Intervju koji je Božo Vrećo, bosanskohercegovački izvođač i autor sevdalinki, dao za Žensku TV, izazvao je burnu reakciju boraca/kinja za ljudska prava, posebice feminista/kinja i trans aktivista/kinja. Povodo ovih reakcija jeste činjenica da je Božo Vrećo izvrijeđao «feminiziranost», aludirajući na feminizirane muškarce, ili kako ih je novinarka koja mu je postavljala pitanja nazvala ”ženskim petkom”. Muškarce koji ”teže da budu žene” nazvao je ”prenapadnima, i naprosto iritantnima”, a u nastavku je još dodao da je feminiziranost izvještačena, te je svojim stavom i tonom intervjua aludirao da je «feminiziranost» muškaraca tj. da su muškarci koji ispoljavaju neke osobine koje se društveno uvriježeno smatraju ženskim iz nekog razloga negativna i nepoželjna pojava. Ovakvim izjavama potkrepljuju se društvo uvriježeni stereotipi i predrasude prema žena i podupire patrijarhalni sistem podjele društvenih uloga u kojem su «muško» i «žensko» ponašanje strogo podijeljeno i «žensko» se smatra slabijim, lošijim i sramotnim.
Ovim putem osuđujemo stavove i mišljenja iznesena u intervjuu Bože Vreće sa Snežanom Dakić u Ženskoj TV, zbog direktno izražene mizoginije, homofobije i transfobije kojima se vrijeđaju sve one osobe koje ne pristaju na zastarjelu patrijarhalnu podjelu spolova i rodova. Boži Vreći, kao javnoj ličnosti, dostupan je medijski prostor u kojem izražava svoja mišljenja i dopire do šire javnosti, te je razočaravajuće, uzimajući u obzir njegovu ličnu borbu s predrasuda i stereotipima bh, društva, da ga koristi na ovakav način i iznosi stavove koji dosprinose marginalizaciji žena, transrodnih osoba i gej muškaraca koji se ne uklapaju u društveno zadate kategorije «muškog» ili «ženskog» ponašanja.
Pitanja koja je Snežane Dakić, novinarka Ženske TV, postavljala, bila su provokativna i nekorektna, međutim Božo Vrećo se ni u jednom trenutku nije ogradio od tih pitanja. Svoj identitet je predstavio kao nešto prirodno i neforsirano, a dao je sebi za pravo da poništi i izvrijeđa identitete svih drugih. Naglasio je da je njegov identitet ”dualan”, međutim napravio je jasnu razliku između ženskog i muškog dijela njegove ličnosti. Rekao je da je muška strana njegove dualnosti dominantna, a ženska lepršava, ali opet nije «ženskasta i tetkasta».
Rodni identitet je zamijenio rječju ”dualnost”, a opisivajući dualnost je izvrijeđao odlike rodnog identiteta. Shvatanje roda je očigledno patrijarhalno odredio, a svoje mizogine i transfobne stavove je olako, bez većeg promišljanja, podijelio s javnošću. Svoju ulogu javne ličnosti iskoristio je zarad samopromocije, a pritom jasno prikazao i objasnio stavove iza kojih čvrsto stoji, što se moglo zaključiti po brzini davanja odgovora, gdje se ne vidi da ni u jednom trenutku nije ni pomislio da su pitanja koja su mu postavljena bila nekorektna, niti da njegovi odgovori vrijeđaju identitete i živote drugih osoba.
Smatramo da je od iznimne važnosti da javne ličnosti stanu na stranu ljudskih prava svih, pa tako i LGBTI osoba. Činjenica što su javne ličnosti daje im veliku moć u društvu, ali i društvenu odgovornost da stanu na stranu ugroženih i manjinskih grupa u društvu, te da svojim djelovanjem ne doprinose nepovoljnom položaju ionako marginaliziranih grupa, te da ne potiču stereotipe i predrasude koji dovode do nasilja i diskriminacije.
Liam Isić
Sarajevski otvoreni centar