U jednom trenutku prije pet godina na stotine žena postale su zaluđene ideologijom kalifata i iz slobodne Europe pobjegle su u SirijuNjihov je život obilježio bijeg iz svijeta kojeg poznajmo i želja da tom svijetu na neki način naštete. No sada mu se žele vratiti. Žene koje su prije nekoliko godina napustile svoje kuće i otišle u Siriju kako bi postale mladenke ISIL-ovaca žele se vratiti kući, i to sve više njih.
Dvije žene iz Alabame i Alberte žele se vratiti kući nakon što je britanska tinejdžerka Shamima Begum tražila da se vrati prije poroda, sina kojeg je rodila prošlog tjedna. Ova 19-godišnjakinja preselila se u Siriju i postala tzv. ISIL-ova mladenka, žena udana za borca čiji je cilj odgojiti novu generaciju ISIL-ove djece.
Begum je prije četiri godine pobjegla iz Londona i uz tri kolegice iz razreda započela takav život.
Među tim ženama je i Hoda Muthana iz Alabame koja je zatražila oprost u nadi da će se moći vratiti u SAD. Druga žena, Amy, govorila je o odlasku iz Kanade u Siriju i njezinoj želji da se vrati u Albertu.
Shamima Begum i njezine razredne kolegice Amira Abase i Kadiza Sultanapobjegle su iz istočnog Londona u veljači 2015. godine u Siriju kako bi postale žene boraca. Begum se udala za nizozemskog borca Yago Riedijka, s kojim je imala dvoje djece, koja su se razboljela i umrla, piše The Insider.
Za Sutlanu se vjeruje da je mrtva, Sharmeena Begum i Abase proglašene su nestalima. Riedijk se predao vlastima, a Begum je zatražila povratak u London. Danas 19-godišnja Begum rodila je prošlog tjedna a trenutačno se nalazi u izbjegličkom kampu na sjeveroistoku Sirije al-Hawl s oko još 39.000 ljudi, i puno žena sa sličnim pričama.
Rekla je kako bi se vratila u Veliku Britaniju da zaštiti svog novorođenog sina, i zato što vjeruje kako ISIL “možda ipak neće preživjeti”. Britanski dužnosnici rekli su kako se Begum možda neće moći vratiti, a ako to i učini, bit će procesuirana.
Vjera u ideologiju
Poput nje svoj je dom sa 19 godina napustila Hoda Muthana i priključila se ISIL-u u Siriji 2014. godine. Putem interneta susrela se sa njihovom ideologijom, a kako je rekla, telefon koji joj je dao otac omogućio joj je pristup konzervativnim islamističkim predavanjima. Vjerovala je u pravednost Islamske države. Roditeljima je rekla kako odlazi na putovanje a umjesto toga kupila je avionsku kartu za Tursku, piše The New York Times.
Odmah je na Twitteru objavila fotografiju na kojoj drži američku putovnicu i napisala “Uskoro lomača”. Otvorila je tada, jako popularan u to vrijeme, profil na Twitteru i pozivala na nasilne akcije. U jednom je tvitu tako napisala: “Prolijte njihovu krv, ili unajmite veliki kamion i pregazite ih. Veterane, patriote, na njihov dan…ubijte ih”.
To je bilo prije više od četiri godine. Danas joj je žao zbog toga svega i želi se vratiti u SAD.
Muthanu su uhvatili kurdski borci početkom godine i od tada se nalazi u izbjegličkom kampu u al-Hawlu. Kaže kako se želi vratiti u SAD i da žali zbog svega, te da joj je “mozak bio ispran”.”Živjeli smo u neznanju, ja sam mislila da radim stvari ispravno za Boga. Sada kada se toga prisjećam čini mi se da sam bila arogantna. Sada strahujem oko budućnosti svog sina. Na kraju mi nije ostalo puno prijatelja, jer što sam više pričala o ISIL-ovom ugnjetavanju, gubila sam prijatelje”, govorila je.
U društvu je 46-godišnje Kimberly Gwen Polman koja je studirala upravno pravo u Kanadi prije odlaska i ima dvostruko državljanstvo.
“Nemam riječi kojima bi opisala koliko mi je žao”, rekla je.
Muthana je studirala na Sveučilištu Alabama i kaže kako su ju na početku privukli njihovi postovi objavljeni na društvenim mrežama.
“Sada kada se toga prisjećam, ne mogu vjerovati koliko je tu bilo ludih ideja. Ne vjerujem, uništile su mi život, uništile moju budućnost”, rekla je.
U svom tvitu ovog tjedna predsjednik Donald Trump kritizirao je Veliku Britaniju, Francusku i Njemačku jer ne žele primiti stotine ISIL-ovih zarobljenika uhvaćenih na bojištu.
“Alternativa nije dobra, jer ćemo ih biti prisiljenih pustiti”, upozorio je.
