Jedan od žešćih oponenata Zorana Milanovića na vanjskopolitičkom planu, barem u drugoj polovici ove godine, postao je Bakir Izetbegović.
Podsjetimo, prve trzavice krenule su još u kolovozu, kad je Milanović na obilježavanju 25. godišnjice akcije “Oluja” uručio odlikovanje Zlatanu Miji Jeliću koji je u BiH optužen za ratne zločine. Jelić. treba i to reći, nije odlikovan osobno, već je primio odlikovanje u ime Specijalne policije MUP-a HR Herceg-Bosne, piše Dnevno.hr.
Reakcije iz BIH, pa tako i iz najjače bošnjačke stranke SDA bile žestoke, no predsjednik nije ostao dužan.
“Ne gledam na to što Bakir Izetbegović odlazi na grob Rasimu Deliću, koji je osuđen za ratni zločin, kao problem. Nije svatko tko je dobio kaznu u Haagu ratni zločinac. Nije isto Delić i Mladić i Karadžić. Ja ne odajem, kao što ste sami rekli, odlikovanje ni jednom pojedincu nego svima njima”, izjavio je tada Milanovića, da bi se do kraja izjave vratio još malo u povijest.
“Ne sjećam se da je gospodin Alija Izetbegović imao ikakvih problema kada su te iste postrojbe oslobađale Bihać 1995. ni kada je isti taj Alija od Tuđmana dobivao velered kraljice Jelene. Nisu Karadžić i Mladić isti kao Rasim Delić. Neki ljudi su nažalost zarobljenici očekivanja. Na takav način nećemo graditi dobre odnose sa susjedima”, rekao je Milanović.
“Gospodin Milanović, od kojeg smo očekivali više, upao je u grešku svojih prethodnika iz HDZ-a. Mislim da pomaže hrvatskom narodu u BiH na jedan pogrešan način, tolerirajući i ignorirajući zločine HVO-a. Mislim da to nije ni dobrosusjedski, ni evropski, ni civilizacijski, da neće pomoći Hrvatima u BiH, neće pomoći na ovaj način ni oporavku odnosa s BiH, niti ugledu koji bi država Hrvatska trebala da uživa u svijetu i Evropi”, poručio mu je Izetbegović.
Dobri odnosi sa Izetbegovićem koje je Milanović formalno zazivao još su se više strovalili kad je u Zagreb, na Milanovićev poziv, stigao Milorad Dodik. Potom je u Zagreb došao i Izetbegović ( u ‘paru’ s Draganom Čovićem), ali se susreo samo s premijerom Andrejom Plenkovićem, ne i s Milanovićem.
U tom je razdoblju sukob Milanović-Izetbegović prešao iz povijesnih u aktualne teme, a hrvatski predsjednik još tada je upozorio na činjenicu da Hrvati ne biraju svog predstavnika u Predsjedništvo BiH.
“Tri člana Predsjedništva u Bosni i Hercegovini su predviđena zato da bi svaki od tri konstitutivna naroda mogao sam izabrati svog predstavnika. Nije savršeno, ali je tako. U protivnom birao bi se samo jedan član Predsjedništva, ali nije tako”, izjavio je i najavio da će se politički boriti za poboljšanje statusa Hrvata u BiH.
“Naprosto Hrvatska ima načina da se na miran, ali uporan način, ako hoćete i bezobrazan, izbori za ono što jednom narodu u BiH naprosto pripada. Dosta je bilo džeparenja“, bio je komenatar u Milanovićevom stilu.
A treća runda uslijedila je ovih dana, čim je Milanović najavio da će zatražiti sjednicu Vijeća za nacionalnu sigurnost i kao jednu od točaka staviti položaj Hrvata u BiH.
“Podsjećamo Milanovića da su zadnji put kad su vijeća za nacionalnu sigurnost susjednih država raspravljala o BiH, transkripti s tih sastanaka su bili dokazni materijali na osnovu kojih je utvrđena agresija susjednih država na Bosnu i Hercegovinu”, reagiralo je priopćenjem čelništvo SDA.
U BiH su ovog vikenda izbori (lokalni, doduše) pa nije neočekivano da je stranka jedva dočekala reagirati na Milanovićev istup. Ipak, doc.dr. Dražen Barbarić s mostarskog Filozofskog fakulteta kaže da se na ovaj sukob ne treba gledati samo kroz predizbornu prizmu ili sukob političkih figura, već dvaju političkih koncepcija.
“Ne bih rekao da sukobi Milanović-Izetbegović imaju personalnu, oni imaju državnu dimenziju. Milanović je shvatio da funkcija predsjednika države ima i svoju suverenističku funkciju koja dugo nije bila prisutna, zato je toliko sve i šokirala. No, u odnosu prema Hrvatima u BiH to je njegova ustavna obveza, zahtjeva se određena vrsta pomoći, pa makar i simbolička ili, u ovom slučaju, i konkretnija. Milanović je prihvatio ulogu koja nije popularna, na unutarnjem planu od toga nema neke koristi, a na međunarodnom mu može samo štetiti. Zato smatram da je ovdje riječ o konfrontaciji dviju nacionalnih paradigmi i suverenističkih koncepcija. Razlika je da Izetbegović ovim ne iznenađuje nikoga, već odavno se vidi da on svaki oblik pomoći ili nečijeg interesa za zbivanja u BiH dočekuje neprijateljski i naziva ‘antibosanskom politikom’”, kaže Barbarić.
Naš sugovornik ipak nije u potpunosti zanemario činjenicu da su sutra u BiH izbori.
“Na lokalnim izborima trebale bi dominirati teme od lokalne važnosti, poput infrastrukture, i to u načelu jest tako u sredinama koje su jednonacionalne. No, tamo gdje su višenacionalne – poput Srebrenice, Mostara, Novog Travnika – sukus preidzbornih tema svodi se na ‘osvajanje i gubitak teritorija’, ovisno kako koja strana gleda. Pa imate situaciju da Željko Komšić izbore na izbore u Mostaru gleda kao ‘državno pitanje’, a ne kao pitanje koji će kandidati i liste ponuditi bolje komunalne projekte. To je taj paradoks lokalnih izbora u BiH.”
Bild.ba
wpDiscuz
