Izetbegović se bori za islamsku a ne građansku BiH, ne smije ga se ignorirati kao Miloševića

Bakir Izetbegović po prvi put u svome javnom izlaganju stavlja znak jednakosti između građanskog i unitarnog. Poziva sve probosance na jedinstvo, u težnjama izgradnje „bosanske države“, a ako ga Hrvati budu ljutili, spreman je razbiti okove „ne daj Bože i vojno ako treba uz pomoć prijatelja iz islamskih zemalja i Europe“.

Time je u potpunosti otvorio karte i javno priznao kako su sve njegove mantre o multietničnosti, borbi protiv podjela u biti samo propaganda u cilju stvaranja ne tzv. bosanske države, nego radikalno islamske.

Nastavak politike svoga oca, definirane „Islamskom deklaracijom“.

Piše: Slaven RAGUŽ, predsjednik HRS-a

Nevjerojatno je što sve izjave sarajevskog Miloševića prolaze bez ikakve značajnije reakcije, jer nimalo nisu bezazlene.

Ponajviše što dolaze u trenutku vjerojatno najveće sigurnosne prijetnje ne samo za BiH, o čemu se ne želi ili ne smije javno govoriti.

Migrantska situacija u Bihaću i okolici pokazuje kako bi u praksi funkcionirala Bakirova građanska/unitarna država.

Novo normalno u Unsko sanskoj županiji

Trenutno se na području USŽ nalazi nekoliko tisuća migranata, koji borave službeno u 6 prihvatnih centara, a neslužbeno u tko zna koliko privatnih objekata, improviziranih kampova po šumama itd. Procjenjuje se kako ih je samo u ožujku stiglo 750, s tim da je brojka vjerojatno puno veća, jer oni praktično neometano ulaze u BiH.

Migrantska kriza počinje 2018. kada je u Bihaću u parku Borići osvanulo prvo šatorsko naselje.

Gle slučaja, ono je osvanulo preko puta Islamskog centra Kralj Selman bin Abdulaziz al Saud.

Prilivom sve većeg broja migranata, vlasti adaptiraju bivši đački dom, smješten neposredno uz taj Islamski centar te ga pretvaraju u prihvatni centar za migrante.

Misterij je tko je financirao adaptaciju, tko je donio odluku o prenamjeni, tko snosi troškove boravka, od kuda novac itd.

Nakon Borića, otvaraju se Vučijak, Bira, Lipa, Sedra i Miral, također bez ijedne službene informacije o tome tko sve financira, tko o svemu odlučuje i tko koordinira.

Ono što je fascinantno jeste ponašanje samih migranata. Na terenu izgleda kako vlada kaos, migranti hodaju ulicama, zauzimaju prazne građevine, ulaze ljudima na zasade, tuku se između sebe i sa domicilnim stanovništvom itd.

Većinu, njih 99% kako govore izvješća s terena, čine muškarci dobi od 16 do 35 godina koji dolaze iz afričkih zemalja, Bliskog istoka, Indije, Pakistana itd.

No, kada se malo detaljnije istraži njihovo ponašanje, vrlo lako se dođe do zaključka kako su svi oni itekako organizirani i koordinirani.

Dovoljno je pratiti svako jutro red ispred Western Uniona. Jedan migrant, tzv. ĆAĆA, vođa skupine jedini posjeduje legitimnu putovnicu i on u ime svih podiže novac koji kasnije dijeli ostalim migrantima.

On organizira smještaj za skupinu i organizira rute s kojim se planira prelazak državne granice s Hrvatskom.

To se kod njih zove GAME, odnosno putovanje koje počinje u popodnevnim satima prema Plješevici i ide preko naselja Žegar, Zavalja i Vedrog polja u cilju prelaska granice s Hrvatskom.

Svaki migrant posjeduje pametni telefon sa unaprijed ukucanom rutom i tzv Game se događa svaku večer.

U većini slučajeva on ne uspije, te se migranti vrate s granice, najčešće u naseljena mjesta koja doslovno postaju okupirana do te mjere da po ulicama ima više stranaca afroazijskog porijekla, nego domicilnog stanovništva.

Kakve veze imaju migranti u kontekstu izjava Bakira Izetbegovića, razbijanju okova itd.?

Zakon, ali i zdrav razum, je više nego jasan. Ukoliko se ne može utvrditi identitet osobe koja je ilegalno ušla u BiH, mora mu se izreći mjera protjerivanja. Zašto se zakon ne provodi?

Nadležnost nad provedbom zakona ima Ministarstvo sigurnosti, na čijem čelu je Selmo Cikotić, optuženik za ratne zločine nad Hrvatima.

