Jedan sarajevski list objavio je na naslovnici svog portala, kao udarnu vijest pismo izvijesnog D. P., kojeg je predstavio kao Hrvata iz Ljepunica kod Tuzle. D. P. je, preko stranica ovog lista uputio otvoreno pismo lideru HDZ BiH Draganu Čoviću, u kojem ga uvjerava kako “četiri federalne jedinice nemaju ama baš nikakve veze s Hrvatima u BiH”, te dodaje da “čisto sumnja da ima neke veze i s Hrvatima u Hercegovini”. Kako se zahuktava priča o federalizaciji BIH to će biti medijski plasirano sve više ovakvih priča. Međutim nije poznat slučaj Srbina iz FBIH koji traži ukidanje srpskog entiteta RS-a niti je poznat slučaj Bošnjaka iz RS koji traži ukidanje bošnjačkog entiteta FBIH. Prema tome eto i Tuzlaku odgovora, što je federalna jedinica s relativnom hrvatskom većinom u interesu svih Hrvata u BiH. Možda bi, primjerice, stanoviti Tuzlak, bio informiran, na materinjem jeziku, i o istini, umjesto što sa sarajevskih novina ponavlja , kao i većina tuzlaka opljačkanih od Sarajeva, opet tu tužnu sarajevsku unitarisitčku propagandu…
“Ukoliko biste, a nećete 101 posto, stvorili taj Vaš entitet cilj je samo u tome da sav novac koji „proizvedete” u Hercegovini zadržite tamo i naravno kroz to sve biste imali veće mogućnosti i da manevrišete tim novcem, baš kao i Vaš vrli kolega Milorad Dodik u RS-u, kojem ste očigledno obećali jedno ministarsko mjesto u Vladi Federacije BiH”, mavodi D.P., na početku svog opširnog pisma Čoviću, kojeg sarajevski list„prenosi u cijelosti“ , na naslovnoj strani.
Na početku pisma D. P., očito u namjeri da Čoviću predoči dokaze da je Hrvat, navodi kako je primio katoličke skarmanete: -Inače sam, kao novorođenče, kršten pa sam nakon nekoliko godina primio prvu crkvenu pričest, onda poslije pričesti sam se, kroz par godina, i krizmao“, napisao je D.P. očito uvjeren da je Čović biskup.
Nakon što se „legitimrao“ D. P. je „otvorio dušu“, pa veli:
„Kao prvo gospodine Čoviću, ja na izborima 2014. godine nisam glasao za Vas – svoj dragocjeni glas sam dao Emiru Suljagiću. Razlog zbog kojeg sam to učinio je, za mene bar, veliki. Jednostavno Vas kao nekakvog svog predstavnika nisam vidio nikad, čak mislim da Vi sa vašim stavovima o „nama” Hrvatima u meni sve više ubijate taj osjećaj, kojeg, iskreno, ionako veoma malo imam, da sam ja nekakav Hrvat koji vrijedi više od nekog tko to nije.
Ono što želim reći, jeste da sam se ja na popisu stanovništva imao želju izjasniti kao Bosanac bio sam na to spreman, jer sam emotivno vezan uz onu narodnu: „Kad me pitaš koji sam znanac, ponosno kažem da sam Bosanac”… Ali, na moju žalost sam taj dan bio na predavanjima i moja majka me je upisala kao Hrvata, jer je imala to pravo umjesto mene – što mi nije bilo drago baš iz gore navedenog razloga ali na kraju, taj popis nije toliko ni bitan. Vodim se time da je najbitnije kako se neko kao čovjek osjeća, piše D. P. u otvorenom pismu Čoviću.
Potom D. P., inspiriran izjavana i priopćenjima Emira Suljafća i Demokratske fronte redom optužuje Tomislava Kramarka, Kolindu Grabar Kitarović, Milorada Dodika, …u želji da napadima na Suljagićeve političke neprajatelje pokaže svoj „bosanski patriotitam“ i izvan sredine u kojoj živi.
Do jučer anonimnom D. P. sarajevski je list dao više prostora negoli i samom Suljagiću i Komšiću u njihovim obršavanjima na Čovića i Karamarka, sugerirajući kako bi Hrvati trebali razmišljati i javno istupati da bi, dobili medijski publicitet, došli na naslovnice ovog lista, od anonimusa postali medijske, javne ličnosti, i, zašto ne, danas- sutra zasjeli i u Predsjedništvo BiH kao novi Komšići.
Otvoreno pismo D. P., zapravo, je pokazalo razmjere asimilacije Hrvata u Tuzli. D.P.- žrtvu neokomunistčkobošnjačkih političara koji su ga svojom propagandom oblikovali u političkog Bošnjaka, sada ti isti političari iskorištavaju u političkom obračunu s njegovim sunarodnjacima. Dok medij, koji se diči tradicijom i profesionalizmom, prihvaća ulogu publiciranja političke istrumentalizacije asmiliranih Hrvata u destruranju zahtijeva za ravnopravnošću njihovih sunarodnjaka u BiH./HMS/