IDPI Mostar upozorava: Treba ukinuti mogućnost da bilo koji hrvatski izaslanik bude izraz bošnjačke izborne volje

Konstitutivnost naroda i njihovo legitimno predstavljanje nisu nešto oko čega se trebaju voditi politički i stranački pregovori. Ta su načela već ugrađena u temelje DMS-a i Ustava BiH, i dok je to tako svi nositelji zakonodavne, izvršne i sudske vlasti imaju ustavnu i zakonsku obvezu poštivati i provoditi ta načela, odnosno imaju obvezu Izborni zakon BiH uskladiti s tim načelima.

Neslužbene najave da bi Visoki predstavnik C. Schimdt mogao intervenirati u izborno zakonodavstvo, pa i Ustav FBiH, kako bi se ono konačno vratilo u okvire Ustava BiH i Daytonskog mirovnog sporazuma (DMS-a), određeni društveni i politički akteri u BiH koriste kao povod za mnoštvo neutemeljenih i pristranih komentara o problematici Izbornog zakona i nužnosti njegovog usklađivanja s Ustavom BiH i DMS-om.

Jedna od glavnih teza koju pri tom iznose je ona kako bi takva intervencija bila ispunjavanje želja HDZ-u BiH te kako bi time Hrvatski klub Doma naroda Parlamenta FBiH bio poklonjenHDZ-u BiH. Spomenuta teza primjer je (ne)svjesne manipulacije činjenicama kojom se složen ustavno-pravni i politički problem neutemeljeno pojednostavljuje i pristrano svodi na samo jednu, u biti sporednu dimenziju koju se, pri tom, izvlači iz konteksta, negativnokonotira i pogrešno tumači.

Kako bi se, na ustavno-pravnoj razini, ispravno razumjela problematika izbornog zakonodavstava u BiH nužno je promatrati ju unutar konteksta DMS-a, Ustava (F)BiH te mjerodavnih odluka Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava (ESLJP).

Za sagledavanje i razumijevanje politoloških i političkih dimenzija problematike izbornog zakonodavstva nužno je uzeti u obzir i konkretne izborne manipulacije koje su se događale pri izboru Hrvatskog člana Predsjedništva BiH te izaslanika u Dom naroda PFBiH, odnosno ustavno-pravne i političke okolnosti pri formiranju Vlade FBiH 2001. i 2011. godine. U tom je procesu nužno, prije svega, poći od neporecive političke, ustavno-pravne, logičke i semantičke istine da je konstitutivnost Bošnjaka, Hrvata i Srba temeljno ili natkrovljujuće načelo Ustava BiH i cjelokupnog DMS-a.

Tu je istinu izrekao i potvrdio i Ustavni sud BiH svojom odlukom U-5/98 koju je donio 2000. godine po apelaciji tadašnjeg predsjedatelja Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića. Iz konstitutivnosti tri naroda nužno proistječe injihova međusobna ustavno-pravna i institucionalna jednakopravnost. Jedino načelom konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti tri naroda može se objasniti zašto BiH ima tri jednakopravna člana Predsjedništva koji se rotiraju na funkciji predsjedatelja, zašto Dom (konstitutivnih) naroda Parlamentarne skupštine BiH ima tri, brojem izaslanika i ovlastima jednaka kluba, zašto postoji B-H-S paritet u Vijeću ministara i Ustavnom sudu BiH, itd. DMS i Ustav BiH su, dakle, odredili i uspostavili tijela zakonodavne, izvršne i sudske vlasti koja služe operacionalizaciji i institucionalizaciji načela konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda.

No da bi navedena tijela vlasti i njihova struktura imali smisla i da bi ona mogla ispunjavati svoju temeljenu ustavnu zadaću, nužno je da u njima budu legitimni politički predstavnici tri konstitutivna naroda. Na primjer, nužno je da Hrvatski član Predsjedništva BiH, kao i izaslanici u Hrvatskom klubu Doma naroda PFBiH budu izraz hrvatske izborne volje. Stoga je načelo legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda u institucijama i tijelima vlasti koje su DMS i Ustav BiH namijenili upravo takvoj vrsti kolektivnog predstavljanja conditio sine qua non konstitutivnosti ne samo Hrvata, nego i Bošnjaka i Srba.

Konstitutivnost Hrvata, Bošnjaka i Srba primarno se ogleda u činjenici da su im DMS i Ustav BiH dodijelili status „demosa“, odnosno „naroda iz kojeg proistječe demokratska i legitimna vlast“ u spomenutim institucijama i tijelima vlasti. Legitimitet predstavljanja konstitutivnih naroda, stoga je, sama srž načela konstitutivnosti. Iz čega neporecivo slijedi kako je svaki oblik relativiziranja, nepoštivanja i kršenja načela legitimnog predstavljanja ujedno i relativiziranje, nepoštivanje ikršenje ne samo načela konstitutivnosti tri naroda nego i DMS-a i Ustava BiH.

