Hvala vam, gospodine Plenkoviću, ni vi niste sami, pripadate DC-ovom dugačkom špaliru djelitelja političke milostinje ( u šali zvan i kao “hrvatski HDZ”)

Zamislimo, recimo, da je Plenković stao pred Istrane ili Slavonce i rekao im isto: “Niste sami, pripadate hrvatskom narodu.”

Kakva bi reakcija bila? Vjerojatno kaos. I s pravom.

Jer tko normalan unutar vlastite nacije  ima potrebu naglašavati da su neki njeni dijelovi “dio naroda”? To je retorika rezervirana za kolonijalne gospodare, ne za državnika koji bi trebao raditi na ravnopravnosti svih svojih ljudi.

Ali mi, Hrvati iz BiH, trebamo biti sretni jer nam je rekao da pripadamo svom narodu. Ajme zakon. Brutala.

Trebamo zahvaljivati na proračunskim linijama za “fra muzeje” i “vračeve” dok nam politička prava nestaju poput snijega na hercegovačkom suncu?

Sustav političke milostinje kojim HDZ upravlja godinama savršeno je jednostavan. Prvo, podijele se sredstva za crkvene projekte, muzejčić, edicija, godišnjak, obnova fasade, reuvezivanje matice krštenih, župni dvor u Ograđeniku, obnova župnikove vinarije, simbolične inicijative koje služe kao dokaz brige.

Zatim se aktiviraju vračevi – župnici, kapelani, fra Muteje – koji s oltara prenose političke poruke: “Vidite kako naša Vlada brine o vama. Ovo je vaša dužnost. Pazte se crvenih vragova đava im viru odnio”

Nakon što se glasovi osiguraju, priča staje. Za stvarne probleme – politička prava, izborni zakon, ravnopravnost – nikoga nije briga.

Plenković nije taj koji će riskirati sukob s Bruxellesom ili Washingtonom zbog vas. Njegov posao je osigurati stabilnost HDZ-a, a to se postiže malim gestama i puno praznih riječi.

Plenković kao Granićev zli patuljak

Ova strategija nije slučajna. Plenković je politički nasljednik Mate Granića, diplomata čija je politika bila uglađena, ali suštinski paternalistička i izdajnička. Preorao nas je. I to nazvao uspjehom. Isporučiti narod na teritoriju trećine Hrvatske i kazati kako si olujni diplomat. Kakva šupčina.

Granić nikad nije tretirao Hrvate iz BiH kao ravnopravne građane. Za njega su oni bili ili biološki rezervoar za demografiju Hrvatske ili alat za demonstraciju moći pred međunarodnom zajednicom. Jer je znao da ćemo na sve pristati.

Plenković je samo zaoštrio tu liniju. On se ne obraća Hrvatima iz BiH kao političkim subjektima, nego kao retardima koja trebaju “očeve” iz Zagreba da ih vode. Iako zna tko je ekonomska kičma Zagreba i tko znanstvena Hrvatske. Eno mu je i kandidat za precjednika naš. Priznajemo imamo daleko boljih znanstvenika. DC baš bira najlošije.

Iako se u Hrvatskoj trudi predstavljati kao sekularni državnik, kad dođe u BiH, Plenković i njegovi potrčci govore drugačije: prvo kapelan, pa misa, pa simbolični susreti s političarima. I sve se to završava paternalističkom rečenicom poput: “Vi pripadate hrvatskom narodu.”

Pomolimo se

Mate Granić i njegovi nasljednici u DC-u u šali zvanom današnji HDZ već jednom bi trebali naučiti prihvatiti Hrvate iz BiH kao ravnopravne građane, a ne kao političke orke.

Da, gospodo Granićevci,  možda se mi nismo bavili polipima Milke Planinc po frankfurstkim bauštelama ali to nas ne čini manje vrijednima.

Nismo “naš narod” samo kada treba skupiti glasove ili poslati poruku Bruxellesu.

Ne želimo biti dio naroda koji svome narodu naglašava da je njegov. I koji se hvali ulaganjima u vračeve i fra muzeje dok izbjegava pravi rad na ravnopravnosti.

Ako HDZ nastavi ovako, ostat ćemo sami – ne zbog vlastitog izbora, nego zbog izdaje politike koja ne razumije da milostinja nije ljubav, a paternalizam nije briga.

Vrijeme je da se Plenković probudi iz Granićeve sjene i konačno počne djelovati kao državnik, a ne kao politički birokrat koji mjeri pripadnost u kunama.