Poznajem najbolje ljude na svijetu. Ona je mlađa od mene godinu dana i prošla je pakao. Pa ipak, sve što vidite i čujete kad ste joj blizu, samo je smijeh. Izgubila je kosu, dojke, ali nikad ni u jednom trenutku nije izgubila sebe.
Divna majka, supruga, kćer i prijateljica, kad ulazi u prostoriju prvo osjetiš čudesnu vedrinu, onu neku šargastopirgastu, koja sve loše i ružne stvari svede na beznačajan atom. Kao sunce koje iznenada prsne iz nagomilanih oblaka. Volim je slušati, volim taj način kojim ima razumijevanja za sve moje gluposti, a svoje ogromne probleme genijalnom lakoćom predstavlja manjima od one mrvice koju mravi nose na svojim leđima. Kad te zagrli kao da prelije iz sebe u tebe neku ludu snagu. I možeš sve i nema toga šta je teško.
Volim onaj trenutak kad je sa još par žena s istom dijagnozom zakoračila u moj ušuškani život i zauvijek ga promijenila. Kad joj se zagledam u oči, znam da svaki dan trebam odživjeti kao zadnji. Uraditi ono što nikad nisam, reći sve ono što zaista želim i zaspati sretna, kao da je čitav svijet baš onakav kakav treba da bude.
Martina Mlinarević Sopta
A nije, jer svijet je težak i grozan i nepravedan. U svijetu ima suza, i bola, i ratova, i bolesti. No, to ne znaš kad si u njezinoj blizini. Uz nju i najstrašnija riječ zvana “karcinom” postaje nešto što može nestati kao balon otet vjetrom iz dječjih ruku, samo ako dovoljno jako to poželiš.
U mojoj zemlji se svađaju i tuku i ubijaju radi nogometa. Između ostalog, dakako. A Antonijin i životi slični njezinom su zapravo jedina utakmica koja treba dobiti najglasniji aplauz. Istinski plasman na Svjetsko prvenstvo hrabrosti.
Danas je Svjetski dan borbe protiv raka. Ljubav, snaga i podrška za sve one koji vode najveću bitku od najvećih, u tišini, hrabro i s ponosom, dok mi obični i nezadovoljni kmečimo zbog bezveznih stvari na dnevnoj bazi. Zamotajte se u neku Antoniju vašeg života kad pomislite da je teško. Nek vas grije snaga onih koji su ono što je istinski teško proživjeli s osmijehom.