Dragi naši iseljenici, jeste li ikada pomislili koliko nam zapravo činite štetu kad nam uporno šaljete svoje teško zarađene eure i dolare? Vidite, mi se tu kod kuće lijepo mučimo, živimo na rubu preživljavanja, ali vaša ljubazna navika da svako malo pošaljete novac – ponekad čak i bez da vam to tražimo – drži nas u nekoj vrsti ni života, ni smrti. I znate što? Naši dragi prijatelji iz Ureda visokog predstavnika (OHR) ovdje u BiH su živi zahvaljujući toj vašoj dobroj volji. Pa živjeli.
Dakle, evo jednostavne ideje – zašto ne prestanete slati novac? Razmislite malo. Kad bi svi mi ovdje u domovini jednostavno odlučili spakirati kofere i otići k vama u Njemačku, Švedsku ili gdje god već jeste, što bi se dogodilo? Pa, ostala bi prazna BiH, bez ikoga da živi od socijalnih mrva i doznaka. I znate što bi se dogodilo tada? Morao bi otići i najveći parazit u BiH – Ured visokog predstavnika. Jer što bi on radio ovdje, kad ne bi bilo nikoga za kontrolirati, za disciplinirati, ni za nadzirati? Golemo upražnjenje prostora.
I nije da mi napadamo Crkvu. Ne, ne. Mi ne napadamo Merhamet, ni Crkvu. Oni bar pokušavaju pomoći onima koji su još ostali. Ali naši prijatelji iz OHR-a… Pa, recimo samo da su malo više „pozvani“, ali ne i korisni.
Zamislite scenu: puste ulice Sarajeva, Mostara, Banja Luke… Mjesta gdje su nekada prolazile bake s cekerima, djeca koja trče za loptom i ponekad pokoji političar koji je radio bilo što osim obećavao. OHR, kao stražar bez tornja, ostaje bez ičega za nadzirati, a njihovi uredi nalikuju na napuštene korporativne ruševine.
Pa živjeli svi vi u dijaspori! Samo nastavite slati te eure i dolare, i činite nas robovima vlastitog opstanka, dok živimo između nade i patnje. Ili, čak bolje, prestanite slati. Pustite nas da se svi lijepo iselimo, pa ćemo konačno vidjeti tko je višak u ovoj našoj dragoj BiH. Hint: čini se da su najviše „entuzijastični“ likovi upravo oni koji „čuvaju mir“, ali su jako nervozni kad im ponestane ljudi za „upravljati“.
Jedno je sigurno – čim prestanete slati novac, svi ćemo pronaći izlaz. Bilo kuda, samo da nam ne ostanu ovi koji nas stalno spašavaju od nas samih.
emina zanki l poskok.info