Hrvati u dolini Neretve i u zapadnoj Hercegovini te Srbi u istočnoj Hercegovini će silom prilika morati stati na politički branik očuvanja pojma Hercegovina kojeg proturska i proosmanska partija SDA želi protjerati iz imena države i postojbinu ‘masline, kamena i drače’ svesti na jednu marginalnu, teritorijalnu regiju.
Stolački umnik Rusmir Mahmutćehajić je to slikovito opisao, kao Lika ili Slavonija u Hrvatskoj. Prenosimo tekst iz Dnevnog lista:
‘Terminološka olakšica’
Hercegovački Bošnjaci govore Bosanskim jezikom, navijaju za Bosnu, članovi su i podržavaju probosanske stranke na tlu svoje pradjedovine. U Titovo doba, u eri komunizma, brastva i jedinstva i Jugoslavije ponosili su se ‘svojom’ Hercegovinom, svojom tadašnjom Republikom, a danas, sve upućuje samo retorički, i neovisnom državom BiH.
U političkoj doktrini i praksi, međutim, sve agresivnije žele promijeniti ime države BiH i u njihovim glavama se već duboko ukorjenilo ime Bosna. I što je još pogibeljnije Bosna je njihova eksluzivna stečevina i vlasništvo, jer Hrvati i Srbi ionako imaju svoje pričuvne domovine i tretiraju se kao gosti i prolaznici, čak i neprijatelji svoje države koju žele iskomadati i iskorijeniti.
Republika Hercegovina nema ništa protiv tog da komšije iz iz naziva države izbace termin "Hercegovina". Šta oni imaju s Hercegovinom?Oni su se odavno ogradili od ostatka svijeta. Nek se zovu kako žele, i nek se maknu od nas. Treba im zabraniti da izgovaraju riječ "Hercegovina"
— Jan Palach (@IurkovJan) August 18, 2020
Prije nekoliko godina sve se to nametalo dosta stidljivo i sporadično, ali sada je vidljivo kako se samo naizgled radi o ‘terminološkoj olakšici’ kod izgovaranja, u političkoj doktirini SDA i dijela bošnjačkih intelektualaca, čak ortodoksnih Hercegovaca, pojam Bosna je dugoročna odrednica za državu bez imena ‘regije’ Hercegovine.
Na sceni je gađenje zemlje Hrvatima i Srbima. Naime, i oni Hrvati i Srbi koji su rođeni u Bosni, u njoj imaju svoje domove i posjede se u mentalnome sklopu odriču Bosne i bosanstva, jer to Bošnjaci prisvajaju i uvode i uvoze posve neprihvatljive norme koje često odudaraju od naše domicilne tradicije i europskih vrijednosti.
Cilj je Bosna
Bošnjački čelnici, poput Bakira Izetbegovića i dijela intelektualaca sve robusnije rabe termine ‘bosanski Hrvati’ i ‘bosanski Srbi’ svodeći ih na regionalnu, bezopasnu i poslušnu skupinu.
Neupitno je, dakle, da je strateški cilj bošnjačke politike u glavama svoje zajednice na cijelom teritoriju BiH rasprostraniti i udomaćiti pojam Bosna za državu, a totalno satrati Hercegovinu, i zapadnu i istočnu, i dugoročno je svijetu predstaviti samo kao jednu golu zemljopisnu i malo manje povijesnu regiju.
U nekom pogodnom trenutku je onda i za očekivati da SDA sa svojim ideolozima i pristašama pokrene i pitanje promjene naziva države BiH i iz njega protjera Hercegovinu.
Da je taj projekt otišao dosta daleko svjedoče i često tragikomične činjenice da se ortodoksni i obrazovani hercegovački Bošnjaci terminološki i pragmatično odriču svoje Hercegovine i da toplo prihvaćaju ‘novi identitet’ i sve što ima dodira s Bosnom.
Kako se približavaju i famozni izbori u Mostaru sve više eruptira ‘bosanski naboj’ kod Bošnjaka u Hercegovini. Oni su formirali ‘patriotski probosanski blok’, ali su svjesno ili naivno podarili Hrvatima i Srbima politički legitimitet da svim silama brane i obrane ‘svoju’ Hercegovinu.
