Dijelovi Ekspozea Fuhameda Tilipovića Munje, upućenog Ministarstvu vjerske policije Kantona Sarajevo, Šerijatskom općinskom sudu za maloljetnike Kakanj, Međunarodnom forumu „Bosna“ i Direkciji dječjih vrtića „El Fatih“ iz Zenice o potrebi ukidanja antibosanske pojave Djeda Mraza i uvođenja tradicionalnog i antifašističkog Dede Hidžre…
Izvaci iz poglavlja 4, paragaf 7 – „O izgledu i begovskim manirama Dede Hidžre“:
Djed Hidžro će biti obućen u zeleno, a ne u crveno kao ona Vlašina Djed Mraz. Razloge promjene boje nema potrebe posebno objašnjavati, jer je svakom patrioti dobro jasno zašto je zelena haljinka ljepša od crvene. Crveno asocira samo na belaje – porežeš se na konzervu – curi ti crvena krv, pođeš preći ulicu – crveno na semaforu, na raćunu u banci si u crvenom, sudija na utakmici ti dadne crveni karton… svaki jad i ćemer je crvene boje! A, zeleno je sve što valja – trava se zeleni, list se zeleni, zelene oći… to samo balavci ne razumiju, a i oni ne kontaju zato što su još zeleni… eto vidiš – i mladost je zelena!
Umjesto na sanjkama, ko onaj agresor, Dedo Hidžro će se vozati na letećem ćilimu, zato što je ćilim realistićniji, ima ga svaka kuća u Bosni, pa ga djeca mogu lakše zamisliti, a ne sanjke – okle sanjke na ovoj skupoći! Umjesto jelena, ćilim Dede Hidžre će vući deve, zato što deve puno manje troše vode i hrane od jelena, a i izdržljivije su. Deva ti je kod životinja ko Golf dvica u auta – nepoderiva.
Umjesto odvratne sijede, ćetnićke brade s brkovima, u Hidžre će biti kahvena ili žuta brada, bez brkova – kahvena ili žuta jer Hidžro nije đuturum ko taj Mraz, Božićnjak i ostali fašisti, a bez brkova jer je tako puno praktićnije jer može jesti a da mu se ne maste brkovi, što svaki pravi patriota dobro zna.
Pošto gaza svuda, da ne prlja nogavice, Dedo Hidžro će skratiti pantole dvadesetak santimetara.
I pokrivalo za glavu Dede Hidžre bit će puno ljepše – umjesto one smiješne, mazlumske crvene kape, zar nije dostojanstvenije da na glavi ima okrugli milje ko što su oni što stoje na televizoru?
Umjesto onog fašistićkog Djeda Mrazovog uzvika: „Ho, ho, ho….“ (koje zvući ko kad Škutor okopa vinograd pa dođe kući i prije nego se naždere krmetine poćne se tako, ko nakon ratnog zloćina, oglašavati), Dedo Hidžro će meditativno i građanski svoj dolazak najavljivati vićući: „Jah, jah…jah…“
Dedo Hidžro će kao pravi patriota biti mršav i blijedo-žut, a o ne ko onaj debeloguzi rumeni krmak Djed Mraz. U vrijeme bosanske muke, a i globalne recesije onako ko Mrazina mogu izgledati samo fašisti, separatisti i ratni profiteri koji su se naplehali i nažderali na raćun bosanske sirotinje. Oćito je da Djed Mraz izgleda ko general Praljak ili Milorad Dodik s bijelom bradom – što je isto ćetnićki. Za razliku od njih Dedo Hidžro će biti ćasno ispijen, male glave i malo gurav ko i svi bosanski velikani kao što sam ja, Admir Glamočak, Senad Avdić, ili rahmetli Zaim Muzaferija. Tim asketskim izgledom izražavat će svu historijsku patnju Bosne. Jer Dedo Hidžro mora biti i posan i bos, mora mu biti hladno i biti gladan kao Bosna, ali mora biti i prkosan kad ga se prene iza sna.
Izvadak iz poglavlja 73., paragraf 14 „O velićanstvenoj centralnoj novogodišnjoj priredbi u Skenderiji“:
Za novu 1441. godinu treba napraviti tradicionalnu 1441. središnju priredbu u Skenderiji, s velikim iznenađenjem: Dedo Hidžro će se spustiti na ćilimu na pozornicu ko John Bon Jovi u onom spotu. Da se djeca zabave ćekajući da djed Hidžro aterira može poslužiti i mali igrokaz na poćetku, s popularnim likovima iz prijateljskih zemalja. Moglo bi se tako, u okviru raspoloživog buđeta, organizovati ono što se u Titin vakat zvalo Snježana i sedam patuljaka – samo bi se Snježana zvala Kijameta (bila bi zamotana tako da joj samo oći vire – mogao bi na predstavi to biti Hare Silajdžić), a umjesto sedam patuljaka, zbog recesije, skromno/bošnjaćki bi bio dovoljan jedan – to bi mogo bit Avdo Sidran. Dedu Hidžru bi u priredbi doćekali i pozdravili predstavnici sva tri naroda – ja bih bio predstavnik Bošnjaka, fra Marko Oršolić bi mogao glumiti Hrvata, a Želja Komšić bi, za promjenu, mogao glumiti Srbina.
Izvadak iz „Zaključka Ekspozea“
Djed Hidžro će dolaziti u svaki dom, i gdje su ga pozvali i gdje nisu, jer i oni koji ga nisu pozvali, kad im dođe, shvatit će da su ga se ustvari zaželjeli, samo da to nisu znali – ko što ne možeš naućiti plivat prije nego što skoćiš u vodu (osim ako nisi ja).
Djed Hidžro je građanska, Europska opcija i premda ima bošnjaćko ime, on predstavlja sva tri naroda i sve tri vjere, i kao takav će ojaćati jedinstvo Bosne jer će, zahvaljujući Dedi Hidžri i oni Srbi i Hrvati koji dosada to nisu, konaćno Bosnu početi osjećati kao svoju jedinu domovinu.
Umjesto da dijeli poklone, jer okle mu, Dedo Hidžro će dolazit u kuću da djeca njemu nešto daju – donaciju, sadaku, šta se mogne – što djecu puno više raduje nego da ona prime poklon – jer je blaženije davati nego primati pa će im naš Hidžro ukazati tu ćast.
Tekst je od poskokovog autora i objavljen je 2009.
wpDiscuz
