Bakir Izetbegović dao je za vijesti.ba “ekskluzivni interview” koji je najavljen kao mnogo važan. Radi se o predizbornom zaoštravanju retorike. Možete ga pročitati tu.
Na socijalnim mrežama pojavio se komentar na ovaj interview koji potpuno derivira Izetbegovićeve integrale iznesene na vijesti.ba.
Prenosimo:
Kad se jedan potencijalni terorist ovako lažima nabacuje na Hrvatsku, onda bi hrvatske institucije trebale odgovoriti, pogotovo kad se u naslovu članka ovako teško optužuje Republiku Hrvatsku. Naravno, te institucije će nastaviti šutjeti ili će se nakon par dana netko sjetiti pa reći da smo 1995. spasili Bihać i slične gluposti.
Nitko iz državnih institucija neće činjenicama pobijati ove laži.
Ali zato ja hoću.
Potencijalni terorist kaže:
“”U BiH nije bilo građanskog rata, relevantne rezolucije organizacije Ujedinjenih naroda i presude međunarodnih sudova su nedvojbeno potvrdile da se radilo o agresiji susjednih zemalja i udruženim zločinačkim pothvatima koji su sezali do Miloševića i Tuđmana”
Ovaj stil laganja u žargonu se naziva mesićevsko-sunitski stil laganja, a to je kad u jednoj velikoj laži, kakva je cijela ova rečenica, ima više laži, i to onda tvori višeslojnu laž koja sae mora guliti sloj po sloj.
Kao prvo pojam “agresija” ne postoji u međunarodnom pravu. Postoji samo definicija agresije u Rezoluciji 3314 koja je usvojena na Općoj skupštini UN-a 14. prosinca 1974. Međutim ista nikad nije postala djelom međunarodnog prava niti kao kazneno djelo niti kao oblik inkriminacije, niti se ikad pred bilo kojim sudom sudilo za agresiju.
Što se tiče tužbe BiH protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde ICJ u Den Haagu, to je bila tužba za genocid a ne za agresiju, iz prostog razloga što se na tom sudu ne sudi za agresiju niti za to ima mandat. I taj sud je dosudio da nije bilo genocida u BiH osim što se na području Srebrenice dogodio zločin s elementima genocida, a koji ničim nije povezan sa Srbijom, već isključivo s bosanskim Srbima.
Ista stvar je i s haškim sudom za ratne zločine na području ex-yu ICTY. Naime, ni taj sud nema mandat suditi za agresiju niti taj pojam uopće postoji u bilo kojem dokumentu pravne knjižnice haškog suda.
Dakle, potencijalni terorist laže kad kaže da su Hrvatska i Srbija presuđene za ono za što uopće nisu ni mogle biti suđene, jer pojam “agresija” ne postoji u međunarodnom pravu.
Druga laž je u tome, da ako se misli na međunarodni sukob koji se kolokvijalno naziva agresijom, takav pri Haagu i haškim presudama postoji samo ako je riječ o sukobu između BiH i Hrvatske, dok u slučaju BiH i Srtbije takav slučaj ne postoji. Doduše u nepravomoćnim presudama Tadiću i Brđnainu spominje se međunarodni sukob između SRJ i BiH, ali u predmetu Tadić samo do 13. svibnja 1992. a u predmetu Brđanin “do kraja 1992”, međutim to su bili rani predmeti haškog suda, a oni kasniji i bitniji predmeti kao što su Plavšić, Krajišnik, Mladić i Karadžić u kojem su se takve optužbe trebale potvrditii ili otpasti, takve optužbe su otpale i ne postoje u presudama haškog suda i to je tvrda i neoboriva činjenica.
Isto tako, potencijalni terorist laže kad kaže da u haškim presudama postoje UZP-i koji se tiču BiH a koji vode do Tuđmana i Miloševića. Doduše, postoji UZP koji ide do Tuđmana, ali ne postoji niti jedan pravomoćno dosuđeni UZP u svezi BiH koji ide do Miloševića. Takvu laž već su pokušali javnosti proturiti takvi kao Serge Bramertz, ali i neki “ugledni odvjetnici koji su branili naše heroje”. Međutim, pokazalo se da je pozivanje na međupresudu Miloševiću i na izjavu o priznanju krivnje Biljane Plavšić u pravnom smislu pucanj iz prazne puške. Oni koji čitaju moje statuse znaju da sam već na svom zidu raskrinkao tu lažim krajem prošle godine, a par dana nakon toga su sir Geoffrey Nice i Nena Tromp, kao u nekom scenariju, prisnažili mojim tezama i u svojim intervjuima Jutarnjem i Večernjem potvrdili ono što sam i ja tada igrom slučaja, par dana prije napisao.
