Uvjetovanjem formiranja Vijeća ministara, tijela koje fingira državnu vladu BiH nacionalisti iz Sarajeva su uspjeli točno šta? Osigurali su da Mladićev i Karadžićev SDS bude vlast još nekih 10 mjeseci.
Te su se uspjeli dodvoriti jednom dijelu međunarodne zajednice kao apsolutni NATO dječaci. Da ne bi hrvatske strane u ovim pregovorima kriza oko formiranja Vijeća ministara trajala bi kudikamo dulje a Mladićeva i Karažićeva stranka činila bi i dalje vlast.
Malo tko je primjetio da nacionalističke partije iz Sarajeva, koje su blokirale implementaciju volje BH građana na izborima rade protudaytonski udar na BIH. I gaze i negiraju ne samo volju većine građana nego i volju većine naroda. Volju dva od tri naroda. Ako dva čovjeka mogu srušiti ili blokirati provedbu volje dva od tri naroda o kakvoj onda ravnopravnosti naroda u BIH govorimo? I o kojem pobogu Daytonu? Što radimo u državi u kojoj neki Željko i neki Bakir gaze po volji naša dva naroda? Zašto bismo bili lojalni državi koja nam nameće obveze a ne poštuje naša prava. Naša izborna volja je jedno od naših osnovnih građanskih prava. Ako dva šarlatana, Bakir i njegov zet, jesu u stanju srušiti volju srpskog i hrvatskog naroda, i šamarati po nama punih 10 mjeseci, koji toj institut prisile nam nameće lojanost ovoj zemlji? I što zaboga više radimo u njoj? Jer lojalnost nekoj zemlji isključivo se derivira iz obveze te zemlje, države, koja ispunjava volju birača. Ako je Bakirova volja i Željkova volja iznad volje 50% građana BIH i iznad volje dva od tri naroda u BIH onda to više nije BIH. To je Bakirov i Željkov kalifat. A mi u kalifatu nismo potpisali živjeti.
Ne samo što se blokirala provedba volje većine građana ove zemlje nego se i srušio daytonski sustav. Napravljen je državni udar o kojem se šuti. Jer su neki u nekim visokim OHR tijelima odlučili da je taj državni udar, ako ga rade Erdoganovi dečki, simpatičan.
Vijeće ministara naime nije programska koalicija, pa da ova il ona strana može uvjetovati programom drugoj il trećoj strani ulazak u Vijeće. Ako ne žele s Dodikom i njegovim programom vazda su se mogli maknuti. No oni su ostajali i uvjetovali.
Vijeće ministara oduvijek se formiralo tako da su tri strane, koje bi dobili povjerenje većine birača u sva tri naroda krojile vlast. Zašto? Zato što pobjednik u pojedinom narodu kontrolira klub pojedinog naroda u Gornjem Domu Parlamentarne skupštine BIH. Domu naroda. Imati Vijeće ministara BIH koje ne bi uživalo potporu u jednom od tri kluba Doma naroda države BIH značilo bi imati vlast koja ne može provoditi odluke. Pošto bi njene odluke blokiralo to zakonodavno tijelo.
Iz toga zaključujemo svi, osim naravno sarajevskih nacionalista, da je Vijeće ministara konsocijacijsko tijelo. Skrojeno prinudnim savezom političke volje triju naroda. Ne koalicijskim sporazumima i sukladnošću programa, budući da samo lud čovjek može vjerovati kako SDA SNSD i HDZBIH imaju sukladne programe.
Vijeće ministara naprosto nije građansko tijelo skrojeno programskim načelima, nego tronacionalna prinudna vlada BIH. Države koja ima najslabiju vladu na svijetu.
Što je u suštini loše. No po naravi je i dalje tako.
A i dalje je tako jer se političari u BIH ne mogu dogovoriti da BH državni aparat olakšaju, i da BIH dobije programsku državnu vladu, skrojenu po građanskom principu uz svoje tri građanske vlade na srednjem nivou, svake pojedine federalne jedinice.