Osnovna svrha Izbornog zakona je osigurati legitimitet (ustavnost) i legalitet (zakonitost) izabranih političkih predstavnika. Stoga je, iz postojeće ustavno-pravne perspektive, nužno da legitimno predstavljanje tri naroda bude temeljno načelo Izbornog zakona BiH, kao što je već temeljno načelo Ustava BiH. Ukoliko se u tijelima vlasti koje su Ustav BiH i DMS namijenili predstavljanju tri konstitutivna naroda ne nalaze legitimni predstavnici svakog od tri konstitutivna naroda, onda ta tijela nisu legitimna ni legalna, niti je sam izborni proces legitiman i legalan.

To neporecivo potvrđuje i odluka Ustavnog suda BiH U-23/14 (Ljubić), u kojoj se na čak 13 mjesta spominje legitimno političko predstavljanje, kojom je izrijekom naloženo PS BiH da Izborni zakon BiH uskladi s Ustavom BiH, odnosno da se svakomkonstitutivnom narodu osigura da ga u tijelima vlasti namijenim toj vrsti kolektivnog zastupanja predstavljaju njihovi legitimni politički predstavnici, na svim administrativno-političkim razinama.

Iz prethodno navedenog, očito je i neporecivo da pitanje legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda, odnosno legitimnosti i legalnosti izbora proizlazi iz temeljnih načela DMS-a i Ustava BiH, kao i mjerodavnih odluka Ustavnog suda BiH. Svoditi, u tomkontekstu, problematiku usklađivanja Izbornog zakona BiH s DMS-om, Ustavom BiH imjerodavnim odlukama Ustavnog suda BiH na „ispunjavanje želja HDZ-u BiH“ može biti izraz ili totalnog nerazumijevanja ustavno-pravnog i političkog konteksta ili pak licemjernog i zlonamjernog obmanjivanja javnosti.

Pogrešna je i neutemeljena i tvrdnja kako bi, u slučaju jasnijeg ugrađivanja legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda u Izborni zakon BiH, Hrvatski klub Doma naroda PFBiH bio poklonjen HDZ-u BiH te kako bi to značilo unutarnacionalnu diskriminaciju Hrvata po regionalnoj osnovi. Jedna je od zadaća Izbornog zakona BiH osigurati jednaku vrijednost glasa svih birača koji sudjeluju u određenom izbornom procesu, u ovom slučaju procesu izbora izaslanika u Hrvatski klub Doma naroda PFBiH.

Činjenica je kako je Izborni zakon BiH, koji je osporen odlukom Ustavnog suda BiH U-23/14 (Ljubić), drastično kršio to načelo na način da je, na primjer, glas jednog Hrvata iz Bosansko-podrinjskog kantona bio 1.400 puta vrjedniji od glasa jednog Hrvata iz Posavskog kantona, a 1.302 puta vrjedniji nego glas jednog Hrvata iz Zapadnohercegovačkog kantona.

Prigoda je ovdje spomenuti kako je Institut za društveno-politička istraživanja još prije općihizbora 2018. godine formulirao i objavio prijedlog izmjena Izbornog zakona BiH, koji u još većoj mjeri nego aktualni prijedlog Hrvatskog narodnog sabora BiH, osigurava legitimitet predstavljanja, odnosno jednakovrijednost glasa unutar svakog od konstitutivnih naroda, ali i „ostalih naroda i građana“ kao zasebne izborne jedinice za popunjavanje Kluba ostalih DNPFBiH.

To je u IDPI-jevom modelu postignuto sustavom Koeficijenata izbornih bodova (KIB), utemeljenih na postotku pripadnika svakog od konstitutivnih naroda u svakom kantonu u odnosu na ukupan broj pripadnika svakog od tih naroda u cijeloj FBiH. KIB svakog kantonapotom među sobom dijele svi zastupnici određenog naroda u skupštini tog kantona, te s tako dobivenim Osobnim izbornim bodovima (OIB) sudjeluju u izboru izaslanika odgovarajućeg kluba u Domu naroda u Velikom izbornom kolegiju svojeg naroda.

Pored jednakovrijednosti glasa unutar svakog konstitutivnog naroda kao zasebne izborne jedinice, izmjene IZ BiH trebaju ukinuti i mogućnost da bilo koji hrvatski izaslanik bude izraz bošnjačke izborne volje, jer je to izravno kršenje načela legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda.

Primjerice, u Bosansko-podrinjskom kantonu živi ukupno 24 Hrvata, a Edin Fejzić, koji ih sada „predstavlja“ u Hrvatskom klubu DN PFBiH, dobio je kao kandidat na listi stranke „Goraždanska priča“ 319 preferencijalnih glasova. S obzirom da je to preko 13 puta više glasova od ukupnog broja Hrvata u BPK, očito je kako on nikako ne može biti izraz hrvatske izborne volje, odnosno, ne može biti legitimni hrvatski predstavnik.

