U moru dobrih vijesti, čarobnih dočeka Nove godine s nevjerojatnim vatrometima i doživljajima mnogih, uz isticanje puno dobrih želja i nadanja, za obitelji Damjanović, Dominović, Bukvić, Marjanović ova Nova godina trajno će se i bolno urezati u memoriju.
Kao i brojne druge njima bliske obitelji u novogodišnjoj noći očekivale su poruke sreće i dobrih želja, a među prvim pozivima i porukama bio je onaj koji im je dojavio o teškoj obiteljskoj tragediji. Nema ih više, napustili su ovaj svijet.
Najprije su se od posljedica curenja plina ugušile dvije djevojke u Posavini, a onda u novogodišnjoj noći u prometnoj nesreći južno od Mostara stradali supružnici Bukvić.
Svaki prerani odlazak posebno je težak, a osobito kada se dogodi kao posljedica ljudske nepažnje i sa stotinama pitanja na koje nikada njihovi najbliži više neće dobiti odgovor.
U potrazi za boljom srećom, radnim mjestom i osiguravanjem egzistencije, nakon povratka iz Beča, stradale su dvije djevojke u Orašju. Umorne, vjerojatno od puta, ugušio ih je plin iz peći.
Obiteljski par Bukvić iz Mostara nestao je iz života njihova maloga sina i drugih članova obitelji nakon trenutka nepažnje.
Oba ova slučaja velika su opomena iz koje brojni, nažalost, opet neće pronaći i proučiti životne lekcije koje se ponavljaju kao na traci.
Najprije je to povezano s vrlo čestim i tragičnim prometnim nesrećama koje su poslije rata u BiH usmrtile i unesrećile golemi broj ljudi. Bh. prometnice su u vrlo lošem stanju, broj vozila i vozača se stalno povećava, sve se manje poštuju propisi, ograničenja i konzumira se alkohol. Samo u 2015. godini poginulo je 250 osoba i taj broj se nije bitnije promijenio ni u 2016. godini za koju se tek zbrajaju statistike crne kronike.
I upravo se najteže nesreće događaju u vrijeme slavlja, opuštanja, pokoje kapljice više. U trenutku se ruši cijeli svijet, uništavaju se cijele obitelji, sve što su sanjali.
Kako bismo to spriječili, zato je bolje da danas svi sami sebe upitamo mogu li ja biti sljedeći i opustimo papučicu na gasu ili općenito usporimo u životu..
Zoran Krešić /Večernji list
wpDiscuz