Moramo voditi računa da ni jednom svojom izjavom ne dovodimo u pitanje koaliciju. Prvo razum, onda srce, izjavio je predsjednik Sabora Gordan Jandroković na obilježavanju godišnjice HDZ–a u Velikoj Gorici, ušutkavajući u stranci sve protivnike Istanbulske konvencije. Ovom izjavom Jandroković se kandidirao za anale političke gluposti i licemjerja u povijesti mlade hrvatske demokracije, jer u njoj nema ni razuma ni srca. A ni koalicije. Jer ovo što oni nazivaju koalicijom narodski se zove prijevara, prijevara birača, politička trgovina koja je dokinula sam smisao demokracije.
____________piše: Ivica Šola I Glas Slavonije
Birači HDZ–a koji su mu dali glas učinili su to, među inim, jer nisu željeli HNS na vlasti, i obrnuto, HNS–a, stranke koja ima više direktora u javnim poduzećima nego članova, stranke koja je davno prije Haaga, de facto kroz usta Vesne Pusić Hrvatsku, koja je spasila BiH, proglasila agresorom na tu istu zemlju, stranke koja s nekoliko posto glasova drma Hrvatskom već godinama i drži, kao kod Milanovića ključne resore, vanjske poslove, kulturu (identitet naroda) i gospodarstvo.
HNS je, uostalom, kada je državotvornost u pitanju, antipod svega onoga što simbolizira HDZ. Ideološka “majka” ove stranke, Pusićka, koja je, dok je velikosrpska agresija u Hrvatskoj divljala, organizirala onaj skup u Mimari gdje se zajedno sa srpskim intelektualcima drvilo o ravnoteži krivnje, dok je Tuđman Hrvatima spašavao živu glavu, kao i samom sebi pri raketiranju Banskih dvora. I razum i srce kažu da je ova koalicija mutant, dijete političke prostitucije. U jednom, ova je koalicija u skladu s Istanbulskom konvencijom jer je politički transrodna i nestereotipna.
Osim toga, Jandrokovićeva je izjava i, u demokratskom smislu, opasna, jer vlast koja se ne smije dovoditi u pitanje totalitarna je vlast.
Jandrokovićeva je izjava i protuustavna jer ide protiv temeljnog demokratskog i ljudskog prava, to je sloboda govora i mišljenja, a sprdačina je to veća jer ju je izgovorio predsjednik vrhovnog zakonodavnog tijela, Sabora. Zemlja u kojoj šef parlamenta poziva na (auto)cenzuru je zemlja nad kojom se treba duboko zamisliti.
Jandroković je ovom paternalističkom izjavom ponizio i cjelokupno članstvo HDZ–a sugerirajući im da ne mogu biti odrasli, slobodnomisleći ljudi sa stavom, već čopor klimoglavaca. Tu nema ni razuma ni srca, već je to poziv na pokornost i poslušnost, poziv da svaki hadezeovac ostavi doma svoj razum i srce jer su Jandrokovićevi razum i srce metodom totalitarne transplantacije ugrađeni u svakoga člana.
Nije zato fer ni točno kada su Jandrokoviću dali nadimak “Njonjo”. Ovom izjavom pokazao je da on nije nikakav “njonjo”, već goropadni birokrat koji će pribjeći svim metodama da bi bio i ostao na vlasti, da će žrtvovati i temeljna ljudska prava, poput slobode govora, kako bi sačuvao vlast. Za to morate imati drskosti i kuražnosti, ali i želudac obložen čelikom.
Vlast, koalicija, koja se ne smije dovoditi u pitanje, k tome, ne može provesti reforme jer sama ta izjava kaže da im je glavni cilj vlast radi vlasti, a tamo gdje nema skepse, propitivanja, ne može biti ni reformi. Za to vam ne treba ni razum ni srce, samo (stranačka) disciplina u svrhu jednog jedinoga “političkoga” cilja, a to je očuvanje hranidbenog lanca, pa makar to bilo i pod cijenu da država stagnira ili propada, bitno da hranidbeni lanac funkcionira.
Jandrokovićeva izjava, osim političkih, ima i druge zanimljive konotacije. Mislim na teološke. Jandroković je predsjednik Sabora. Prvi hrvatski predsjednik, Franjo Tuđman, za Sabor je znao reći da je iznad njega samo dragi Bog. Aktualni predsjednik Sabora “malo” je preinačio Tuđmanovu tvrdnju, pa nakon njegove izjave u Velikoj Gorici mirne duše možemo zaključiti da je iznad Boga jedino koalicija HDZ–HNS. I Istanbulska konvencija. Naime, nešto što se ne smije dovoditi u pitanje je apsolut. No Bog, koji je stvorio slobodnog čovjeka, nije apsolut u smislu da se i njega može ne samo dovoditi u pitanje već i odbaciti, kako razumom, tako i srcem. Jandrokovićeva izjava u tom smislu izraz je delirija moći jer on od ljudi traži u odnosu prema političkoj koaliciji što ni sam dragi Bog ne traži od čovjeka u odnosu prema sebi, dajući mu slobodu.
wpDiscuz