Protivnici moguće intervencije C. Schmidta u IZ BiH i Ustav FBiH, idu tako daleko da tvrde kako bi to dovelo do situacije u kojoj bi jedan hrvatski izborni glas bio tri do četiri puta vrjedniji nego bošnjački izborni glas. Što više, koristeći se već opisanom metodom pojednostavljivanja i manipuliranja, umjesto hrvatskih izbornih glasova koriste izraz „HDZ- ovi glasovi“. Na djelu je, ponovno, ili nerazumijevanje temeljnog načela Ustava BiH i DMS- a, načela konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti tri konstitutivna naroda, ili pak svjesno manipuliranje pogrešnim tumačenjem spomenutog načela. Konstitutivnost naroda je upisana u DMS i Ustav BiH kako bi se, među ostalim, osiguralo da sva tri naroda budu ustavno-pravno i institucionalno jednakopravna, odnosno, kako bi se onemogućilo da jedan narod zbog brojčane nadmoći majorizira i diskriminira drugi narod.

Stoga je ustavno-pravno, logički i politički potpuno neutemeljeno i pogrešno uspoređivati vrijednost hrvatskih i bošnjačkih glasova pri izboru predstavnika u tijela vlasti koje su DMS i Ustav BiH namijenili predstavljanju konstitutivnih naroda. Narodski rečeno, takvo uspoređivanje poput je zbrajanja krušaka i jabuka. Načelo jednake vrijednosti glasa za sve građane BiH neovisno o njihovom pripadništvu nekom od konstitutivnih naroda vrijedi u Zastupničkom domu PFBiH, dok u Domu naroda to načelo ne vrijedi na razini cijeloga DN nego na razini klubova konstitutivnihnaroda.

Nerazumijevanje ili negiranje te činjenice znači nerazumijevanje ili negiranje Ustava BiH i cjelokupnog DMS-a. Pozivanje na „europske demokratske standarde“ kao argument za protivljenje izbornimmodelima koji bi osigurali legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda također je u potpunosti neutemeljeno jer u dvije visoko razvijene Europske države, Belgiji i Švicarskoj, od kojih je u jednoj i sjedište središnjih institucija Europske unije, postoje identitetski utemeljene društveno-političke zajednice čija je „konstitutivnost“ upisana u ustave tih država i institucionalizirana kroz administrativno-teritorijalni ustroj, strukturu i sastav tijela državne uprave te izborno zakonodavstvo.

Izmjene Izbornog zakona koje bi osigurale legitimno predstavljanje tri naroda ne mogu se osporiti niti pozivanjem na odluke ESLJP-a, prije svega zato što se legitimno predstavljanje i mjerodavne presude ESLJP-a međusobno ne isključuju, nego nadopunjuju. Osim toga, odluka Ustavnog sud BiH U-3/17 (Čolak) jasno kaže kako je presudu U-23/14 (Ljubić) nužno implementirati neovisno i prije mjerodavnih presuda ESLJP kako bi se u potpunosti mogli implementirati izborni rezultati i kako bi se izbori uskladili s općim načelom demokracije da jedan konstitutivni narod ne bira predstavnike drugom konstitutivnom narodu.

Konstitutivnost naroda i njihovo legitimno predstavljanje, dakle, nisu nešto oko čega se trebaju voditi politički i stranački pregovori. Ta su načela već ugrađena u temelje DMS-a i Ustava BiH, i dok je to tako svi nositelji zakonodavne, izvršne i sudske vlasti imaju ustavnu i zakonsku obvezu poštivati i provoditi ta načela, odnosno imaju obvezu Izborni zakon BiH uskladiti s tim načelima.

Stoga svaki prijedlog izmjena Izbornog zakona mora u sebi sadržavati punu provedbu načela legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda. Ako imamo više takvih prijedloga, onda se između njih može tražiti neki kompromisan ili optimalan model. Ako postoji samo jedan prijedlog koji to načelo zadovoljava, onda je nužno Izborni zakon BiH izmijeniti sukladno tom prijedlogu, bez obzira tko je njegov predlagatelj.

Potrebno je, na kraju ovog izlaganja, naglasiti i kako je puna provedba načela legitimnog predstavljanja samo jedan dio nužnih promjena ustava i izbornog zakonodavstva u BiH. DMS i Ustav BiH zahtijevaju ne samo provođenje načela legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda već i njihovu punu efektivnu jednakopravnost u određenim tijelima zakonodavne, izvršne i sudske vlasti koja se osigurava primjenom mehanizama pariteta i konsenzusa.

Puna provedba načela legitimnog predstavljanja na svim administrativno-političkim razinama nužni je minimum koji može “osigurati mirnu provedbu slobodnih i poštenih izbora“ u listopadu 2022. godine te „omogućiti nesmetanu provedbu izbornih rezultata i formiranje zakonodavnei izvršne vlasti na svim razinama“.