Prema jednoj tezi Nathalie Brack, doktorice političkih znanosti i asistentice na sveučilištu ULB u Bruxellesu, euroskeptični zastupnici u Europskom parlamentu dijele se na odsutnjake, javne govornike i pragmatičare. Ovim prvima česta odsustva iz EP-a služe kao još jedan od načina da pokažu prezir prema institucijama EU, pa i onoj od koje primaju plaću od oko 8000 eura mjesečno. Ovi posljednji – pragmatičari – su euroskeptici koji ipak usmjeravaju svoj rad u EP-u prema kakvim-takvim rezultatima. Utječu na odluke.
U kategoriju “javni govornici” ulaze, pak, oni euroskeptični zastupnici u EP-u koji koriste govore na sjednicama samo kao kanal komunikacije sa svojim biračima. Svojim govorima žele utjecati na birače u svojoj državi, ne na europske odluke koje se donose. Ruža Tomašić, predsjednica HSP-a dr. Ante Starčevića koja je u EP ušla s liste HDZ-a, ostavlja dojam kao da pripada u tu kategoriju. Vrlo je aktivna u slanju pismenih upita Europskoj komisiji, u davanju izjava medijima, u držanju govora na sjednicama, ali njezini nastupi zvuče ozbiljno i uvjerljivo uglavnom njezinim biračima kod kuće, ne toliko i sugovornicima u EP-u ili drugim institucijama EU. Kad zastupnik želi ostaviti traga u nekoj rezoluciji ili odluci EP-a, važno je da njegovi stavovi dopiru do sugovornika u EP-u, ne toliko do njegovih birača. A stavovi koji zvuče kao da nemaju baš puno smisla teško nalaze put do drugih sugovornika.
Uzmimo, primjerice, stav koji je Ruža Tomašić izrekla u raspravi o napretku Srbije prema EU. Naglasivši da je napredak Srbije važan Hrvatskoj zbog slobodne trgovine i borbe protiv organiziranog kriminala, Tomašić je ipak većinu govora posvetila tezi da se srpska politika nije promijenila od doba kad je bila otvoreno agresorska. Propustila je, međutim, otkriti svoj stav o najbitnijem pitanju: smatra li da Srbija treba otvoriti pristupne pregovore s EU ili ne. Opći dojam njezina govora bio je da Srbija ne zaslužuje otvaranje pregovora. No, kad ju je HDZ-ov eurozastupnik Davor Ivo Stier zamolio da objasni je li za ili protiv toga da Srbija započne pregovore u siječnju, Tomašić je zbunjeno odgovorila da je za.
To je neobičan stav: političarka koja se protivila ulasku Hrvatske u EU podržava ulazak Srbije u pregovore s EU. Da je bilo po Ruži Tomašić, Srbija i Hrvatska danas bi bile u istom košu: izvan EU, obje u pregovorima nakon kojih bi ili ušle zajedno u Uniju ili dugoročno ostale u slijepom crijevu Europe. Da je Ruža Tomašić odgovorila drukčije, da se izjasnila protiv otvaranja pregovora Srbije i EU (što nije), opet bi se našla u neobranjivoj poziciji. Od Srbije koja ne pregovara s EU Hrvatska može imati samo štetu i nikakvu korist. Od Srbije koja je dugoročno “zaključana” u pregovorima s EU Hrvatska može imati koristi. Za tu korist nećemo se izboriti sipanjem parola u stilu “drž’te četnika”.
Ruža Tomašić nije rekla ništa što u svojim raspravama u EP-u nisu rekli i, primjerice, Davor Stier, Nikola Vuljanić ili Tonino Picula. Samo je više puta spomenula riječ “četnički”. Stierova replika ogolila je Ružu Tomašić. Možda je i takav iskren parlamentarni nastup potaknuo širenje glasina da će Davor Stier biti kažnjen lošim ili nikakvim mjestom na listi HDZ-a na idućim europskim izborima? Jer, Ružu Tomašić vrh HDZ-a ponovno želi vidjeti na zajedničkoj listi, a HDZ je pod predsjednikom Tomislavom Karamarkom stranka koja više no ikad prije promovira slijepu poslušnost i izostanak drukčijeg mišljenja među svojim članovima. Ni jedno ni drugo ne ide Stieru u korist. Međutim, sve to ne ide u korist ni HDZ-u.
Stranka koja se teško izborila za privilegij da u Europi bude percipirana kao normalna članica obitelji europskih pučana sada na europskom terenu iz igre izbacuje najbolje predstavnike takve politike, a u igru uvodi radikalno desne igrače. Strategija je u početku mogla biti shvatljiva i legitimna. HDZ je, dotaknuvši dno, krenuo prvo učvrstiti svoje desno biračko tijelo i u tom procesu uključivanje Ruže Tomašić spriječilo je mogući odlazak HDZ-ovih birača u drugi, desniji tabor. No, ta je strategija u jednom trenutku, nakon konsolidiranja desnog biračkog tijela, morala početi zahvaćati glasove koje HDZ može pokupiti bliže centru. Odbace li zaista Stiera, a prigrle Ružu Tomašić drugi put, HDZ-ovci će se dodatno odmaknuti od komfornog europskog desnog centra prema neistraženom terenu krajnje desnice.
VLM