Nadležnost nad rasvjetljavanjem migrantske organizacije kao sigurnosne prijetnje ima OSA, na čijem je čelu Osman Mehmedagić, tjelohranitelj Alije Izebegovića, s kojim je u ratu obilazio i bodrio odred El Mujahid, kao preteče ISIL-a.

Popis institucija i objekata koji moraju biti predmet istrage ove agencije, kao i koordiniranje ove agencije s međunarodnim institucijama odobrava Predsjedništvo gdje sjede Šefik Džaferović za kojeg postoje više nego opravdane sumnje da je koordinirao kretanjima odreda El Mujahid tijekom rata i lutka na SDA koncu Željko Komšić.

Možda nije pravo pitanje „zašto se zakon ne provodi i ilegalni migranti potjeraju iz BiH“, nego da li činjenica da se evo tri godine problem migranata gura pod tepih znači da oni imaju podršku u službenoj sarajevskoj politici?

Kada bi se krenulo dalje kanalizirano po razinama vlasti i institucijama koje bi morale sigurnosno/obavještajno tretirati problem migranata, vrlo lako se može doći minimalno do sumnje kako tisuće migranata koje ilegalno ulaze u BiH, pored svoje, imaju i političku koordinaciju.

Ne samo to, paralelno s migrantima operativno djeluje cijela mreža NVO više nego upitne legalnosti, od kojih brojne otvoreno šire radikalističku islamsku propagandu, uzrokujući nerijetko negodovanje i građana Bošnjaka USK, a što ignoriraju sve službene vlasti.

Gle slučaja, i vlasti i NVO koordinirano pozicioniraju migrante i organiziraju rute GAME-a na područjima gdje živi ono malo Hrvata i Srba ove županije.

Sad da se vratimo Izetbegoviću

On je po prvi put stavio znak jednakosti između građanskog i unitarnog, otvoreno kazavši i kako to planira sprovesti u djelo.

Spominje ukidanje ovlasti Doma naroda, maksimalno limitiranje ovlasti županija nauštrb Federacije te poziva na svebosansko jedinstvo u cilju, citiram, „prodora na teritorije gdje je bio HVO“, jer je narodu kojeg ima 60% skučeno na 33%.

Sve kroz prizmu borbe protiv podjela i borbe za ljudska prava. Kakva je u praksi ta borba, pokazuje problem migranata i aktualnog stanja u USK, gdje je lokalno stanovništvo praktično postalo taocima ilegalno doseljenih „inžinjera, profesora i liječnika“ afroazijskog porijekla.

U tijeku korona krize, ovaj problem se apsolutno ignorira. Ispod radara je prošla inicijativa, a za što je Izetbegoviću podršku dala i međunarodna zajednica, da se migranti ravnomjerno pozicioniraju na području cijele FBiH, osobito na području Hercegovine. Je li to taj Bakirov prodor?

Problem migranata o kojem se uopće ne govori u mjeri kojoj bi se moralo, samo je jedan argument zbog kojeg bi se Izetbegoviću retoriku trebalo shvatiti više nego ozbiljno.

No, šutnja, osobito ona hrvatska, Izetbegoviću daje vjetar u jedra raditi što god ga je volja.

Umjesto jasnog stava i definiranja jedne strateške politike koja bi bila odgovor onome što Izetbegović promovira i predstavlja, s hrvatske strane se bavimo isključivo kadrovskoj politici i obrani financijske strukture političkog Sarajeva.

Tko god se usudi javno progovoriti na temu unitarističke politike kao uvodu u radikalizam biva prepušten nevjerojatnim napadima.

Zadnji slučaj je to bio s Ninom Raspudićem u Saboru RH gdje je govorio na ovu temu, a koji je naišao na cijelu salvu napada iz Sarajeva.

Tri fikusa, odnosno saborska zastupnika „dijaspore“ iz HDZ-a ne samo da nisu stali u obranu svog kolege, nego su šutnjom praktično podržali ad hominem sarajevske napade na Mostovog zastupnika.

Ukoliko se ne pristupi ozbiljno politici koju sve otvorenije promovira i prakticira bošnjačka politička elita, na čelu s Bakirom Izetbegovićem, ovakva BiH neće postati problem samo po samu sebe, nego i puno šire.

Unitarna/građanska BiH za koju se oni bore je radikalno bošnjačka BiH u kojoj će se, ne samo Hrvate, Srbe i ostale nebošnjake, nego i sve one koji ne razmišljaju kao Izetbegovićeva elita nastojati asimilirati ili iseliti.

To se vrlo jasno mora dati do znanja. Ne smije se ponoviti povijest kada se ignoriralo i površno pristupilo sličnoj retorici krajem 80ih godina prošlog stoljeća, kad je ona dolazila iz usta Slobodana Miloševića. Znamo kako je to tada završilo.

Dnevnik.ba