Govoreći o dva prijedloga OHR-a , oko izmjene Izbornog zakona Inzko je kazao da je OHR skoncetriran na usklađivanje Izbornog zakona u presudi koja se tiče Doma naroda, dok se istovremeno smatra da je problematika načina izbora člana Predsjedništva BIH kompliciranija i ne treba je rješavati ovaj put.
Čudi ta izjava, s obzirom da niti jedna funkcija, i njeno preotimanje nije destruktivno djelovala, koliko izbor Željka Komšića, dva puta, glasovima jednog naroda na mjesto koje po Ustavu pripada malobrojnijem, raseljenijem, i ratom pogođenijem narodu u FBIH.
Presuda Ustavnog suda BIH odnosi se ne samo na Dom naroda, nego i na način izbora člana Predsjedništva. Tamo jasno stoji da je pravo na legitimne predstavnike, te načelo konstitutivnosti, natkrovljujuće načelo Aneksa 4 iliti Ustava BIH.
U suštini to znači da niti Srbima u FBIH više nitko ne bi smio nametati potpredsjednika vlade FBIH, kao da im nitko nema pravo puniti klub srpskog naroda u FBIH doli njih samih.
Isto vrijedi i za Predsjedništvo. Vratiti u Ustav BIH hrvatsko kolektivno pravo na gornji dom naroda u FBIH a zadržati pravo da im se preotima jedna od najvažnijih funkcija u zemlji, koja im prema Ustavu pripada naprosto znači ne poštivati odluku Ustavnog suda BIH. Dakle Države.
To znači pogodovati snagama, koje najedanput ne priznaju Državu na koju se toliko pozivaju sve ove godine.
Ovdje ćemo iznijeti vrlo lagan način izbora dva člana Predsjedništva iz FBIH.
Prema našem prijedlogu oni bi se birali kao i do sada. U skladu sa postojećim pravilima, na teritoriju cijele FBIH. Dva člana predsjedništva mogu biti bilo koje nacionalnosti, mogu biti dva Bošnjaka, dva Roma, dva Srbina, dva Židova. No kako kaže Ustav BIH jedan mora biti izabran iz reda hrvatskog naroda, dok drugi mora biti izabran iz reda bošnjačkog naroda.
Moraju imati legitimitet, većinsku volju, jednog od dva konstitutivna naroda u FBIH. Ili Bošnjaka ili Hrvata.
Kako to utvrditi?
Vrlo jednostavno. Kandidati koji pobjede na izborima, s najvećim brojem glasova, naprosto prije prisege državi, moraju dobiti potvrdu kluba doma naroda iz kojeg dolaze.
Uostalom nepoderiva i snažna veza između člana Predsjedništva, i kluba Doma naroda, Paralamentarne skupštine BIH unešena je u sam ustav u dijelu koji govori o predsjedničkom vetu.
Naime Ustav predviđa da svaki član Predsjedništva ima pravo ulaganja predsjedničkog veta, ukoliko bude preglasan od strane druga dva člana predsjedništva, i ukoliko smatra da je preglasavanjem povrijeđen vitalni nacionalni interes naroda iz kojeg dolazi. Ukratko Ustav kaže, ma koliko se Komšić bunio takvom tumačenju, da je on, iako tvrdi da su ga birali svi građani, imao pravo štititi nacionalni interes samo hrvatskog naroda. Zašto bi se Komšića vezalo samo za hrvatski narod kad njega Hrvati ne biraju, a on tvrdi da su ga birali svi građani u FBIH. Dakle Bošnjaci. Pošsto ga Hrvati ne biraju. A Ostalih je manje od 4%.
Pa zato što je jasan smisao Ustava da je član Predsjedništva BIH predstavnik jednog od tri konstitutivna naroda.
Nesuvislo je pretpostavljati da član Predsjedništva, ima pravo korištenja veta, uz potporu Doma naroda koju tada mora zatražiti, a da sam kao izabrani predstavnik tog naroda, nema potporu tog istog Doma naroda.
Ukratko , Izborni zakon je potrebno dopuniti, tek amandmanom, da član Predsjedništva iz reda FBIH na dužnost stupa dajući prisegu pred Paralamentom BIH nakon što dobije natpolovičnu potporu ili bošnjačkog ili hrvatskog kluba naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BIH.
Kako bi to izgledalo u praksi do sada?
Izgledalo bi ovako: Bošnjaci bi mogli preglasavati Hrvate koliko god puta žele, no svaki put kad bi na izborima prošao kandidat koji nema potporu naroda kojeg želi predstavljati on ne bi prošao veto Doma naroda. Odnosno Dom naroda mogao bi zaustaviti njegovo imenovanje. Time bi se potvrdilo na samom početku mandata, koji kandidati ima stvaran legitimitet predstavljanja, odnosno koji kandidat ima kapacitet predsjedničkog veta, koji je propisan Ustavom.
Dakle kao što vidimo, rješenje koje nudimo OHR-u je jako jednostavno, ne traži izborne jedinice, nego samo traži da se poštuje načelo propisano Ustavom. Da član Predsjedništva ima pun kapacitet korištenja predsjedničkog veta. Odnosno da sa klubom doma naroda kojeg predstavlja nije na “vi” nego na “ti”