Bauk fašizma kruži Bosnom. Etatizirani je to fašizam, institucija BIH prema njena dva naroda. Protekcija jednog. Potiranja druga dva. Rušenje ZAVNOBIH-a. Početak kraja BIH.
Primjeri etatiziranog fašizma:
1.Državna institucija je javni RTV servis. RTV servis nije osudio veličanje bošnjačkih ratnih zločinaca. RTV servis je veličao i veliča bošnjačkog ratnog zločinca Rasima Delića. On je dio kulta herojstva etatizirnog fašizma. Herojstva jedine Armije koja nije radila UZP-e i zločine. Iako presude za UZP Armije BIH postoje za njih se ne smije znati. Pa je slavlje Delića u takvom kontekstu dopustivo. Jer je Rasim Delić general od države i za državu. Nema veze što je zločinac. Dakle, etatizirani fašizam.
2.Centralna izborna komisija je državna institucija. Brine se o tome da izbori prođu u skladu sa zakonom i Ustavom. Centralna Izborna komisija dokinula bi isti dan, isti sat i isti sekund, kandidaturu Dodiku i Čoviću da su najavili dokidanje konstitutivnosti Bošnjacima. U Srpskoj ili hrvatskim kantonima.Centralna izborna komisija nije dokinula Komšića. On je huškao na dokidanje konstitutivnosti Hrvatima na razini države. Premda je predsjedničku funkciju oteo konstitutivnima. Ne građanima. Dakle etatizirani fašizam.
Zbog tog nam je Komšoglu, izuzetno važan. On je istureni vojnik tog fašizma.
Nekadašnji socijaldemokrat toliko je pao. U želji za moći. Sublimirao se sa nacionalistima. I produkt je danas to što imamo. Nacionalsocijalist. Bakir je oteo najbolju Zlatkovu curu. Odveo je u harem. Cura se potom pokvarila. Iz socijaldemokrate nastade sultanija. Opaka mala iz harema.
Antiustavno djelovanje fašista se ne sankcionira. Ono je poželjno. Vraćeno u uporabu. Busuladžić bi danas bio sretan.
Nekada davno, dok još nisu bili sigurni koliko ih podržava CIK, i koliko smiju pritisnuti državne institucije, nekada, dakle davno, dok su ideje fašizma tek tinjale, bošnjački političari i sami su se bojali govoriti stvari kojima bi zadrli u antiustavno djelovanje.
Primjerice, Silajdžić Haris je tako stidljivo govorio “100% BIH” umjesto “dokinut ću Srpsku” pa je tako mudro izbjegao sankcije, i pokupio glasove Bošnjaka. Jer etatizirani fašizam nije bio toliko ušao u strukture države. Prevario je Haris naravno Bošnjake, i potom nestao sa scene.
Danas je to drugačije. Etatizirao je fašizam u moćnijem obliku. Haris je danas Željko. A Željko nije Bošnjak. Ta varka je dosta moćan alat. Teško možeš fašizam jednog naroda optužiti za nacionalšovinizam ako je predvodnik tog pokreta Hrvat.
Komšićevim fašistima posve je dozvoljeno reći: Dolje Ustavno uređenje BIH! Gazit ćemo tog i tog političara jer pripada toj i toj ideji, dok se ne prilagodi našoj ideji, nećemo mu dati građansko pravo, jeg govori to i to.
Sve su to, u suštini, fašističke rečenice ako se pogledaju osnovne definicije fašizma.
Premda postoje zakoni u BIH koji kažnjavaju protuustavno djelovanje, koji kažnjavaju izazivanje mržnje prema konstitutivnim narodima, diskriminaciju političkih ideja, uskratu građanskih prava na osnovu političkih opredjeljenja, premda kazneni zakon jasno sankcionira onog koji prijeti predsjedniku države nabijanjem na kolac, niti jedan policajac fašizma, nije na Komšićevom skupu neofašista, priveo niti jednog čovjeka.
Zašto? Zato što država u kojoj bukti fašizam, to voli vidjeti. To su povici koje fašizam odobrava.
Isti taj Komšić će se za par dana pred javnošću, zakleti na što? Na čuvanje ustavnog poretka BIH. Dakle i konstitutivnosti. Prvi radni dan bit će prisega protiv samog sebe. Zaklet će se na legalnost. No hoće li ta zakletva, hoće li njegova riječ za nas značiti išta? Neće.
Zet je izbore dobio na fašizmu. Računa se ono što je u tebi. A ne ono nad čim se u nekakvom “primitivnom obredu inauguracije”, zaklinješ. Jer Knjiga se tek piše. Knjiga nad kojom stavljaš ruku, knjiga je koju treba uništiti.
Glasači koji su za njega glasali od njega očekuju rušenje konstitutivnosti i stvaranje nacionalne države Bošnjaka. Zet im to doduše ne može ispuniti. Jer da im to želi ispuniti ne bi se kandidirao na funkciju s koje se to ne može ispuniti. No Zet, to može podržavati, u javnim nastupima. U Titovoj, u onoj birtiji kod Salema. Birtija po birtija, država.
Neki od osnovnih elemenata fašiza prema Umbertu Ecu:
1.Individualna ili socijalna frustracija
(parole: Mi smo većina a poniženi smo, mi živimo diktaturu manjine, ograđuju nas žicom, žele nas palestinizirati)
Fašizam potječe iz individualne ili socijalne frustracije. Zato je jedan od tipičnih elemenata povijesnog fašizma bio poziv frustriranoj srednjoj klasi, klasi koja je trpjela ekonomsku krizu ili patila od osjećaja političkog poniženja, uplašena pritiskom nižih socijalnih grupa. Niža socijalna grupa u Komšićevom fašizmu su Hrvati. Frustrirana srednja klasa, je većinska, njoj je Komšić usadio osjećaj političkog poniženja.
