Milorad Dodik i Nenad Stevandić, dvojac kojeg sarajevska politička i pravosudna mašinerija već mjesecima maše kao trofeje pred OHR-ovim kamerama, neće završiti na Interpolovim oglasnim pločama.
Ne zato što nisu kontroverzni. Ne zato što su neupitno nedužni. Nego zato što je Interpol, jedina preostala institucija koja još uvijek ima više autoriteta od Twittera, odlučio – ovo je politički progon.
Interpol se pozvao na članak 3. Statuta, koji zabranjuje političke istrage, što je isti onaj članak koji nije prepoznat u Sudu BiH kad su Dodika, mimo Ustava, pokušali pretvoriti u pravosudnog mučenika. Sad je Sud BiH doživio realnost u kojoj sudska odluka iz Sarajeva ne vrijedi čak ni kao PDF fajl na monitoru u Lyonu.
U prijevodu s diplomatskog jezika:
“Ne vjerujemo vam da je ovo pravosuđe. Vi ste Schmidtovo pješaštvo u Bidenovoj ukrajinskoj bojišnici.”
Jer Christian Schmidt, to treba jasno reći, nije poslan u BiH da pomiri narode, uspostavi vladavinu prava ili zaštiti multietničnost.
On je izdanak europskog sukoba s Rusijom.
Ključni podatak koji BIH mediji kriju o njemu jeste da je prvi ministar s tla EU za kojeg su mediji i u Rusiji i u EU pisali da je objavio “rat Putinu”.
Ministar koji je 2014. otvoreno objavio trgovinski rat Moskvi, čovjek koji je sjebao njemačke ratare da bi poslušno sjeo za stol globalne geopolitičke kuhinje. I nije ga to diskvalificiralo – upravo su ga zbog toga kandidirali.
Blinken i Biden tražili su čovjeka za kojeg su bili sigurni da će ga Rusija odbiti u Vijeću sigurnosti. I da će tako postati potpuno njihov. I našli su ga kod Merkelice. U onoj zemlji kojoj će za koju godinu minirati Sjeverni Tok i javiti Schmidtu da krene s provociranjem Dodika. A što mora završiti presudom.
Schmidt nije došao s mirovnom porukom. Došao je s metom i nišanom. Dodik mu je samo figura na šahovskoj ploči koju treba “očistiti” prije eventualnog povratka Donalda Trumpa na američku političku scenu i otvaranja novog dijaloga s Moskvom. Te proglašenja mira u Ukrajini. A što se ne smije dogoditi prema BidenBlinken planovima.
Drugim riječima – Schmidt je posljednji Bidenov vojnik ukrajinskog ratišta, ubačen u BiH s jasnim zadatkom: destabilizirati ruski utjecaj kroz pravosudne konstrukte, političko izazivanje i etničke tenzije. Ne da pacificira Dodika – nego da ga isprovocira. Ne da umiri BiH – nego da iz nje izvuče zadnji atom antiruskog efekta prije nego što padne Bidenova administracija.
Zato Interpolova odluka nije samo poraz sarajevskog sudstva.
To je šamarčina i OHR-u, i Deep stateu i Berlinu.
Poruka da se vlast ne gradi tjeralicama, da pravda nije NATO alat, i da čak ni Dodik – kakav god bio – nije pogodan za izvoz u shemu protiv Putina. Da ne možeš protuustavnim pritvaranjem nacionalnih lidera Balkana očekivati uključenje Putina u sukob i prekid razgovora njega i Trumpa. Jer logično je. Da se Rusi sada umiješaju u BIH, svi mediji Europe optužili bi Trumpa kao naivčinu i njegovi pokušaji smirivanja rata u Ukrajini bili bi uzaludni.
Što i jeste konačni Schmidtov cilj.
Dakle mi nemamo u BIH nikakvog prijatelja u njemu. To je globalni njemački sijač kaos. Čovjek kojeg zabole neka stvar što priča Sanel Kajan kad ugleda ženu i zašto ima alergijske reakcije na suprotni spol. Ništa, baš ništa od civilnih pitanja Schmidta ne zanima. Osim možda novih civilnih žrtava na ruskoj strani.
wpDiscuz
