Nakon godina provedenih u zatočeništvu, mladi princ je zasjeo na prijestolje jednog od najvećih carstava koje je čovječanstvo ikada zabilježilo. No, vrlo brzo će se pokazati kao pogrešan izbor te će u povijesti ostati zapamćen kao Ibrahim Ludi.
Ibrahim je rođen 1615. godine kao najmlađi sin sultana Ahmeda i njegove omiljene supruge sultanije Kosem. Sljedećih godina, jedan po jedan, sultanovi muški nasljednici doživjeli su nesretnu sudbinu, ginući u borbi za prijestolje. Svi osim Ibrahima, kojeg je njegov stariji brat Murat IV 1635. zatvorio u kavez i držao ga u kavezu do smrti . Ubrzo nakon toga, kao jedini muški nasljednik osmanske loze, Ibrahim je preuzeo prijestolje. Ovo su neke od najzanimljivijih činjenica iz njegova života:
1. Smrt starije braće i zatvor
Borba za osmansko prijestolje ličila je na Igru prijestolja , slikovito rečeno. Kada je Ibrahimu bilo samo dvije godine, njegov otac je preminuo. Od tog trenutka do 1635. godine i proglašenja Murata IV za sultana, nastaje burno razdoblje previranja. Kasim i Bajazit su ubijeni, dok je najmlađi od braće ostao živ – ali zatočen.
2. Život u zlatnom kavezu vodi u ludilo
U tom periodu postojao je dio harema koji se zvao “kafesa” — zatvor za prijestolonasljednike. Unutar njegovih zidina osmanski prinčevi su bili pod nadzorom i nisu smjeli izlaziti. Ovdje je kao mladić bio zatvoren i Ibrahim. Povijesni izvori navode da je Ibrahim dok je tamo bio zatočen, u kombinaciji sa stresom koji je doživio tijekom pogubljenja svoja dva brata, doživio psihički slom.
3. Murat IV umire, a sultanija Kosem intervenira
Prije te 1640. godine sultan Murat IV umire od ciroze – naredio je da se njegov najmlađi brat pogubi. Nitko od muške djece sultana Murata IV nije preživio djetinjstvo, a znajući koliko mu je brat psihički nestabilan, Murat je odlučio i njemu oduzeti život kako ne bi preuzeo prijestolje . No, ono na što nije računao je Sultanija Kosem, Ibrahimova majka, koja je intervenirala i spasila život svog sina.
4. Ibrahim ne vjeruje
Ibrahim isprva nije vjerovao gomili koja ga je došla proglasiti novim vladarom. Blokirao je vrata kaveza i nije puštao nikoga unutra, bojeći se da će proći kao i ostala braća. Tek kada mu je K amankesh Mustafa-paša pokazao Muratovo beživotno tijelo i nakon nagovaranja njegove majke Kosem, Ibrahim je pristao preuzeti prijestolje.
5. “The Butcher of the Realm is Dead!!!”
Priče kažu da su to bile prve riječi slobodnog i novoizabranog sultana, popraćene burnim plesom po haremu. Ono što drugi nisu znali je da je novi mesar zamijenio starog . Ali proći će neko vrijeme prije nego što svi to vide.
6. U početku je sve izgledalo u redu
Spomenuti Kamankeş Mustafa-paša bio je vješt i sposoban političar i diplomat, koji je uspio prenijeti vlast s jednog sultana na drugog. Nakon što je Ibrahim zasjeo na prijestolje Osmanskog Carstva, čekao je da vidi kakav će vladar doista biti. Na opće iznenađenje većine, u prvim danima svoje vladavine pokazao se kao izuzetno dobar izbor — tražio je mišljenje svojih vezira, pokazivao interes za carstvo kojim je vladao, pa čak imao naviku maskirati se i odlaziti na gradsku ili lokalnu tržnicu i “uhoditi” obične ljude.
7. Prvi znaci da s Ibrahimom nije sve u redu
Mjeseci su prolazili, a činilo se da Ibrahim daje sve od sebe da bude najbolji mogući vladar za svoj narod. Ali njegovo zdravlje počelo je slabiti, pojavile su se jake glavobolje i napadaji tjelesne slabosti. Većina znanstvenika danas smatra da su to bili prvi simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja zbog svega s čime se morao nositi tijekom odrastanja. Kako su godine prolazile, “dobri sultan Ibrahim” postajao je sve nestabilniji. Zato se Sultanija Kosem dosjetila haremom zaokupiti pažnju svog sina ! Uostalom, trebao je i nasljednika, što se ubrzo i dogodilo. Ali ono na što nitko nije računao bila je činjenica da je Ibrahim imao nezasitan apetit za žene.
8. Čak ni njegova djeca nisu bila sigurna u njegovoj blizini
Nakon ljubomorne svađe sa suprugom Sultanijom Turhan Hatidžom, Ibrahim joj je iz naručja oteo njihovog zajedničkog sina Mehmeda i prijetio dječaku nožem . Porezao ga je i potom bacio u bazen. Jedan od slugu odmah je priskočio i spasio mladog princa, no dječak se jedva oporavio od incidenta.