No nije spomenuo ISIL-ove mladenke, a žene će reći kako ih nikakvi službenici nisu posjetili. Spomenule su i četiri sestre iz Seattlea sa četvero djece koje se nalaze u posebnom kampu. Podaci Sveučilišta George Washington pokazuju kako je mali broj Amerikanaca, njih 59, koliko je njima poznato, otputovao u Siriju i priključio se ISIL-u. Većina uhvaćenih muškaraca vraćena je, no nije poznato zašto neke žene i njihova djeca, nisu.
Da je riječ o kompleksnoj situaciji smatra i glasnogovornik State Department Robert Palladino.
“Promatramo slučajeve kako bi bolje razumjeli sve detalje”, naglasio je.
Kanada pak smatra kako će Kanađanima zatočenima u Siriji biti teško napustiti regiju s obzirom da bi ih u susjednim zemljama moglo dočekati niz optužbi. Da postoji “niz opravdanih razloga sumnje u iskrenost njihovih molbi” smatra i Seamus Hughes iz George Washington programa. “Te žene, iako ih se naziva “mladenkama” i smatra da im je mozak “ispran”, pomagale su i podržavale mnoge te zločine a u nekim slučajevima su ih i direktno počinile”, naglašava.
I Muthana i Polman priznanju kako će mnogi sumnjati o tome imaju li pravo povratka u zemlju nakon što su se priključile najsmrtonosnijoj terorističkoj organizaciji na svijetu.
“Kako pokazati ljudima da žalite za tim što ste učinili? Kako im pokazati da ste od zapaljene putovnice došli do besanih noći sa suzama?”, pita se Polman.
Žrtva za Boga
Muthana je odrasla u dosta konzervativnom okruženju bez zabava, izlazaka i telefona. Nakon srednje škole otac joj je poklonio telefon koji ju je uveo u svijet Islama. Dvije godina nakon toga, 2014., kontakt kojeg je upoznala online rekao joj je da se ukrca na avion za Tursku, a kada sleti da nazove posebna broj. Lagala je obitelji i novac za školarinu iskoristila umjesto za studijsko putovanje, za odlazak u Tursku.
“Plakala sam jer sam mislila da sam učinila veliku žrtvu za Boga, odrekla se svoje obitelji, doma, komfora, svega što sam znala i svega što sam voljela. Mislila sam da činim pravu stvar”, rekla je.
Prokrijumčarili su ju preko sirijske granice u studenom 2014. godine i smjestili ju u žensku spavaonicu koja je bila prekrcana sa stotinama žena iz svih krajeva svijeta. Svakog je dana tim prostorom hodao jedan ISIL-ovac sa popisom muškaraca koji traže mladenke.
“Nije nam bilo dozvoljeno napustiti kuću prije vjenčanja. Znala sam da će se to dogoditi, no mislila sam da postoji izlaz. Nisam znala da su brave na vratima, lanci i ljudi koji ih čuvaju”, rekla je.
Nakon mjesec dana upoznala je Suhana Rahmana, Australca iz Melbournea koji je koristio ime Abu Jihad, tj. “Otac džihada”. Ona je uzela ime “Majka džihada”. Pod pseudonimom je objavljivala postove na Twitteru dok je njezin suprug bio u borbi. Na svom je Twitteru pozdravila i ubojstvo 12 ljudi u francuskom Charlie Hebdo 2015. godine.
Pozivala je i druge da se priključe organizaciji.
“Toliko puno Australaca i Britanaca je ovdje, no gdje su Amerikanci? Probudite se kukavice”, pisala je. Pozivala ih je i da se aktivno uključe u borbu, “prolijevaju krv i kamionom pregaze sve”. Profil joj je suspendiran.
Od njezina dolaska u Siriju bila je u braku sa trojicom muškaraca povezanih sa ISIL-om.
Prvi suprug ubijen je u ožujku 2015. godine, tri mjeseca nakon vjenčanja. Zatim se vjenčala sa ISIL-ovcem iz Tunisa s kojim je imala sina, prije nego je ubijen u Mosulu, a 2018. godine vjenčala se za sirijskog borca.
Polman je pak uz pomoć američke putovnice u Istanbul stigla 2015. godine. Zanimala ju je njega bolesnika, a muškarac kojeg je upoznala a kasnije se s njim i vjenčala, rekao joj je kako su njezine vještine potrebne u svijetu kalifata. Islam je prihvatila nekoliko godina ranije, a na internetu je promatrala slike muslimana koji ginu u Siriji. Imala je nekih psihičkih problema kako su govorili njezini rođaci, a neko vrijeme radila je u muslimanskoj školi u Richmondu. Sestra kaže kako je u ljeto 2015. godine otputovala u Austriju, a nedugo nakon toga obitelj je saznala da se priključila ISIL-u. Nisu se redovito čuli, a kada je prošlo šest mjeseci da se nije uopće javila, pomislili su da je ubijena.
Danas ove žene, kada ih upitate o stravičnim zločinima koje je organizacija počinila, ne žele o tome pričati, izbjegavaju odgovoriti na pitanja.