Ako su namjerno htjeli uspjeli su, ne samo Hrvatima i Srbima, dodatno onečistiti Bosnu, nego im ona sada zaudara kao ‘septička jama’, a Sarajevo, kao poželjni glavni grad, je udaljen i omražen više nego nekada i sami Teheran.
-Najbolje bi bilo kad bi sve patriotske i probosanske stranke bile pod istim kišobranom i na jednoj listi, poput papagaja ponavljao je i Salem Marić, predsjednik mostarske organizacije najjače bošnjačke stranke.
Mostar
Predsjednik ove stranke Bakir Izetbegović je uputio poziv svim probosanskim strankama na zajednički nastup u Mostaru. Imenovali su Denisa Zvizdića i Šerifa Špagu za pregovarače. To su ljudi koji odlično poznaju Mostar, a nema iz drugih stranaka nikakvog animoziteta prema njima.
-Ako budu udružene stranke u Mostaru, gradom će vladati bh. načelnik i nikada se više HDZ neće vratiti. Zauvijek će to biti glavni grad Hercegovine, a ne hrvatski stolni grad, što im je cilj, izjavio je Safet Oručević.
I on je postao nositelj štafete bosanstva i Bosne u srcu Hercegovine. Bivši gradonačelnik Mostara odaslao je i poruku i za predsjednike Naše stranke i SDP-a BiH, Predraga Kojovića i Nermina Nikšića, koji su najavili da ove stranke idu zajednički na izbore u Mostaru.
– Oni nisu izdajnici, oni su maloumnici. Zato građani Mostara moraju znati da oni ovim potezom pokazuju da im je stranka važnija nego naš grad. Dešava se isto ono što se desilo kada je Naša stranka gurnula za kandidata Borišu Falatara. Pomažu tako samo Čoviću, a odmažu probosanskim strankama i što je najtragičnije odmažu Mostarcima. Jer ako sada Čović pobijedi, Mostar ostaje trajno HDZ-ov, odnosno hrvatski stolni grad kako ga oni zovu, kazao je Oručević.
Iz njegovih poruka se sluti da bi više volio da ilegalni migranti upravljaju Mostarom nego Hrvati.
-Nismo ni sumnjali da će nedostajati jeftine kvazipatriotske patetike i da ćemo čitati desetine naručenih članaka da nas sve uvjere kako je SDA spas za ovu državu. SDA će to govoriti otvoreno, koristiti zelenu ljevicu da hvale jedni druge kako se nesebično žrtvuju za interese naroda i države. Svakom dobronamjernom građaninu u Bosni i Hercegovini jasno je da se iza tog, navodno velikog općeg interesa, krije najprimitivniji lični interes i korist. Nema ništa ni mostarsko ni građansko u onome što deklarativno nudi SDA. Jasno je to i Safetu Oručeviću, jer se, u nedostatku argumenata, ne bi spuštao na nivo najprizemnijih uvreda. Zašto je on promijenio mišljenje, ko je i kako na to uticao, ne želimo špekulirati. “Veliki meštar” kombinatorike se malo prekombinirao“, brutalno su odbrusili Oručeviću Nermin Nikšić i Predrag Kojović.
Bivši poglavar Islamske zajednice u BiH dr. Mustafa Cerić je nepokolebljivi promotor Bosne i bosanstva, ali on je skeptičan da postoji razrađena i iskrena probosanska politika. On sumnja da taj nacionalni projekt mogu iznijeti korumpirani i intelektualno nedorasli bošnjački čelnici.
-Otuda je legitimno pitanje: da li postoji probosanska politika? Teorijski i retorički postoji, ali praktično probosanska politika ne postoji kao aktivnost, kao proces donošenja odluka u državi, u političkim strankama, u vjerskim zajednicama, u građanskom društvu, u interesnim udruženjima, privrednim subjektima… Ne postoji praktična probosanska politika zato što postoji teorijski neovjerljiva priča o tome i zato što o tome postoje retorički lažna predizborna obećanja’. Umjesto da s neskrivenom toplinom ljudi u državi BiH govore o regiji Bosna i regionalnoj odrednici ‘Bosanac’ bošnjački minder će svojim nametanjem u glavama nebošnjaka ovu zemlju još više udaljiti . Ako je to cilj , onda je to i za Bošnjake pogubno i zasigurno promašeno.
wpDiscuz