9. Volio je one žene koje nije mogao imati
Ibrahim je u haremu imao stotine robinja, a najviše su ga oduševljavale punije žene i – one koje nije mogao imati . Navodno se jednom prilikom zaljubio u muftijinu lijepu kćer i od vjerskog poglavara zatražio njenu ruku. Muftija je znao kakav je Ibrahim čovjek i odbio ga je. Unatoč zastrašujućim pričama koje su dolazile iz harema, muftija nije mogao ni zamisliti da će mu sultan oteti kćer, a potom je, nakon nekoliko dana preživljavanja, vratiti.
10. Sav novac potrošio je na opremanje harema
Ibrahim je bio opsjednut haremom (skupljao je knjige s opisima raznih poza) te je na njegovo opremanje trošio najviše novca iz državne blagajne. Tijekom njegove vladavine carski je harem dosegao neviđenu razinu luksuza . Žene su imale najmirisnije parfeme, najfiniji tekstil i najskuplji nakit. Međutim, njegova najveća opsesija — zbog koje je u Francuskoj dobio nadimak ” Le Foy de Fourrures “ — bila je krzno .
11. Najzloglasnija priča o ludom sultanu
Možda najzloglasnija priča o Ibrahimu vezana je za Sultaniju Sivekar, koja mu je navodno rekla da je jednu od njegovih konkubina “kompromitirao autsajder”, ali da ne zna više detalja o tome. Danima je bjesnio i tražio informacije o izdajniku u svojim redovima. Međutim, kako nijedna istraga nije dala rezultata, Ibrahim je naredio da se sve žene u njegovom haremu zavežu u vreće i bace u Bospor. Ukupno 280 žena utopljeno je zbog neutemeljenih optužbi za izdaju.
12. Planovi Sultanije Kosem se ne ostvaruju
Jedan od glavnih razloga zašto je sultanija Kosem zauzela Ibrahimu haremom bio je taj što je ona tada mogla samostalno vladati. No nakon što je odlučio svoje konkubine učiniti moćnijima od svojih sestara, i ona je konačno izgubila strpljenje sa svojim mentalno nestabilnim sinom.
13. Njegovi bliski suradnici postaju premoćni
Uz osobne sulude zahtjeve, oko sebe je okupio i gomilu ljudi sumnjivog podrijetla i namjera. Jedan od njih bio je Cince Hocha, koji ga je nagovorio da pogubi prethodnog velikog vezira. U međuvremenu su temelji carstva postajali sve klimaviji. A onda je došao rat s Venecijom 1644 . Do tada ga je većina ljudi tolerirala, jer njegove odluke nisu bitno utjecale na živote velikog broja ljudi, no nakon što je počeo rat s Venecijom, to se promijenilo. Venecija je blokirala Dardanele i prekinula vezu Istanbula s Mediteranom, što je dovelo do ozbiljnih nestašica. A što je Ibrahim radio dok je njegov narod gladovao? Provodio je vrijeme u haremu i nametao brutalne poreze.
14. Majka se okreće protiv sina
Godine 1647., nakon tri godine sukoba, počela se pripremati urota protiv Ibrahima . Najnoviji veliki vezir udružio se s majkom, ni manje ni više, kako bi ga skinuli s prijestolja i spasili što se spasiti može. Ali ništa nije išlo po planu. Sultan je naredio pogubljenje velikog vezira, a majku protjerao iz harema . Napokon je mogao nesmetano uživati, dok se katastrofalni rat s Venecijom nastavljao nesmanjenom brzinom.
15. Janjičari su mu došli po glavu
Samo godinu dana nakon opisanog događaja, elitna vojna postrojba Osmanskog Carstva — janjičari — odlučila je sultanu stati “za vrat”. Kada su se pobunili, Ibrahim i njegovi prijatelji nisu imali šanse. Osim toga, ni stanovnici Istanbula više nisu mogli podnijeti njegovu okrutnost. Osmog dana kolovoza 1648. gnjevna rulja uhvati velikog vezira i rastrga ga na komade. Zatim su krenuli prema sultanu, koji je odlučio potražiti utočište kod svoje majke.
16. Povratak u kavez
Istoga dana stražari su uhvatili Ibrahima i zatvorili ga u Topkapi palaču. Opet se našao u kavezu, ali je cijelo vrijeme naivno računao da će ga majka zaštititi. Ona je, pak, o svemu imala sljedeće mišljenje: “Na kraju nikoga neće ostaviti na životu. Izgubit ćemo kontrolu nad vladom. Cijelo društvo je u ruševinama. Neka ga odmah svrgnu s trona.”
Umjesto njega na prijestolje je doveden njegov šestogodišnji sin Mehmed.
17. Smrt
Nitko se nije osjećao sigurnim dok je Ibrahim još bio živ, pa makar bio zatvoren u kavezu. Novi veliki vezir zatražio je od vjerskih vođa fetvu kojom bi odobrili njegovo smaknuće, a ni njegova majka se ovoga puta nije bunila. Umjesto odrubljivanja glave, sultan je 18. kolovoza 1648. pokušao biti zadavljen na smrt, a tom je prilikom izgovorio sljedeće riječi: “Zar među onima koji su jeli moj kruh nema nikoga tko će se smilovati nada mnom i zaštititi me? Ovi Okrutni ljudi su došli da me ubiju. Milost! Milost! “, prenosi nationalgeographic.rs
wpDiscuz
