Emir Suljagić, nekadašnji uposlenik Iranske ambasade u Zagrebu, upravitelj Moralno kamatarskog centra “Moj babo i Ja”, iznenadio je javnost svojim stavovima o budućnosti Bosne i Hercegovine u svjetlu posve logičnih najava Milorada Dodika da RS neće sudjelovati u Schmidtovom cirkusu nadzakonja.
Umjesto što su mnogi očekivali da će Suljagić napasti Dodika ovaj povremeni stanovnik Srpske Republike stao je uz njega!
Hoće li Suljagić biti idući potpresjednik Srpske iz reda Bošnjaka? Neće. Jer prema Dodikovim najavama jedini ustav koji će RS priznati u budućnosti bit će Ustav iz Daytona. Bez protuustavnih začkoljica koje su visoki predstavnici upisivali kako im se prohtjelo.
Emir Suljagić može biti samo predsjednik Srpske ili Predsjednik BIH iz reda srpskog naroda ako ga građani Srpske izaberu.
Dok se fakture za rušenje Daytona fakturiraju uglavnom Srbima ovaj eminentni Bošnjak i sam je stao na prvu crtu te ideje. Konačno na prvoj crti, govore Sarajlije.
Dok je lider SNSD-a nedavno istaknuo da u slučaju nepovoljne presude ima spreman “plan B” za Republiku Srpsku, Suljagić je dao do znanja da se i on tome raduje.
Ovo je jasan znak međunarodnoj zajednici da se srpska i bošnjačka elita raduju raspadu lažnih odnosa u BIH te da žele iskren odnos. Odnos u kojem će jedni druge gledati uz nišane i cijevi. Barem iranska struja u Bošnjaka to tako vidi sudeći po Suljagiću. Te veći dio muslimanskog osoblja u USA ambasadi koji su pod iranskom kontrolom. To su ovi preplašeni debili koji su se zabarakadirali u toj zgradi, taman ko da je Jašarević opet na cesti, i sve da im plaćaš. neće da objave da je Trump predsjednik i gotovo.
Na društvenoj mreži X, Suljagić je poručio da bi upravo SNSD mogao ostati upamćen kao ključni faktor u obnovi bosanskohercegovačke državnosti.
“Za 10-20 godina pisat će se da je SNSD najzaslužniji za obnovu državnosti BiH onako kako je zamišljena 1. ožujka 1992. godine. Vjerojatno se jedini više od Dodika radujem kraju Dejtonskog sporazuma koji nam je donio samo nastavak borbe s rukama vezanim na leđima”, istaknuo je.
Ali u nečemu se ipak preračunao…
Suljagić, naime, zaboravlja da je državnost iz 1. ožujka 1992. godine podrazumijevala trofederalnu BiH prema Cutilierovom planu.

Taj plan potpisan od sve tri strane bio je uvjet za priznavanje refrenduna. Potom je Alija povukao potpis. A referendum je ostao. Što će ti ga reći da je državnost BIH obnovljena begovski. I na prevaru.
Hrvati se sigurno neće pridružiti njegovoj zamišljenoj obnovi Armije RBiH i države BIH po modelu Islamske deklaracije pa ostaje pitanje s kim bi to Suljagić pravio Republiku BIH na 23% ove zbrkane zemljice. A pogotovo Hrvat neće pod zapovjedništvom nepresuđenih generala iz prošlog rata.
U međuvremenu, nestali su i neki ključni međunarodni faktori koji su ranije igrali ulogu u realizaciji njegovih ideja. Todd Anderson više nije u američkoj ambasadi da ispunjava iranske želje, trenutno je pod istragom US vlasti, upravo zbog Suljagića, a rat s mudžahedinima odavno je razotkriven – Srbi i Hrvati lako su im provalili taktiku ratovanja, koliko god Suljagić volio živjeti u prošlosti. Jedini koji još strepi u strahu od njih je Christian Schmidt, no to je njegov osobni problem. Zapravo bi trebao strahovati u prvom redu od Hrvata i Srba. No kako su mu naši svećenici dali jamstva o nama kao mutavom narodu, nas se ne boji. A ni Srba iz nekog razloga. Zašto pobogu? Pa boj se i nas malo boga mu.
