Nakon više od osamdeset dana od kada je bez svijest pronađena na klupi u parku u Salisburyju, Julija Skripal jako se dobro oporavila. U izjavi snimljenoj na nepoznatoj lokaciji, pročitala je izjavu o onome što se dogodilo njoj i njezinom ocuSergeju. Iako u njoj nije bilo rečeno ništa više od izjava koje je dala policiji, ona je važna poruka Britancima, Rusima i međunarodnoj policiji.
Osmišljena je kako bi potvrdila britansku verziju onoga što se dogodilo u trenutku kada su se dijelovi priče počeli raspadati. Ona i njezin otac su, kako je rekla, bili žrtve napada nervnim agensom, ona je bila u komi 20 dana. Liječenje je po mnogočemu bilo jako neugodno, čemu je kao dokaz poslužio i vidljivi trag traheotomije. Iako je sada puno bolje i dalje se oporavlja. Nije htjela prihvatiti pomoć koju joj je pružila ruska ambasada.
No bilo je ipak vidljivih razlika u njezinoj izjavi i onoj od britanske strane – nije bilo optuživanja Rusije, nije bilo imenovanja nervnog agensa, i Julija nije davala nikakvu naznaku da je o svojoj budućnosti razmišljala igdje osim u Rusiji. To je u suprotnosti s nekim britanskim informacijama koje su ‘procurile’ kako će ona i njezin otac dobiti novi identitet i preseliti se u neku treću zemlju.
Njezino pojavljivanje imalo je za cilj, tako se barem čini, utišati glasine da su zapravo mrtvi, da napada uopće nije bilo, i kako ih nitko nikada više neće vidjeti čak i ako su živi. Bila je to i posebna poruka Rusiji, kao odgovor na njihove optužbe da su Britanci “oteli” jednog od njihovih građana i nezakonito odbili konzularni pristup.
Tu je bila sada Julija, glavom i bradom, koja je rekla kako se, barem zasada, ne želi sastati sa ruskim diplomatima.
Kako piše Mary Dejevski ovdje je možda riječ o pokušaju Velike Britanije da umanji štetu nanesenu vlastitom ugledu, posebno zato jer su pretpostavili kako će svi povjerovati u priču o “zloj Rusiji”. Šutnja britanskih medija o nizu pitanja oko Skripala postala je neugodna, prizivala je niz nepoželjnih pitanja, a možda je čak i ugrozila veliki britanski trijumf u kolektivnom protjerivanju ruskih diplomata.
Neka uporna novinarska pitanja dolazila su iz Italije, Njemačke itd.
Posebno zanimljivo pitanje bilo je vezano uz britanske tvrdnje kako je Rusija bila jedinazemlja koja je proizvela nervni agens. Prikazano je tako kako je formula bila javno dostupna od sredine 90-ih a da su supstanci imali pristup Česi i Nijemci koji su stručnost dijelili sa svojim zapadnim saveznicima. Tako je i ta pretpostavka o isključivoj ruskoj krivnji bila pogrešna.
Niz pitanja je i oko nalaza agencije koja se bavi nadzorom upotrebe kemijskog oružja, OPCW, koji je poslao uzorke za testiranje. Ne samo da je postojao niz upitnika oko laboratorijskih testiranja, nego se i niz pitanja postavljalo nakon što su u svojoj izjavi, koju su naknadno ispravili, znatno povećali količinu nervnog agensa koja se navodno upotrijebila.
Nedoumice ostaju i dalje, a posebno se javlja i sumnja o mogućoj, te namjernoj, uskrati informacija.
Niz pitanja koja i dalje ostaju bez odgovora nastavljamo i onima o točnom trenutku i mjestu gdje je obitelj Skripal otrovana. Tehnika zbunjivanja tipična je ruska tehnika, no čini se kako ju zapravo i nisu trebali upotrijebiti jer su to Britanci već odradili sami.
Je li nervni agens bio neka supstanca ili sprej? Gdje je bio…u automobilu, kovčegu, ruskim žitaricama koje im je poklonio prijatelj ili na ulaznim vratima? Što je tamošnji bolnički konzultant htio reći kada je napisao Timesu kako “nijedan pacijent nije iskusio simptome trovanja nervnim agensom i kako je samo troje pretrpjelo “značajnotrovanje”?
Što bi mogao biti motiv tih trovanja? Zašto bi Kremlj, ili neki ljuti ruski agent, čekao osam godina da uhvati izdajicu za koju su Rusi službeno rekli kako je odslužio svoju kaznu? Zašto bi Kremlj riskirao takvu katastrofu tri mjeseca prije početka Svjetskog nogometnog prvenstva čiji su Rusi domaćini?
Što je s odredbom konvencije kako zemlja koju su izdali razmijenjeni špijuni nema više ništa s njima?
Zašto su pretrage i dekontaminacije Salisburyja bile česte? Kako je time pogođen policajac Nick Bailey, ali ne i liječnik koji im je pružio prvu pomoć? Zašto se ništa od njih nije moglo čuti? Je li policajac, kako su neki sumnjali, zapravo član specijalnogogranka čiji je zadatak bio da ih prati? Gdje su oni bili tog jutra dok im je GPS bio isključen?
Zašto nema ni jednog drugog osumnjičenog uz Rusiju? Zašto nije bilo međunarodnogili nacionalnog lova za krivcima?
Bilo je nekih koji su tvrdili kako je pojedinac mogao pobjeći istim zrakoplovom kojim je i došao, da bi nakon toga uslijedila neka informacija koja nije značila ništa. I nakon toga muk, tišina. Osumnjičenih nema, rekao je i savjetnik za nacionalnu sigurnost Mark Sedwill. U to je priznanje teško povjerovati. Napad tako visokog profila, velika međunarodna buka, i još ni jedan osumnjičeni?
Što je Sergej Skripal, osim što je bio član društvenog kluba, radio u Salisburyju? Je li napravio nešto što je moglo uzrujati Ruse, ili možda Britance?
Jedna od najpopularnijih teorija zavjera je ta da je možda održavao vezu sa svojim bivšim MI6 posrednikom i susjedom? Pitanje je i je li uopće bio preko posrednika povezan s bivšim agentom MI6 Chrisom Steelom, njegovim sigurnosnim savjetnikom i njegovim dosjeom protiv Trumpa?
Nakon tri mjeseca pitanja je sve više, a odgovora malo.
Autorica pronalazi mogućnost za tri pretpostavke.
Prvo, Kremlj nije bio uključen jer su Rusi, poput svih ostalih, bili iznenađeni što se to uopće dogodilo, a Moskva je u tom trenutku gajila neku vrstu šarmantnog pristupa uoči Svjetskog nogometnog prvenstva. Sigurno nisu imali nikakvu želju pokvaritimeđunarodnu atmosferu.
Je li to moglo biti djelo nekog ruskog samotnjaka? Tko zna?
Drugo, Julija je zahvaljujući svojim čestim putovanjima u Moskvi gdje je imala zaručnika, bila idealna meta za regrutaciju od strane MI5/MI6. Jesu li to pokušalinapraviti? Da li je nešto pošlo krivo?
Njezino nedavno pojavljivanje pokazalo je kako bi nestanak Ruskinje u gostima ipak mogao biti malo previše i za britanske obavještajne službe. No ostanak protiv volje moglo bi biti drugo pitanje.
I treće, Velika Britanija i Rusija sigurnoj znaju puno više nego što su o ovoj temi rekli. To bi mogli biti objašnjenje za pomalo blagi ruski diplomatski odgovor tijekom posljednjih nekoliko tjedana i zaustavljanje anti ruske inicijative, prenosi Express.hr