBosna je imala peh. 1994 kad se konačno USA uključuje u geopolitiku Balkana, nakon što nam je utrapila mudžahedine i istrgovala oružjem tajnim kanalima , a još više nakon afere Lewinsky, HercegBosna je detektirana kao geopolitičko meko tkivo Hrvata. Onaj teritorij koji se od prvog dana branio i obranio morao je biti žrtvovan da bi se stvorila moderna Hrvatska koja se od prvog dana nije obranila.
Stoga je njeno podsjećanje na Vukovar pošteno. I više nego pošteno. Važno je da mladi Hrvati shvate da su pripadnici nacije koja se sjeća svojih poraza dok svoje pobjede gura pod tepih.
A svoje sunarodnjake izručuje kako bi spasila samu sebe.
To izručenje naravno nije bilo samo političko i teritorijalno nego kasnije i biološko. Kad je proradio Haaški Talibanat, sud čije je osnivanje potaknula upravo Granićeva diplomacija, uvjerena da je to mudar potez, Zagreb je mahom izručivao HercegBosance. Suđenje njima završilo je tragedijom kakvu ne pamti ni Sparta. Optuženik koji je pobio sud u svim njegovim argumentima, čovjek koji u trenutku smrti još uvijek u svojoj kući čuva stvari muslimanskih izbjeglica koje je zaprimiao tijekom rata, biva proglašen ološem, a oni, svjetski ološ, koji je javno kazao “nećemo suditi zločinima muslimana nad Hrvatima” proglašavaju se utvrdom pravde.
Tragika Vukovara koju se uvezuje s izdajstvom HercegBosne bit će u konačnici upisana i u međunarodni sporazum koji se zove Daytonski ali i Erdutski. Malo tko se danas sjeća da je skupa s Daytonom potpisan i Erdutski mir. I da je mirna reintegracija Podunavlja plaćena nekim drugim ustupima u BIH. Teritorijalnim i političkim. U konačnici glupa Tuđmanova politika rata, glupa Granićeva politika poklanjanja hrvatstva drugima i trećima na oltar bošnjačke države poklonit će život Matijaša Pauka a gradovi koje je osvajao bit će dani za Ilidžu , Grbavicu, Ilijaš, Vogošću, Koridor do Goražda.
Hrvate u BIH u svemu tom će se uvjeravati da ono to moraju sada učinit, da nema veze što su oni to obranili što su obranili, da je važno da se u toj bijedi hrvatske politike nekako izmigolji Perecija. Pa će ta bijedna Perecija kada ona bude, pomoći subraći.
Umjesto toga Hrvati u BIH u godinama nakon rata naći će se na udaru upravo Hrvatke i hrvatskih medija. A progonit će ih najviše HDZ-ovci. Mesić će provoditi medijsku satanizaciju našeg naroda u BIH, Granić će se odvojiti od HDZ-a hineći kako je on oduvijek bio za mirna rješenja dok će Šeks locirati, detektirati i isporučivati.
Trojica Tuđmanovih veterana tako će postati sablasni kasapi Hrvata u BIH.
A oni , Hrvati u BIH do današnjeg dana neće uspjeti postati politička nacija. U svemu tome ključnu ulogu u njihovom političkom porobljavanju pod izdajnički Zagreb, pod Kijev Balkana, igrat će isti onaj red koji svoju ulogu vračeva koji plaši narod i drži ga u poziciji molitvene zajednice odigrat će sinovi Fra Anđela Zvizdovića, jednog od najvećih krvnika i izdajnika koje je naš narod dao.
U rati pobjednici u miru smušene i prodane duše kojma gore narečena sekta prodaje evo 40 godina priču da im se Gospa spustila na kamenjer preko 50.000 puta.
Što misliti o tom narodu i da li mu danas čestitati osnutak HercegBosne?
Bolje je da nas ne pitate za to. Mislimo da čak ni taj narod, tako dobar i pitom kako nas jedonom kao životinje okarakterizira jedan pokojni fratar nije to zaslužio. Naročito ne o nekog tko se našom braćom zove. Bila to braća hrvatska ili fratarska.
No taj narod nažalost morao je računati i na ovakav scenarij.
Jer nije da nas povijest ne uči. Dovoljno je samo pogledati Hercegovski ustanak 1878. i pročitati pismo cara bečkog banu Mažuraniću u kojem mu prijeti da slučajno jednu dekicu, ili kakav lijek da nije poslao ustanicima. Kamo li puške ili vojnika.
U svim svojim povijesnim izdajstvima našeg naroda od strane Zagreba ovo je samo jedno u nizu.
Ono posljednje tek gledamo. Nasilna pomirba s predstavnicima naroda koji ne želi da uopće postojimo u BIH i to u trenutku kad se konačno pripremaju optužnice za Vođe džihada može koristiti samo njima, vođama džihada.
Mislite li da su slučajno u Vukovaru?
Ukratko HercegBosna je rođena na dan kada je Vukovar ubijen. Tuđman je par godina kasnije stavljen pred zid: Ubojstvo HercegBosne kao cijena za oslobođenje zemlje na koju ionako imaš pravo osloboditi ju. Bez bilo kakve ucjene.
Tuđman je na tu ucjenu pristao.
A Hrvati HercegBosne za njega i njegovu stranku nastavili su glasati. I sutra će.
Zašto?
Pa zato što oni ne glasuju po pameti nego po “evanđelju”. A Evanđelja su u nas odavno vanserijska. Mnogi režimsi fratar ih kroji po svojoj riječi. Ne po Isusovoj.
Što je njima uostalom Isus?
Da ga se iti malo boje ne bi im Rade Glavaš, taj nacist i masovni ubojica bio kandidat za blaženika, niti bi se to sotonsko ime nalazilo u našim crkvama.
Ako se pak oni Isusa ne boje, zašto ih ti, o bijedniče, ili o ponosni kršćanine poštuješ?
Čega se bojiš ako te vjera tvoja čuva od svakog zla i ako je Isus uz tebe?
Doista, čega?
Možda samo istine. Suočavanja s činjenicom da su te izdali oni kojima si najviše vjerovao.
Politika koja se proglasila hrvatskom i red koji se proglasio mučeničkim.
Da bi preko noći braću zaboravili.
Ovi prvi nas, ovi drugi Fra Leona i Fra Nikicu.
“Sretan” vam današnji dan.
Dan jedne tužne smrti i dan jednog neželjenog rođenja.
Dan u kojem je sabran sav moderni hrvatski politički kanibalizam.
U Beču začet, u Beču odgojen. Iz Beča poslan na nas. Na narod koji Beč oduvijek shvaća kao nižu rasu.
Poslušnu nižu rasu koja je za šaku dolara spremna učiniti sve.
Pa i pucati u vlastitog brata.
U gradu kojem se gadilo hrvatsku krv prolivati na svojim ulicama.
Kad smo već kod tog grada i te prolivene krvi, imamo za kraj ovog teksta pitanje za RH Vladu: Zašto datum pogubljenja Zrinskog i Frankopana ne proglasite praznikom? Ili npr. dan Krbavske bitke?
Ne dozvoljava svojim dečecima njihov voljeni Beč?
Ili je kultura sjećanja na zla Austrijanaca i Turaka u Pereciji, zemlji austrijskih kupališta , turskih hotela i njemačkih banaka, tek onako, baš slučajno zabranjena?
ish l poskok.info