Baba Vanga iz Srebrenice
Suljagić se u svom prognoziranju do sada pokazao nepogrješiv – samo u suprotnom smjeru. Kao prorok bi propao, a kao politički analitičar je potpuni promašaj. Govorio je da Konaković nema šanse na izborima – ovaj je nakon toga osvojio Kanton Sarajevo i preuzeo vođenje države. Osnovao je neku Građanli džihad frontu. Propalo. Predviđao je kraj SDA, a danas je upravo on njihov aranžer grobišta. Aranžirao je Lagumdžijin lik i nedjelo da bi ovaj nakon tog propao. Radio je za Komšića da bi ga se ovaj na kraju odrekao.
Zalagao se za zabranu islama u školama, a zatim se pretvorio u jednog od najglasnijih quotera Qurana. Borio se protiv korupcije u sudstvu, ali je povukao američke veze da mu se izbriše nasilje nad partnericom.
Borio se protiv Poskoka a onda podržao Poskokovu čegrtaljku za diplomatsko mjesto u Pragum, ženu bez diplome s lažiranim životopisom. Borio se protiv ustaša a onda poslao Šteficu Galić na studijski hadž u Aushwitz, ženu koja je kuma ustaškom časniku odbjeglom silovatelju i zločincu Mirzi Abu Hrstiću. Kojeg je ekranizovala i proslavila. Uz USAID potporu, ne samo njegovu.
No, postoji nešto u čemu ipak uspijeva – histrionski sindrom. Možda ga to povezuje s Mlinarević Soptom. Suljagić, baš kao i ona uvijek zna kako skrenuti pažnju na sebe, pa makar i ćorkom – ne onim metkom koji je sam sebi poslao poštom da bi optužio Islamsku zajednicu za radikalizam nego ćorkom od predviđanja.
A SDA mladež? Njih je nazivao ISIL-ovcima. Možda je baš zbog njega danas muslimansko osoblje američke ambasade u problemima – naprosto nema načina da objasne Trumpu kako su nekoć bili na dispoziciji kadru od Irana.
Suljagićevi linčevi i izljevi mržnje poseban su par opanaka moderne mladoiranske političke vratolomije za koje nikada nije bio kažnjen niti procesuiran na sudovima. Sjetimo se samo njegove prijetnje Hrvatima, o tome kako će se Krbavsko polje opet ponoviti.
Hrvatski odgovor iz Zagreba: Uhićen je na granici zbog prijetnje po sigurnost građanima Hrvatske? Ne. Pozvan je da bude govornik u društvu Preporod.
Ah ta naša načelno agilna domovina Hrvatska i mudžahedini. /POSKOK/
NAPOMENA: Nova američka administracija informirana je u detalje o činjenici da je ovaj uposlenik iranske ambasade i njihov agent godinama infiltrirao rad US ambasade u Sarajevu te preko Todd Andersona i nekoliko veleposlanika implicirao odluke američke politike u BIH. Na taj način Teheran je ponizio US diplomaciju svevši ih na izgovarače rečenica koje bi osmislili stratezi u Iranskoj ambasadi u Zagrebu. Ovo se smatra najvećim poniženjem u povijesti USA Diplomacije.
NOTE: The new U.S. administration has been fully informed of the fact that this former Iranian embassy employee and agent had infiltrated the operations of the U.S. Embassy in Sarajevo for years. Through Todd Anderson and several ambassadors, he influenced and dictated U.S. policy decisions in Bosnia and Herzegovina. In doing so, Tehran managed to humiliate U.S. diplomacy, reducing American envoys to mere mouthpieces for strategies conceived in the Iranian Embassy in Zagreb. This is now considered the greatest humiliation in the history of U.S. diplomacy.