Grupa studenata s istanbulskog Sveučilišta Boğaziçi, vodećeg turskog instituta visokog obrazovanja prosvjedovala protiv jednog događaja na kampusu. Događaj protiv kojeg su demonstrirali, a koje je organiziralo Društvo za islamska istraživanja, trebao se zalagati za turske vojnike koji su sudjelovali u invaziji Afrina.
Dok su pro-vladini studenti dijelili turske slatkiše, proturječni predstavnici razotkrivali su natpis koji je glasio: “Invazije i masakri nisu (slavljeni) s užitkom”, piše Gatestone.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan odgovorio je da su ti studenti uhićeni zbog širenja “terorističke” propagande. Turski sud je 3.travnja 2018. godine osudio devet i oslobodio ostalih šest koji čekaju na suđenje.
Kako bi prosvjedovali protiv onoga što su nazvali “uznemirujućim trendom kriminalizacije političkog govora i neslaganja u Turskoj”, preko 1.800 poznatih akademika širom svijeta, među kojima i dobitnici Nobelove i Pulitzerove nagrade, potpisali su “Otvoreno pismo podrške studentima uhićenih na Sveučilištu Boğaziçi”.
U pismu, između ostalog stoji:
“Uhićenja na kampusu, kao i naknadne policijske racije studentskih domova i domova, nastavljaju uznemirujući trend kriminalizacije političkog govora i neslaganja u Turskoj“.
„Erdogan je cinično prozvao ove studente kao ‘teroriste’, obećao ih je istjerati sa Sveučilišta Boğaziçi i uskratiti im pravo na studij na bilo kojem drugom sveučilištu. Prije smo čuli takav verbalni napad Erdogana, a slijedilo ga je pritvaranje tisuću akademika, novinara, umjetnika i zagovarača za ljudska prava“, naveli su u pismu.
“Pozivamo tursku vladu da odmah ukine sve istrage i uhićenja polaznika koji se bave političkim govorom”.
Rekstrikcija slobode govora nije ništa novo u Erdoganovoj Turskoj. Svatko tko se usuđuje izazvati prihvaćenu pripovijest vlade, stvara vrlo realan rizik od ciljanja i kažnjavanja. Neturski stanovnici zemlje nisu iznimka.
Uzmite slučaj američke akademkinje Norme Jeanne Cox, na primjer.
Nakon što je 1983. diplomirala na Sveučilištu Boğaziçi, Cox je radila kao predavačica na Sveučilištu u Istanbulu, a potom na Tehničkom sveučilištu Bliski Istok u južnoj Turskoj, gdje se bavila raspravama sa svojim studentima i kolegama o genocidu Armenca iz 1915. godine, prisilnoj asimilaciji Kurda, i prosvjedovala je protiv filma Posljedne Kristovo iskušenje. Zbog tih “zločina”, bila je uhićena, otpuštena s posla i konačno deportirana.
Ministarstvo unutarnjih poslova tvrdi da je Cox bila protjerana te da joj je zabranjen ponovan ulazak u Tursku zbog “njezinih separatističkih aktivnosti koje nisu bile u skladu s nacionalnom sigurnošću”.
U tužbi koju je podnijela Europskom sudu za ljudska prava – koja je 2010. godine osudila Tursku zbog kršenja njezine slobode izražavanja – Cox je tvrdila da je Turska zbog njezine kršćanske vjere i drugačijeg mišljenja prekršila njezina prava.
Od tada se malo se toga promijenilo. 11. siječnja 2016. članove “Akademici za mir” – koji su potpisali deklaraciju kojom se poziva na nenasilje između turske vlade i Kurda – uhitila je policija, zabranjen im je odlazak u inozemstvo, izloženi su upravnim istragama i otpušteni sa njihovih poslova zbog “propagande za terorističku organizaciju”, među ostalim opaženim prekršajima.
Armenski zastupnik Garo Paylan 13. siječnja 2017. godine iz oporbene stranke HDP suspendiran je s tri sjednice parlamenta zbog govora u kojem je upozoravao i protivio se ponovljanju pogrešaka iz prošlosti.
“Između 1913. i 1923. godine Armenci, Grci, Sirijaci i Židovi … bili su izgnanici genocida i velikih pokolja ili podvrgnuti razmjeni stanovništva”, kazao je. Sve izjave o Armenskom genocidu uklonjene su iz parlamentarnih minuta.
Erdogan je 5. siječnja 2018. godine tijekom zajedničke tiskovne konferencije s francuskim predsjednikom Emmanuel Macronom u palači Élysée u Parizu optužio članove medija zbog njegovanja terorizma, kao odgovor na Macronovu zabrinutost zbog napada turske vlade na studente, učitelje i novinare:
“Teror se ne stvara sam. Teror i teroristi imaju ‘vrtlare’. Ovi ‘vrtlari’ su oni ljudi koji se smatraju misliocima, oni ‘avodnjavaju’ … kroz svoje stupce u novinama, i jednoga dana ti se ljudi pojavljuju kao teroristi ispred tebe“, kazao je turski predsjednik.
Erdoganova definicija terorizma je iskrivljena kao i zakoni protiv terorizma u Turskoj, koji se često koriste i zloupotrebljavaju u od strane vlade da uhite i zatvore miroljubive prosvjednike – praksa kritizirana u izvješću Human Rights Watcha (HRW) iz 2010. godine pod naslovom: “Prosvjedovanje kao terorističko djelo“.
U međuvremenu, turske vlasti skreću pogled na stvarne terorističke aktivnosti u i u ime zemlje. Ankara ne radi ništa kako bi spriječila ISIL da prodaje jezidsku žene i djecu u Turskoj, dopušta nedefiniranim brojevima ljudi da koriste tursko područje kao točku ulaska u Siriju i Irak da se pridruže ISIL-u ili drugim džihadskim skupinama, ugošćuju i pomažu Hamasu, terorističkoj organizaciji koja ponosno cilja civile i zavjetuje se da će uništiti Izrael i omogućava terorizam džihada kroz trgovinu nafte.
Turska, saveznica NATO-a, koja se smatra dostojnim kandidatom za članstvo u EU, toplo pozdravlja i pomaže teroristima koji čine genocidne zločine protiv čovječnosti, ali progoni nenasilne akademike i novinare čija se mišljenja razlikuju od onih koji propagiraju režim. Inverzija nije samo nadrealna – ona je smrtonosna.