“Ne zanima me krvoproliće i nisam znala u što vjerovati. Ima puno videa naYouTubeu. Što je stvarno, a što nije?”, kaže Polman.
Muthana se od terorističke grupe počela odmicati dvije godine nakon dolaska. Tada je bila u drugom braku, trudna i zbog manjka željeza većinu je vremena provodila u krevetu. I tada su krenule emocije i sumnje. Drugi joj je suprug ubijen u Mosulu, ni sama ne zna da li od rakete ili zračnog napada.
2017. godine započela je opsada Al-Rake, a kada joj je puknuo vodenjak pješke je hodala do obližnje klinike dok su bombe padale na grad. Selila se iz kuće u kuću, pa iz grada u grad. Na kraju je završila u selu Shafa. Ubrzo se udala po treći put no i brzo rastavila.
Polman će pak reći kako je njezin prekid sa kalifatom bio nasilniji, i stigao godinu dana nakon njezina dolaska. Tvrdi kako je pokušala pobjeći no primijetili su ju ISIL-ovi agenti. Odveli su ju u zatvor u Al-Raki u kojem je provela toliko vremena da je izbrojala sve pločice na zidu, njih 4422.
Stalno su ju ispitivali, a kaže i kako je preživjela grupno silovanje.
Rekli su joj da ako to ikada prijavi da će ju optužiti da je špijun. Prije nego su ju pustili morala je potpisati izjavu u kojoj, ako ikada više pobjegne, prihvaća kaznu smrti.
Žene su se susrele u takvim uvjetima, bez hrane i ostalih potrepština i u stalnom strahu. A posebno teško bilo im je razmišljati o bijegu, u situaciji u kojoj su osjećale kako su zapalile sve mostove iza sebe. ISIL zabranjuje odlazak, a onog tko pokuša bijeg čekaju mine i snajperi. Muthana se ipak odvažila i priključila jednoj sirijskoj obitelji.
Sa sobom je ponijela samo dijete i kolica. Nakon noći u bijegu predala se američkim trupama u sirijskoj pustinji. To isto nekoliko dana kasnije napravila je i Polman, a nakon toga obratile su se Crvenom križu za pomoć.
“Shvatila sam kako nisam cijenila ili razumjela koliko je važna sloboda koju mi u SAD-u imamo i u njoj uživamo. Sada to shvaćam. Bilo bi premalo da kažem kako mi je žao zbog onoga što sam govorila i boli koju sam uzrokovala svojoj obitelji”, napisala je u pismu svom odvjetniku.
Hughes naglašava kako SAD ima obavezu dovesti ju doma, “ako treba i u lisicama”.
Povratak kući
34-godišnja trudna žena iz Alberte, Amy, rekla je kako se želi vratiti u Kanadu. Kaže kako je prihvatila islam nakon udaje za muslimana u Kanadi a u Siriju su se preselili sa svoja dva sina nakon što je on “počeo učiti o religiji”. Nakon što joj je suprug ubijen, udala se za Bosanca koji je ubijen tri mjeseca kasnije, a Amy je sad trudna i živi u izbjegličkom kampu.
Kaže kako se u Kanadu želi vratiti jer želi da joj sin dobije “kvalitetno obrazovanje”.
“Mislim da bi nam trebalo biti dozvoljeno da se vratimo kući. Mislim da nisam učinila ništa loše, nisam nikoga ubila ili učinila nešto loše nekome”, rekla je.
Dvije Francuskinje koje ne žele otkriti svoje identitet pobjegle su ISIL-u i žele se vratiti kući u Francusku. Nalaze se u istom kampu kao i ostale žene, no Francuska oklijeva u odluci da im dozvoli povratak. Jedan od žena je 29-godišnjakinja iz Lyona. Druge je u 30-ima i ima troje djece, kaže kako su ona, njezin suprug i djeca pobjegli od ISIL-a početkom ovog mjeseca.
“Nismo se slagali s njihovom ideologijom, no nismo mogli ništa reći”, naglasila je.
Druga je žena platila krijumčaru 50 dolara kako bi im pomogao da pobjegnu ISIL-ovog utočišta.
“ISIL-ovi borci su nas prestrašili, govorili su kako će nam prerezati grkljane i silovati”, rekla je.
Nije jasno kada su pobjegli iz Francuske u Siriju i koliko dugo su bili sa ISIL-om, no žene su rekla kako su vodile mirne živote dok su se njihovi supruzi bavili sasvim običnim civilnim poslovima. Mlađa žena rekla je da bi se voljela vratiti u Francusku u kojoj želi nastaviti živjeti po islamu i ostati sa svojom djecom.
“Oduzeli bi nam djecu i stavili ih u neke udomiteljske obitelji, razdvojili bi ih i odrastali bi u vrijednostima koje su u suprotnosti sa edukacijom koju im mi želimo pružiti”, rekla je jedna od njih.
Nadaju se kako će im se pošteno suditi, ako do suđenja dođe.
“Nadam se da će nam suditi slučaj po slučaj, a ne za sve što je grupa učinila”, naglasila je.
wpDiscuz