2.Opsesija zavjerom
parole: (Plan B, podjela Bosne, dogovor Čović Dodik, susret s Putinom, prodor Rusije, Zavjera Hrvatske, Zavjera Srbije protiv nas)
Ljudima koji osjećaju da im je oduzet njihov društveni identitet, ur-fašizam kao jedinu privilegiju dodjeljuje činjenicu da su rođeni u istoj zemlji. Ovo je korijen nacionalizma. Osim toga, jedini koji narodu mogu priuštiti njegov identitet jesu njegovi neprijatelji. (Hrvati, Srbi, niže socijalne grupe iz stavka 1) Tako u korijenima ur-fašističke psihologije leži opsesija zavjerom, (Plan B, dogovor Čović-Dodik). Po mogućnosti međunarodnom zavjerom (plašenje prodorom Rusije, Hrvatske, Srbije)
3.Osjećaj poniženja zbog moći neprijatelja
parole: (imate sve i još se bunite, imate rezervnu domovinu mi ne, imate putovnice mi ne, imate previše ovlasti, ne trpimo ni srpsku ni vas)
Pristaše se moraju osjećati poniženima zbog očiglednog bogatstva i moći svojih neprijatelja. Hrvati imaju previše prava, prebogati su, imaju putovnice, mobilniju su, otkud im pravo da se žale, ta “imaju trećinu vlasti”. Nema veze što im otimamo domove naroda i treći put predsjednika. Ta ionako su privilegirani.
4. Život je permanentno ratovanje
( Zlatni ljiljan, naša borba ne smije biti uzaludna, kult žrtve)
U fašizmu nema borbe za život nego se, prije će biti, živi da bi se borilo. Zato je Zlatni Ljiljan idealno lice fašizma. Otuda je pacifizam trgovina s neprijateljem. Biti u dobrom s predstavnicima Srba i Hrvata znači biti izdajnik. Pacifizam je loš, jer život je permanentno ratovanje. Čović je izdao ideju fašizma. Dobar je s Dodikom. Kada Bošnjake naziva braćom, to je laž.
5. Prezir prema slabijem
Elitizam, koji je u osnovi aristokratski, tipičan je aspekt svake reakcionarne ideologije, a aristokratski i militaristički elitizmi po krvi podrazumijevaju prezir prema slabijem. Slabiji su ovdje Hrvati. Vođa, koji zna da mu moć nije demokratski data nego je silom uzeta, također zna i da je njegova snaga osnovana na slabosti masa, koje su toliko slabe da “zaslužuju” nametnutog gospodara. Slabe mase su ovom slučaju Hrvati. Oni zaslužuju prijezir, prijezirom prema njima održava se fašistički uspostavljena moć. Hrvatu je suprostavljen građanin. Svaki građanin prema Ecu, pripada najboljem narodu na svijetu, članovi partije najbolji su među svim građanima. Nismo li se naslušali te priče? O dobroj partiji, dobrim građanima, i dobrom nacionalizmu?
6. Kult heroizma i herojska smrt
U takvoj perspektivi svakoga se obrazuje da postane heroj. U svakoj mitologiji heroj je iznimno biće, a ur-fašizam herojstvo postavlja kao normu. Ovaj kult heroizma tijesno je povezan s kultom smrti. Nije slučajno parola falangista bila Viva la Muerte (živjela smrt). Nedostatak heroja, fašizam koji predstavlja Komšić nadomješćuje kultom žrtve. Heroji moraju preživjeti. Sudski procesi se moraju odgoditi. Okaljano ime heroja ne smije se dogoditi. Okaljati imena njihovih vojnika je imperativ. U ime žrtve, mi to činimo. Oni su naši heroji. Naše žrtve su jedine žrtve. Naša bol je jedina bol koju država priznaje. Boli slabijih masa, Hrvata, su nacionalizmi i separatizmi. To slušati nećemo.
7. Ur-fašizam govori novogovorom
parole: (Ma hajte molim vas, prijetnja lomljenjem prstiju, mitraljez na Mostar, rušenje Pelješačkog mosta, zatvarit ću mu ured, ja sam i njegov predsjednik)
Novogovor je izmislio Orwell u 1984, (primjer 1984-e u BIH je montirani prilog Al Jazeere) kao jezik Ingsoca, engleskog socijalizma. No, elementi ur-fašizma zajednički su različitim oblicima diktature. Svi nacistički ili fašistički udžbenici služili su se osiromašenim vokabularom i elementarnom sintaksom, s ciljem da ograniče sredstva za kompleksno i kritičko razmišljanje. Moramo biti spremni prepoznati nove forme novogovora, čak i kad se pojavljuju u potpuno nevinom obliku talk showa.
8. Machizam
Kako su i permanentni rat i heroizam teške igre, ur-fašista svoju volju za moć prenosi na seksualni nivo. Ovo je izvor machizma, koji podrazumijeva i prezir prema ženama i osudu neuobičajenih seksualnih navika, od čednosti do homoseksualnosti. Kako je čak i seks teška igra, ur-fašistički heroj se radije igra oružjem, što je surogat falusnog prakticiranja. “Čoviću kolac zabijamo, a kao prava bosanska raja, zabijmo ga Kolindi do jaja”.
Pametni su shvatili.
poskok.info
wpDiscuz