Dakle, haški sud je osudio Tuđmana a UZP u BiH a Miloševića nije i to je treća tvrdo kuhana činjenica koja pobija laž ovog potencijalnog terorista koji nadalje tvrdi:
“”Ignorira se naše stavove i interese, negira udruženi zajednički pothvat počinjen u pokušaju stvaranja etnički čistog hrvatskog teritorija, ne vraća nam imovinu, ne plaća vodni resurs Buškog jezera koje koristi desetljećima uz simbolične nadoknade”, rekao je Izetbegović.
Dakle ove laži oko Buškog jezera i to, u to se neću upletati, ionako znam da će to učiniti netko tko je na tom polju jači od mene, ali prvi dio rečenice ovog potencijalnog terorista svakako zaslužuje osvrt. Nije istina da je postojao UZP kojem je cilj bio etnički čisti hrvatski teritorij bez obzira što ta LAŽ stoji u pravomoćnoj presudi haškog suda. Prava istina je da su Muslimani sa Srbima 2. kolovoza 1991. potpisali pakt o nenapadanju dok Srbija vrši agresiju na Hrvatsku, bez obzira što agresija nije pravni pojam, i taj sporazum nazvan “Historijskim” kojeg su potpisali Radovan Karadžić i Muhamed Filipović bio je nešto što je jedan terorist, koji je inače babo ovog potencijalnog terorista, shvatio ozbiljno i ozbiljno i dosljedno se toga držao, te je mislio da Srbi njih neće napasti kad dovrše ono što su naumili u Hrvatskoj.
I zato su Muslimani opći val velikosrpske agresije (bez obzira što pojam agresija ne postoji u međunarodnom pravu) ne BiH u travnju 1992. godine dočekali nespremni, a praktički sve što Srbi nisu uspjeli osvojiti tog travnja i svibnja 1992., kakvih 30-ak% BiH, to su obranili Hrvati odnosno HVO. Nakon toga, preko tih slobodnih prostora koje je kontrolirao HVO Hrvati su naoružali Muslimane koji, kad se se osjetili dovoljno brojni i dovoljno dobro naoružani, odlučuju napasti Hrvate a ne Srbe uz krilaticu “i jedni i drugi su kauri pa je svejedno, ali ovi nevjernici su slabiji pa je bolje napsati njih” i tada se vrši pravi UZP kojem je na čelu babo ovog potencijalnog terorista, i čiji je cilj trajno uklanjanje hrvatskog naroda iz srednje Bosne i doline rijeke Neretve. Neoboriva je činjenica da je tzv.
Armija BiH koja je zapravio bila MOS, dakle etnička muslimanska vojska (jedina multietnička vojska u BiH bio je HVO) od Hrvata etnički očistila općine Vareš, Kakanj, Travnik, Bugojno, Fojnicu, Kraljevu Sutjesku, Konjic, Jablanicu…. a da su isto pokušali i u Žepču, Kiseljaku, Kreševu, Vitezu, Busovači, Novom Travniku, Uskoplu, Rami i Mostaru ali nisu uspjeli samo i isključivo zahvaljujući junačkoj obrani hrabrih branitelja HVO-a.
To je istina o tome a sve drugo je priča za malu djecu.
Potencijalni terorist nadalje odgovara mna pitanje:
´Izetbegović je odbacio tvrdnje kako se danas bošnjačka strana u BiH ponaša poput srpske u bivšoj Jugoslaviji pokušavajući ostvariti dominaciju nad manje brojnim narodima. “Naravno da nema nikakve istine u tome, ali ima tendencije da se Bošnjaci optuže i stigmatiziraju”´
Dakle, potencijalni terorist mrtav-hladan laže, i ne samo što laže, nego ponavlja navlas istu šprancu kakvu su Srbi imali krajem osamdesetih godina prošliog stoljeća na način da izvrće pilu naopako i kaže “Mi smo ugroženi”. A nedavno je imao i svoju “nitko ne sme da nas bije” verziju kad je spominjao haubice, dronove, kad je buncao dok je zveckao oružjem, a zbog čega se čak i poslovično pro-muslimansko američko veleposlanstvo u Sarajevu osjetilo nelagodno, pa mu je uputilo javni apel da malo začepi i stane na loptu.
I za kraj my favorite part:
´Za svoju suprugu Sebiju Izetbegović, aktualnu direktoricu Sveučilišne kliničke bolnice u Sarajevu, je rekao kako je od političkog autsajdera postala snažna žena koja je iz baze SDA dobila snažnu potporu za poziciju bošnjačke članice BiH Predsjedništva. “I unatoč svemu tome, pa i mom osobnom negativnom odnosu prema njezinoj kandidaturi, kao politička autsajderica je iz baze dobila snažnu potporu. Sebija će vjerojatno uskoro izrasti u snažnu ženu-političara kakvih treba bosanskohercegovačkom društvu”´
Eto, za kraj, potencijalni terorist svladan rjetkim trenutkom iskrenosti priznaje da kani uhljebiti Sebiju, ali se brzo oporavlja, vraća sebi i opet laže da “ima negativan dojam prema njenoj kandidaturi” 😂😂😂😂😂