Dok je većina političara u Bosni i Hercegovini konfuzno promatrala prošlotjedno “događanje naroda“ i demoliranje institucija vlasti, onaj od kojeg bi se to po prirodi funkcije koju obnaša najmanje očekivalo, ministar sigurnosti, stao je uz prosvjednike i upozorio policiju da ne smije koristiti prekomjernu silu.
Pa čak i kada su gorjele zgrade državnog predsjedništva i županijskih vlada u Sarajevu, Zenici, Tuzli i Mostaru, Fahrudin Radončić je to stavljao u drugi plan ističući kako ispadi huligana ne mogu zaprljati opravdani socijalni gnjev osiromašenih građana, za što je on glavne krivce vidio u vladajućim bošnjačkim strankama u Federaciji i većini županija – SDP-u i SDA. Ovakvom reakcijom na prosvjede izazvao je oštar odgovor spomenute dvije stranke. Optužili su Radončića za populizam i ubiranje jeftinih predizbornih poena, ali i za neadekvatan odgovor njegova ministarstva na nasilne prosvjede. Zatražena je i njegova ostavka, o čemu će državni parlament uskoro odlučivati.
Otkako je prije pet godina osnovao stranku Savez za bolju budućnost BiH (SBB) i ušao u aktivnu politiku, Radončić se ponaša vrlo fajterski, pri čemu vješto koristi svoje medijsko carstvo, ali i dugogodišnje novinarsko iskustvo i izraženu elokventnost. Tako je i ovaj put na prozivke iz SDA i SDP-a sarkastično odgovorio njihovim dužnosnicima u vlasti da “spakiraju kufere i za svaki slučaj ponesu četkice za zube“, jer bi zbog korupcije, privatizacijskih pljački i, kako kaže Radončić, siromašenja vlastitog naroda neki od njih mogli završiti u zatvoru. Retorički je nadigrao i najvećeg majstora ironije u bh politici Zlatka Lagumdžiju. Na konstataciju predsjednika SDP-a kako je ova stranka “iz nužde napravila grešku“ i ušla u vlast sa SBB-om na državnoj razini, Radončić je duhovito uzvratio da je Lagumdžija danas očito u “velikoj nuždi“.
Ostaje važan igrač
Bez obzira kako završila priča o njegovoj smjeni, Fahrudin Radončić jest i bit će vrlo značajna politička ličnost u BiH. Njegov politički utjecaj u poslijeratnoj BiH nikada nije bio upitan. Zahvaljujući svojoj medijskoj grupaciji “Avaz”, Radončić je godinama utjecao na kreiranje političkih procesa, posebno među Bošnjacima. U određenim razdobljima bio je u ljubavi ili svađi sa svim velikim bošnjačkim strankama i liderima – od Harisa Silajdžića do Zlatka Lagumdžije i Sulejmana Tihića. Radončićeva medijska potpora ili napadi itekako su utjecali na izborne rezultate spomenutih lidera i njihovih stranaka.
No, 2009. godine Radončić je na iznenađenje mnogih odlučio skinuti medijsku zavjesu i otvoreno se uključiti u političku borbu utemeljivši SBB BiH. Prijale su mu usporedbe sa Silvijem Berlusconijem, a u više navrata je i sam pravio takve paralele objašnjavajući zašto se kao bogat i medijski vrlo utjecajan čovjek odlučio upustiti u političku borbu. Stavljajući ekonomiju u prvi plan i angažirajući nekompromitirane i obrazovane kadrove, uz svesrdnu pomoć svojih medija, Radončić je već na prvim izborima postigao odličan rezultat. Njegova je stranka postala nezaobilazan čimbenik u parlamentima na svim razinama, a malo je nedostajalo da pobijedi Bakira Izetbegovića (SDA) u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. I danas tvrdi kako bi u tome uspio da mu nije pokradeno 75 tisuća glasova, za što optužuje lokalna izborna povjerenstva u kojima sjede kadrovi SDA.
Njegov SBB danas je oporbena stranka na svim razinama, osim na državnoj, gdje je dio labave matematičke koalicije u kojoj je još pet stranaka. Međutim, državna vlast u BiH ima male ovlasti u socijalnoj, obrazovnoj i ekonomskoj politici. Upravo na toj činjenici da nije u “stvarnoj vlasti“, upornom isticanju borbe protiv korupcije, reviziji privatizacije i pokretanju ekonomije, Radončić bi već na izborima u listopadu ove godine mogao dodatno ojačati svoj utjecaj. Srbi i Hrvati ga smatraju pragmatičnim i realnim političarom jer kritizira pokušaje unitarizacije BiH i ne osporava pravo ovih naroda da sami biraju svoje predstavnike. Praktičnim potezima pokazao je kako mu dodatno bogaćenje nije motiv za ulazak u politiku. Odrekao se ministarske plaće u korist jednog policijskog sindikata, a od svih svojih zastupnika u parlamentima tražio je da stipendiraju po jednog ili više učenika i studenata. Istodobno, njegovih stranačkih kadrova nema u upravnim odborima, javnim poduzećima i drugim mjestima gdje se stvaraju afere s rasipanjem javnih prihoda.
