Na Bleiburgu su ubijali Komšićevi komunisti. Ne Srbi. Nego komunisti. Predvođeni Hrvatom Titom.Na Sutjesci su ginuli antifašisti.
Komšić je stoga u pravu.
Njegovi su bili na Bleiburgu. I ubijali su.
Nitko Komšićev nije poginuo na Sutjesci.
Naši , a ne Komšićevi i ne Titovi, nego naši, djeca Dalmatinske Zagore, Završja, Huma, Zapadnih strana i otoka, djeca spaljenog kamena, kamena koji je Poglavnik predao Talijanima, ostavili su tri tisuće života na Sutjesci. Ne Komšićevci.
Bili su Katolici. Ne ljudi s članskim iskaznicama i staljinadama u srcu.. Bili su kršćani. Bili su i Ivani Gorani Kovačići. Ljudi iz Jame.
Ljudi i žene, željni slobode koji su ostavili svoje poslove po vrtačama, svoje kamene prizide, oni koji su prestali klesati kamen, čuvati stada, presti kudolom i tkati vunu. I otišli su braniti dom. Oni su ginuli za svoj dom! A ne oni koji se kunu da su ginuli Za Dom koji su raskomadali za ljubav Velikima.
Oni koji im žele oduzeti posthumno hrvatski i kršćanski identitet, izbrisati ih iz našeg sjećanja, iskorijeniti ih iz nas, to nije svećenstvo i to nisu Hrvati nit ljudi. Najmanje su kršćani. To su monstrumi.
Simbolički, povijesno, stavljena u bilo koji kontekst, Sutjeska je uz Vukovar najvažnije i najčistije mjesto hrvatske nacionalne tragedije novijeg vremena.
Po svojoj nevinosti, narativu, domoljublju, hrvatoljublju i junaštvu ona je daleko iznad Bleiburga.
Teško je ovo čitati sinovima Bleiburških žrtava no upravo im Isusov nauk nalaže da to shvate.
Na Bleiburgu su bili i oni koji su pristali na izdaju dijelova hrvatske države i izručenje stotina tisuća pripadnika vlastitog naroda i zemlje okupatoru.
Na Sutjesci su umrli oni koji su se ustali protiv toga.
U nekom etimološkom smislu oni Partizani Sutjeske, Hrvati, su bili prave ustaše.
A Pavelić kao sluga okupatora nikako nije mogao biti “ustaša”.
Štoviše, on je nekada časnu titulu “ustaša” koju je nosio i najčasniji Hercegovac ikada , Mihael Ljubibratić, prvi prevoditelj Kurana na slavenski, koju je nosio i Don Ivan Musić, oba ustanici i oba uz Jeanne Mercus ustaše protiv Osmanskog Zuluma također isprostituirao.
Pavelić je isprostituirao Hrvate. Isprosituirao je drevni hrvatski pozdrav “Za Dom”.
I nejasno je , zašto RH kao država, onima koji pokušavaju relativizirati njegovo ime, ne oduzima državljanstva i kazneno ih ne progoni?Ne radi se tu o demokraciji. Nema “ali” oko nečega što je raskomadalo narod i zemlju i stavilo je u službu strane sile. To niti jedna država svijeta, koja drži do sebe, ne dopušta.
I zašto pobogu RH Sabor ne komemorira Sutjesku?
Više je hrvatskih djevojaka i žena položilo život na Sutjesci nego što je Bošnjaka Muslimana ukupno tamo poginulo. Ovo pišemo ne da tu bošnjačku žrtvu minoriziramo, štoviše duboko ju poštujemo svjesni činjenice kakva je nacistička agitacija bila po BIH. Naglašavamo ovo zato što danas, dok slušate medije s Prostora džihada, (njihov naziv za ABIH teritorij) na trenutak dobijete osjećaj kako u Partizanima živa Hrvata uopće bilo nije.
Daleko van Hrvatske, hrvatske kćeri i sinovi, 3000 njih, ginu od sile koju je u Zagreb i Sarajevo uvelo priglupo kvislinško pašče s Bradine. Čovjek čiji grob u Madridu, na sramotu Hrvata, naročito na sramotu sinova Ustaša izdanih na Bleiburgu, još nije dignut u zrak.
Odgovrne nacije nacionalnim izdajnicima ni za grob ne daju da se zna.
Krvavi susret Hrvata koji brane svoju zemlju s okupatorom i tolike junačke hrvatske smrti doista Sutjesku čine centralnim mjestom novije hrvatske povijesti.
Ako hrvatsko liderstvo u BIH ne shvaća koliko je Sutjeska važan znamen i neosporan ponos našeg naroda, oni nisu nit lideri nit su Hrvati.
Za liderstvo u Zagrebu nam je jasno. Austrija zabranjuje bilo kakvu pozitivnu reminiscenciju zajedničkih rovova Srba i Hrvata. A najveća austrijska stranka u Hrvatskoj, HDZ radi što i svaki bečki dječak radi kad mu šef pjevačkog zbora pošalje instrukcije.
Poskok.info