Uvjetovanjem Dodika, Sarajevo se pokazalo kao blok koji ima otvoreno zeleno svjetlo od međunarodne zajednice da krši Dayton. Možemo samo zamisliti što bi se dogodilo Dodiku da je uvjetovao formiranje Vijeća ministara daljnjim neuplitanjem Sarajeva u proslavu januara devetog. Ili da je Čović kazao da nema formiranja Vijeća ministara bez bianco potpisa SDA na papir na HDZ-ov prijedlog Izbornog zakona.
Pri tome kršenju Daytona, od strane Sarajeva nametnulo se nekoliko pitanja:
- Zašto taj isti uvjet nisu nametali Karadžićevoj partiji?
- Zašto Srbi i Hrvati nisu odgovorili protuvjetovanjem svojih programskih ciljeva nego su dopustili da Sarajevo u javnost nameće varku kako je Vijeće ministara programsko građansko tijelo?
- Do kada će Srbi i Hrvati u BIH gledati kako nas naši lideri loše brane, i strancima predstavljaju kao manje vrijedne građane BiH?
- Zašto Karadžićeva partija dok je bila u tehničkom a i prije tehničkog mandata nije potpisala NATO put?
- Zašto Karadžić-Mektić partija, ako je doista protiv NATO puta, nije srušila Vijeće ministara nego su do kraja poslužili kao otirač Sarajevu, poluga kojom su ucjenjivali Dodika?
Zaključak
Sustav u kojem se BH nalazi sustav je koji je prema vizijama međunarodne zajednice trebao evoluirati u modernu građansku BIH s malo birokratskog aparata, pomirenim narodima, suočenima sa svojim zločinima, koji zagrljeni koračaju u svijetlu budućnost.
Realnost je da je međunarodna zajednica suodgovorna što je BIH danas na terenu postala federacija triju turboreligioznih i sve udaljenijih entiteta, Katolibanije. Kavazobanije i Pravoslavobanije. Neka se nitko ne ljuti, no to doista na terenu izgleda tako. Narodi nisu izmireni. Nema pomirbe dok god traje stanje potpune nepresuđenosti jednoj vojsci i jednoj politici u BIH.
Umjesto građanskih vrijednosti BIH se pretvorila u prostor koji na terenu nadziru tri religijske zajednice sa svim svojim nesposobnostima da odgovore na standarde modernih europskih društava. Političari u sva tri naroda potpuno su odani njihovoj moći. Narode u BIH ne nadziru političari nego popovi, fratri i imami.
Prijedlog koji smo stoga predlagali prije nekoliko godina danas se čini kao sanak pusti. Koji bi da mogu, Najdraža ambasada i građanske partije, ako ih još ima, već sutra potpisali.
Govorimo o državi BIH koja ima jednog predsjednika ili niti jednog. Koja ima jaku državnu programsku vladu, sa snažnim ministarstvima, biranu na principu 50% plus 1 i koja ima svoje tri građanske republike sa svojim vladama, koje nemaju ministarstva koja pripadaju državnim ingerencijama. Republike koje nemaju pravo otcjepljenja.
Radi se o državi bez domova naroda, bez vitalnih nacionalnih interesa, bez pariteta. Jednostavnom inteligentnom rješenju kojim je rješeno i nacionalno i građansko jednim potezom. No na žalost, to rješenje nudi Bosni i Hercegovini trajan mir i trajan gospodarski rast. Što naravno nije u interesu onih naših davnih i modernih kolonizatora koji tu planiraju, onako kako su našim očevima, sutra i našoj djeci, prodavati oružje, nudeći im svijetlu budućnost. Potom ide red mirenja, red NGO-a , red okupacije , i tako u krug.
Stoljeća naše kolonijalne gluposti nastavljaju se…