Iako ga zovu “bosanskim Berlusconijem“, Radončić se u javnosti ne ističe pretjerano svojim bogatstvom kao kontroverzni Talijan. Poznato je da ima zrakoplov “cessnu“, jahtu i luksuzni cadillac, ali ga paparazzi nikada nisu uspjeli „uhvatiti“ u uživanju ovog luksuza. Pravi je radoholičar i vrlo malo vremena provodi na odmoru. Kada to radi, omiljena destinacija mu je rodni kraj, odnosno Plav i Gusinje, gdje je napravio i novu kuću. Deklarirani je vjernik i u više navrata je pomogao izgradnju ili obnovu u ratu porušenih džamija, a jedan je od većih donatora i za novu zgradu Rijaseta Islamske zajednice u BiH. Usprkos islamskom svjetonazoru, Radončić slovi za umjerenog političara koji otvoreno kritizira pokušaje radikalizacije bosanskih i uopće balkanskih muslimana, kao i upletanje Islamske zajednice BiH u politiku.
Fiktivna rastava?
On je jedan od najbogatijih Bošnjaka i tu financijsku neovisnost vrlo vješto koristi u politici. Još bolje koristi snagu i utjecaj svojih medija, a prije svih vodeće tiskovine u BiH Dnevnog avaza. Formalno, Radončić danas nije vlasnik “Avaza”, već je to njegova bivša supruga Azra. Da bi postao ministar sigurnosti i izbjegao sukob interesa, Radončić se morao „osloboditi“ kompanije. Umjesto da ga proda, on je pravnom akrobacijom odlučio u, mnogi tvrde fiktivnoj, brakorazvodnoj parnici medijsko carstvo vrijedno više od 100 milijuna eura prepustiti (bivšoj) supruzi. Tako je Azra Radončić, s kojom Fahro (kako ga zovu i prijatelji i neprijatelji) ima dvoje djece, postala „najpoželjenijom samohranom majkom u BiH“.
Naravno, svima je jasno da Radončić i dalje upravlja poslovnim carstvom, a čak mu je i sjedište stranke u Avaz Twist Toweru, koji je sa 40 katova i 175 metara visine najviša zgrada u BiH. No, njegov put do tog bogatstva, ali i uopće životna priča, vrlo su zanimljivi. Fahrudin Radončić rođen je 1957. godine u Beranama, na sjeveroistoku Crne Gore. Podrijetlom je iz gradića Gusinje, koje se nalazi na crnogorsko-albanskoj granici, ali tamo je proveo tek prvih nekoliko godina života. Roditelji su se zbog posla preselili u Podgoricu, gdje se Radončić školovao, ali i započeo novinarsku karijeru.
U novinarstvo je ušao kada mu je bilo samo 19 godina, a već sa 23 godine postao je urednik omladinskog republičkog lista “Omladinski pokret”. Od 1989. godine do početka rata u BiH radio je kao dopisnik zagrebačkog tjednika “Danas.” U to je vrijeme pozornost privlačio uglavnom pišući o turbulentnim zbivanjima na Kosovu. Pred raspad Jugoslavije objavio je knjigu “10.000 dana robije”, životopis disidenta i borca za neovisnost Kosova Adema Demaćija. To je, osim profesionalnog, bilo i privatno turbulentno razdoblje Radončićeva života jer je u braku s podgoričkom novinarkom Snježanom Rakonjac dobio sina.
Ključni trenutak u Radončićevu životu svakako je dolazak u Sarajevo pred rat 1991. godine. Ubrzo nakon preseljenja u BiH osnovao je nakladničku kuću „Avaz“.
Prvih godinu dana rata proveo je u stožeru zapovjednika Armije BiH Sefera Halilovića. No, bliskost s bošnjačkim čelnikom Alijom Izetbegovićem i tadašnjom vlasti u Sarajevu omogućio mu je da u jesen 1993. godine pokrene svojevrsni nacionalni tjednik „Bošnjački avaz“, a dvije godine kasnije i dnevnu tiskovinu “Dnevni avaz“, koja je do danas ostala najnakladniji i najutjecajniji dnevnik u BiH.
Neprijatelj br. 1
O podrijetlu kapitala kojim je Radončić pokrenuo ono što će kasnije izrasti u uspješno medijsko carstvo mnogo je različitih tvrdnji, ali činjenica da je prvih godina “Avaz“ snažno podupirao Izetbegovića i njegovu SDA mnogo toga govori.
Najviše pozornosti danas Radončić privlači upravo sukobom sa sinom svog političkog uzora i nekadašnjim bliskim prijateljem Bakirom Izetbegovićem. U najveće neprijatelje pretvorila ih je politika, a Radončić danas ne propušta nijednu priliku da upravo Izetbegovića označi kao pokrovitelja poratne pljačke bošnjačkog naroda, neriješenih političkih ubojstava i pokušaja vjerske radikalizacije Bošnjaka. Borba između njih dvojice, po svemu sudeći, još dugo će trajati.
VLM
wpDiscuz