Turska je u četvrtak službeno optužila Izrael da pokušava proširiti rat iz Gaze na Libanon, prateći novi val eksplozija koje su pogodile uporišta Hezbolaha, usput se zgražajući nad “alarmantnom eskalacijom” u regiji. Hakan Fidan, ministar vanjskih poslova, na državnoj televiziji TRT hladno je izjavio kako Izrael “korak po korak” povećava svoje napade na Libanon. Jer, naravno, kad već lomiš sve što se može polomiti, zašto se zaustaviti na Gazi?
Libanonsko ministarstvo zdravstva bilježi 32 mrtvih u dva dana – dvoje djece uključeno u tu statistiku jer, znamo, ništa ne diže vojni moral kao ubijanje djece – dok se više od 3.000 ljudi vrti po bolnicama i sanira rane od eksplozija koje su, uz voki-tokije i pejdžere, sad počele detonirati i u supermarketima, na sahranama, pa, eto, i na ulicama, kao neki groteskni reality show u kojem svi sudjeluju, htjeli to ili ne.
Izrael, naravno, ne komentira. “Što da kažemo?” Misle si. Yoav Gallant, izraelski ministar obrane, onako usput, kao da govori o šahu, hladno konstatuje kako se “centar gravitacije pomiče prema sjeveru”. Jer naravno, kad jedan dio zemlje pretvoriš u prah, prirodno je krenuti prema sljedećem.
I tako, dok se vojne igrice prenose iz jednog kratera u drugi, Turska, ta moralna vertikala Bliskog Istoka, osuđuje sve oko sebe. Naravno, dok su izraelske bombe počele razvaljivati sve oko Hezbolaha, Fidan je, kao da ga se to ne tiče, zaključio: “Postale su sve provokativnije.” Zamisli, eksplozije u supermarketima, pa tko ne bi bio provokativan?
Hezbolah, naravno, šuti, jer dok Hamas vodi svoj rat u Gazi, saveznik sjeverno od granice strpljivo gleda kako se krug zatvara. Jer, znamo, svaki rat je samo predigra za neki veći, a kada si već saveznik Hamasa, tvoj trenutak tek dolazi.