HSPF: Neka hrvatska žrtva za BiH ne bude zaboravljena!

Najdugotrajniji i najzahtjevniji proces suđenja u povijesti Međunarodnog suda za ratne zločine u Den Haagu primakao se svojoj posljednjoj fazi. Ratni čelnici Hrvata u BiH, odnosno čelnici nekadašnje Herceg-Bosne odbrojavaju posljednje dane prije no što će se odlučiti o njihovoj sudbini, i prije no što će čuti svoju presudu.
U ovom suđenju potrošeni su deseci tisuća stranica za zapisničke i dokazne materijale, ispitani su brojni svjedoci, izazvana je ogromna medijska pozornost, ali izgleda da se oni koje bi ovo suđenje najviše trebalo zanimati, Hrvati, ponašaju skoro pa ravnodušno. Mali broj ljudi među Hrvatima u BiH uopće zna da se presuda donosi 29. svibnja, a kamoli da se netko usudio dati im neku javnu podršku. Svi se drže nekako suzdržano i distancirano, kao da se nas to ne tiče, a naši današnji politički predstavnici, ma iz koje stranke dolazili, za sada se prema toj presudi odnose poprilično nezainteresirano.
Narod koji ne drži do svoje povijesti, ne drži ni do svog identiteta, niti u njemu ima samopoštovanja. Ako sebe ne poštujemo, nemamo pravo očekivati ni da nas drugi poštuju.
Ovaj sudski proces je važan jer bi mogao imati značajne posljedice, kako po hrvatski narod, tako i po buduće političke procese u BiH, ali također i po Republiku Hrvatsku koja uskoro ulazi u Europsku uniju. Stoga zaslužuje našu punu pozornost i budnost glede svih detalja koji su u njemu izneseni.
Izvjesno je da je zločina u proteklom ratu bilo, pa tako i ratnog profiterstva, u svim vojskama i u svakom narodu, pa tako i među Hrvatima i u redovima HVO-a. Takve zločine u potpunosti osuđujemo, i naglašavamo kako je nužno razotkriti i procesuirati svaki zločin počinjen u prethodnom ratu, te kazniti sve one pojedince i grupe koji su ih počinili. Međutim koliko god osuđujemo svaku individualnu krivnju, toliko nam je i neprihvatljivo da se hrvatskom narodu u BiH nameće kolektivna krivnja. Tim više, što se kroz nametanje te kolektivne krivnje želi politički obezvrijediti i onemogućiti ostvarenje sadašnjih legitimnih zahtjeva hrvatskih političkih predstavnika u BiH koji se ogledaju u borbi za jednakopravnost i konstitutivnost hrvatskog naroda u BiH.
Stoga ova prvostupanjska presuda, ukoliko ne bude oslobađajuća, ne smije biti motiv niti opravdanje bošnjačko-bosanskim društvenim i političkim elitama, kao ni dijelu međunarodnih predstavnika u BiH, za nastavak procesa majoriziranja i dekonstituiranja Hrvata u BiH.
Ovom prigodom želimo podsjetiti na neke činjenice koje bi svi u BiH trebali znati i uvažavati: Hrvati su branili Bosnu i Hercegovinu, a ne napadali, niti rušili. BiH je i hrvatska zemlja, jednako kao i svih drugih naroda i građana koji u njoj žive. Bez Hrvata ne bi bilo Bosne i Hercegovine kao države, sjetimo se samo čiji su glasovi presudili na referendumu o neovisnosti. Hrvati kroz Hrvatsku Zajednicu (Republiku) Herceg-Bosnu nisu htjeli ostvariti secesiju, već su kroz nju organizirali vlastitu samoobranu a time i obranu BiH. Dok je službeno Sarajevo govorilo da neće biti rata u BiH, Hrvati su već bili na crtama obrane tadašnje RBiH. Službeni dokumenti HRHB ni u jednom trenutku nisu osporavali legitimitet države BiH. Hrvatski predstavnici u BiH su potpisali doslovno sve mirovne sporazume i planove ponuđene od strane MZ-a, što svjedoči da su težili miru i pregovorima a ne ratu i agresiji. Republika Hrvatska nije izvršila agresiju na BiH, već se iskazala u njezinoj obrani i oslobađanju, u logističkom, lobističkom i vojnom pogledu. Vojna suradnja HV-a, HVO-a i ABiH je omogućila prestanak rata, daytonski mirovni sporazum i opstanak BiH. RH je pružila sigurno utočište brojnim izbjeglicama iz BiH, svih nacionalnosti, pretežito Bošnjacima. Washingtonskim, a onda i Daytonskim sporazumom priznat je legitimitet i omogućen ustavno-pravni kontinuitet i HVO-a i HRHB, i od strane međunarodne zajednice, i od strane ostalih potpisnika sporazuma iz BiH.
Stoga je u potpunosti neprihvatljivo čelništvo Hrvata u BiH optuživati za udruženi zločinački pothvat usmjeren protiv BiH, kako se spominje u optužnici šestorici, a time stigmatizirati i cijeli hrvatski narod u BiH. Istina je upravo suprotna: Hrvati nisu uništavali, nego spašavali BiH. Prvi put su je spasili na referendumu, a drugi put u ratu. Borbom za svoju nacionalnu jednakopravnost i konstitutivnost, spašavaju je i po treći put.
Stojeći čvrsto na poziciji da svaki zločin, pa i onaj počinjen u hrvatsko ime, mora biti procesuiran i primjereno kažnjen, Hrvati u BiH nikada ne bi smjeli zaboraviti niti omalovažiti doprinos koji su našoj slobodi i opstojnosti u BiH dali svi oni pripadnici HVO-a i dužnosnici HRHB koji su svoje obaveze i dužnosti izvršavali časno i pošteno. Trebamo biti ponosni i na njih, i na sebe, i kao i do sada kroz borbu za svoju opstojnost i svoja nacionalna i građanska prava, boriti se i za bolju, pravedniju i uspješniju Bosnu i Hercegovinu.
Hrvatski studentski politološki forum